by. Suvereno.hr
Analitičarka Ankica Mamić pak smatra kako je odustajanje Mire Gavrana od kandidature loša vijest.
„Odustajanje Mire Gavrana od kandidature za predsjedničke izbore loša je vijest i za HDZ i za hrvatsku demokraciju. Radi se o uglednom intelektualcu koji živi uspješno od svog rada i koji bi, kao nestranački kandidat bio kvalitetna protuteža Zoranu Milanoviću, posebno u kontekstu onoga što HDZ često ističe, a to je svrstavanje predsjednika Milanovića na stranu SDP-a na parlamentarnim izborima i derogiranje duha Ustava. S druge strane, Miro Gavran nije poznat široj javnosti, prilično je samozatajan što bi bio veliki izazov u kampanji. Za hrvatsku demokraciju loše je što se ovime potvrđuje kako neokaljani ljudi i intelektualci s jakim biografijama ne žele u politiku, a HDZ-u zasigurno nije ugodna ova odbijenica niti činjenica da nema širok bazen kvalitetnih kadrova“.
Što kazati na ovo? Kao prvo gospodin Miro Gavran bio je isključivo kandidat špekulativnog novinarstva u nedostatku senzacija u sezoni kiselih krastavaca, tako da nije mogao odustati od bilo čega, kada od strane HDZ-a nije ni službeno ni javno nominiran kao predsjednički kandidat. Uostalom i on sam je neki dan otklonio tu mogućnost zbog obveza i ljubavi prema Matici hrvatskoj, koja je osim značaja kao identitetske kulturološke institucije, uvijek bila i ostala par exelance politička institucija. Da je tome tako pokazali su politički prijepori prilikom donošenja zakona o Hrvatskom jeziku. Gospođa Mamić je očito zaboravila ključnu ulogu Matice hrvatske u proljeće 1971. godine, ali i više puta prije i poslije toga. Matica hrvatska bila je jedina hrvatska oporbena stranka suludom jugoslavenskom režimu. Dakle Miro Gavran se itekako već bavi politikom i to je činjenica, pa stoga ne stoji spin Ankice Mamić da se nezavisni intelektualci ne žele baviti politikom i da je to poražavajuće za HDZ. Koliko ja znam, a znam, između Matice hrvatske i HDZ-a vladaju skladni prijateljski odnosi, a Matica hrvatska na nadolazećim predsjedničkim izborima imat će sigurno što kazati i bez Mire Gavrana kao predsjedničkog kandidata. Matica hrvatska ima preko 120 podružnica diljem Hrvatske sa svojim intelektualnim članstvom, utjecajna je i jaka u društveno-političkim krugovima i možda je za Hrvatsku važnija Matica od Pantovčaka.
Ankica Mamić nastavlja secirati (ne)kandidate
„Dragan Primorac svojim brojnim aktivnostima i ulogama nastoji aktivno percipirati u društvenom životu, gradi vidljivost i društveni kapital. Međutim, njegov je ključni problem činjenica da je bio isključen iz HDZ-a kada se protivno volji stranke 2009. godine kandidirao na predsjedničkim izborima“.
A za kraj na zub je uzela Ivana Anušića i to s prilično indikativnim argumentima!
Ivan Anušić je omiljen u općoj javnosti, ali teško mi je zamisliti ga u toj ulozi, jer predsjednik države, osim što je zadužen za obranu, igra i važnu ulogu u vanjskim poslovima, u čemu je Anušića dosta teško vidjeti kao protutežu Zoranu Milanoviću. I na kraju, zazivanje pobjede 3:0 pali alarm u biračkom tijelu. Naime, još uvijek pamtimo vrijeme kada je jedna stranka imala apsolutnu vlast pa nije za očekivati da bi većini to bio prvi izbor.
Ovdje se postavlja logično pitanje, što je to predsjednik na odlasku učinio za Hrvatsku na međunarodnom i unutarnjem planu u svojih pet godina mandata? Je li činio korist, ili veliku štetu državi? Je li on uopće dobrodošao u vanjskopolitičkim krugovima, ili je na bitnim međunarodnim forumima neformalno proglašen personom non grata? Osim u Moskvi i Banjaluci? Pa kada argumentirano odgovorimo na ta važna pitanje, gdje si bio i što si radio pet godina, tada možemo dobiti odgovor na pitanje kakav je profil predsjednika potreban Hrvatskoj u slijedećih pet godina. Je li to predsjednik ateista, ili kršćanski demokrat, branitelj ili nebranitelj, desničar ili ljevičar, lijenčina ili vrijedan čovjek s političkim rezultatima, rusofil ili čovjek sa snažnim poslovnim vezama u SAD-u? Onaj tko očito navija za vulgarnog kršitelja Ustava, nikada ne će i ne može iskreno odgovoriti na ova pitanja. Hrvatskoj je potreban predsjednik koji će kohabitirati vanjske politike Banskih dvora i Pantovčaka u skladu s snažnim međunarodnim položajem Hrvatske, a da pri tom u konzumaciji svojih ustavnih ovlasti, kao sukreator tih politika ima svijest o tome, da Hrvatska na čelu s Plenkovićem ima apsolutno najbolju diplomaciju u povijesti našeg postojanja. Hrvatskoj je potreban predsjednik koji voli svoju zemlju, onaj koji je emocionalni Hrvat, onaj koji te svjetonazorske osobine nikada ne skriva, ali ih ni posebno ne ističe. Kao Milanović, koji je očito preko noći postao najveća Hrvatina!? Hrvatskoj treba onakav predsjednik koji ima živo iskustvo Domovinskog rata, kako bi kao vrhovni zapovjednik to iskustvo mogao prenijeti na sve ratne ugroze koje objektivno prijete Svijetu i Hrvatskoj u budućnosti. Hrvatska treba predsjednika kojemu će branitelji vjerovati i neće morati kupovati njihove glasove hrpetinom „ordenja“.
Je li to Ivan Anušić, ili netko sličnog profila ne znam, ali ono što sigurno znam jest, da umjesto štetočine treba doći netko tko to nije, umjesto kršitelja Ustava treba doći onaj koji će bdjeti nad skladnim funkcioniranjem svih grana vlasti i svih institucija upravo po slovu Ustava! Umjesto bolesnih ambicija miješanja u stranačke odnose na političkoj sceni, treba nam predsjednik kojemu to ne će pasti napamet. Treba nam predsjednik koji je sve ono što Milanović nije, a hrvatski narod ne treba se bojati HDZ-ove jednostranačke dominacije, dokle god Hrvatska grabi krupnim koracima prema boljoj budućnosti, što je danas evidentna činjenica.
Kazimir Mikašek-Kazo
