Piše: Đuro Božanović
Obzirom da sam se povukao zadnjih 10 godina iz bilo kakvih javnih, političkih i gospodarskih javnih izlaganja, jer sam zaključio kako s javnim iskrenim izlaganjima, mišljenjima pa čak i iznošenjem činjenica potkrijepljenim dokazima štetim samo sebi, a javnost, odnosno populacija europskih građana niže i srednje platežne moći je toliko opterećena borbom za vlastitu egzistenciju pa ništa drugo niti ne stignu, a gdje da pročitaju neki članak koji je napisao manje poznati autor članka. No, kada bi se ljudi pobrinuli pročitati činjenice, a ne bombastične populističke izjave, tada bi se preispitali kuda to sve skupa vodi i imamo li lidera u Europi ili političke izabranike koji znaju procijeniti, istražiti i uvidjeti što znači zapravo krupni kapital, a u mojim slučajevima uvijek sam se osvrtao na krupni prljavi kapital bez obzira iz koje države i s kojeg kontinenta dolazio? Krucijalno pitanje je; mogu li sankcije u bilo kojim ratovima utjecati na krupni prljavi kapital, ili takve sankcije bogate one koju su kreativni, ali ne samo kreativni već i one koji su mudri, koji možda sprovode politike svojih promišljenih vladara iz država kojih dolaze ili pak koji su koruptivni? Bogati vrlo jednostavno dolaze do još većih profita zaobilazeći sankcije „trokutima ili četverokutima“ (posrednicima), odnosno osnivanjem tvrtki u trećim državama, u državama koje nisu pod sankcijama i tako skrivaju tokove trgovinske i financijske razmjene. Dapače, ne bih ja o ovome pisao da nas političari koji su loših namjera, koji su naivni, „slijepi“ ili pak ona vrsta korumpiranih ne obmanjuju, odnosno da nas ne prave putem javnih obraćanja budalama.
Nadalje treba znati da krupni kapital zna što radi i u vrijeme rata i vrijeme mira, da bogati imaju plan i u ratu i u miru, jer oni su ti koji upravljaju javnim miljenjem posebno na zapadu gdje je apsolutno tržište nekretnina i energenata liberalizirano, a upravo te dvije stvari direktno mogu utjecati na siromaštvo ljudi odnosno, bolje rečeno, na radikalne promjene standarda općenito građanstva. Obzirom da su nam krov nad glavom i resursi poput vode, plina, struje neophodno potrebni u zapadnim zemljama za održavanje naviknutog standarda, te sve navedeno predstavlja nacionalnu obvezu svake zemlje zapada, a onda u globalu i Europske Unije da zaštiti interese strateški isto, te da uvijek ima pod kontrolom resurse poput navedenih koji su od strateške važnosti svake države za upravljanje i za sami standard i prosperitet građana. Obzirom da se tržište liberaliziralo i dakako da nemam ništa protiv toga, ali jesu li se stvorili kontrolni mehanizmi za praćenje porijekla kapitala. Čiji kapital i pod kojom je kontrolom kapital koji se posljednjih 30 godina infiltrirao u ključne, strateške infrastrukturne resurse na zapadu. Daju li nam pravo argumenti i kontrolni mehanizmi da se bahato, nonšalantno, nepromišljeno, i prije svega neodgovorno ponašamo pri geopolitičkim, geostrateškim interesima i da li smo stvorili predispozicije za takvo ponašanje? Što dobivamo, a što gubimo takvim ponašanjem?
Pisao sam o nesretnom smaknuću Gadafija u Libiji i o tome kako je on stup obrane Mediterana i općenito prijatelj i čuvar Europske Unije i njenog suvereniteta, a rušenjem njega da je pokrenuta apsolutna destabilizacija Europske Unije, što će utjecati na cjelokupne europske vrijednosti na posljetku, a logičan put krupnog kapitala prljavih namjera da se nakon tog smaknuća zarati na prostorima Europe, što je odsjeklo zapadu još jednu granu energetskih, gospodarskih i drugih strateških bitnih resursa neophodno potrebnih za održavanje zapadnih standarda. Danas s pravom mogu politički reći kako bih rado pozvao sljedbenike Libije da se vrati sve na stare staze, a mi kao narod dužni smo se ispričati jedni drugima, a zatim Libiji i trenutno zaraćenim stranama na teritoriju našeg kontinenta, pronaći kompromis s tim dvjema stranama i izbaciti sve što je loše, prije svega zlu krv i pronaći diplomatsko rješenje, a ne dopustiti krupnom prljavom kapitalu od bilo kuda da dolazi, da upravlja sa situacijom, a pritom ne zaboravimo da je krupni kapital u većini slučajeva popraćen političkim sljedbenicima…
Nadalje ću završiti sa uvodom i kako sam najavio, objavit ću prvo neslužbeno istraživanje što i na koji način funkcionira krupni kapital koji je infiltriran u strateške infrastrukturne projekte zapada, a i u trgovinu nekretninama, pa sve do granica trgovine energenata što ću se potruditi još detaljno istražiti.
Krupni kapital jedne od zaraćene strane s područja Europe prikazati ću niže, a u mojim daljnjim objavama narednih tjedana ću prikazati i drugog dionika ove nesretne situacije u Europi, te nelogične i nestvarne investicije u istim sektorima u nekim od država članica EU, a sami ćemo procijeniti jesu li su moje tvrdnje opravdane ili neopravdane i je li je takva vrsta kapitala prljava ili pak legitimna i transparentna.
Žali Bože svake žrtve koja je stradala radi nepromišljenosti, političke nesposobnosti, bahatosti, neuravnoteženosti, nepromišljenosti i na posljetku radi vlastitih interesa pojedinaca odnosno kruponog kapitala…
„Turske serije pod okriljem ruskog kapitala koje imaju znacajan utjecaj u i na strateskim investicijama kako u energetici tako i na trzsitu nekretnina u nekim zemljama koji su „temelj“ postojanja Europske unije“.
Rönesans iznenađuje tržište Sankt Peterburga svojim „nepostojanjem“ a kako bi obmamila zapadne zemlje te se u dva smjera nastavila i dalje jos agresivnije razvijati
Izjava turskog razvojnog holdinga, značajnog za Rusiju, o navodnoj prodaji njegovog razvojnog biznisa izazvala je iznenađenje kod sudionika na ovom tržištu: “S kim su Rusi radili cijelu prošlu godinu?” Fontanka je pažljivo provjerena: nitko nigdje nije otišao, poslovni centri Sankt Peterburga i razvojna mjesta u vlasništvu Turaka ostali su u njihovom vlasništvu.
Rönesans je objavio kako se tvrtka povukla s ruskog tržišta od ljeta 2022 u svom priopćenju za javnost od 2. veljače, posvećenom rezultatima rada u 2023. godini, i dalje.
Formulacija je jasna: “Rönesans je u Rusiji „prodao“ svoj građevinski posao u svibnju 2022. i svoj posao s nekretninama u lipnju 2023., preusmjeravajući ulaganja i pozornost na različite regije diljem svijeta.”
Nakon toga slijedi „odricanje“ od odgovornosti o odbijanju “izravnog upravljanja” imovinom u Rusiji, ali daljnji odlomci i dalje jasno pokazuju da su resursi navodno oslobođeni u Rusiji već preusmjereni na druga tržišta: “Globalna prisutnost grupe sada se proteže na razne regije, uključujući Tursku i Nizozemsku, Njemačku i zemlje ZND-a, sa sve većim naglaskom na Kazahstan i Turkmenistan.” Dali se moguce tako jednostavno povuci sa trzista Ruske Federacije veliko je pitanje?
Takvo povjerenje u glas natjeralo je one koji svakodnevno, vozeći se Vladimirskim prospektom, sumnjaju u oštrinu svog vida, da vide zlatna slova na zgradi, koju je Valentina Matvienko službeno priznala kao urbanističku grešku: Renesansna dvorana. Na web stranici Renaissance Developmenta (nije riječ o nazivu tvrtke, već o brendu koji objedinjuje 30-ak različitih pravnih subjekata) također stoji da se radi o investicijskom odjelu turskog holdinga Rönesans.
Jezgru poslovanja Renaissance Developmenta čini 9 poslovnih centara u Sankt Peterburgu (7 klasa “A” i dva “B+”) i glavna imovina – Neva MFC – neboder s dva tornja u Moskvi. Postoje još dva trgovačka centra u Jaroslavlju i Surgutu. Planirano je izgraditi trgovački centar u Saratovu za 3,5 milijardi rubalja, ali je proces tamo zaustavljen. Tu su i neočekivana otkrića – na periferiji “Crvenog trokuta” na Rosenshteina, 39k2, pored povijesne kuće koja je više puta gorjela (zasto?), nalazi se dobro održavana šesterokatnica od 3 tisuće m2, koja je u potpunosti u vlasništvu struktura Rönesans, koju je unajmio Turčin i koristila je kao neugledni hostel. Pažljivo proučavanje ove imovine u Rosreestru omogućuje nam da s pouzdanjem kažemo: možda su Turci nekome nešto fiktivno prodali u lipnju 2023., kako kažu u priopćenju za međunarodne partnere, ali sa sigurnošću možemo reći da nisu napustili razvojni posao u Rusiji.
Što se tiče tornjeva u Moskvi, same zgrade nemaju vlasnika – podijeljene su na nekoliko tisuća prostorija sa svojim katastarskim brojevima. Dio prostora tamo je, doduše, prodan kupcima stanova i parkirnih mjesta. Međutim, značajan iznos i dalje ostaje u vlasništvu tvrtke ST Towers, koja iznajmljuje prostore. To se odnosi na parcele od 150–300 m2 i cijele etaže od 1,5–3 tisuće m2. Osim toga, velika parcela od 20 tisuća m2 u neboderu još nije dobila oznake o nositelju autorskih prava, odnosno još uvijek se može pretpostaviti da ostaje pod kontrolom developera, istog Renaissance Developmenta (u širem smislu riječi).
ST Towers je u 100% vlasništvu turske tvrtke DESNA GAYRIMENKUL YATIRIM (DESNA REAL ESTATE INVESTMENT), koja pak pripada RONESANS EMLAK GELISTIRME (RONESANS REAL ESTATE DEVELOPMENT). Ovu tvrtku vodi Ipek Iličak. Najbogatija žena u Turskoj i sestra samog Ermana Ilicaka, koji je davne 1991. osnovao (igrom slučaja – u St. Petersburgu?) svoje Rönesans carstvo. Ovaj tjedan (5. veljače) ST Towers proveo je restrukturiranje, smanjivši svoj temeljni kapital s 1,6 milijardi rubalja na 1 milijun rubalja.
Međutim, od 2014. turski državljanin Ogun Pesen ostao je na čelu vlasnika nebodera u Moscow Cityju i ništa još nije promijenilo uobičajeni tijek stvari.
Što se tiče peterburških poslovnih centara, tamo je vlasnička struktura još jednostavnija. Zgrade su u potpunosti u vlasništvu tvrtki s generičkim prefiksom Desna u nazivu (uz rijetke iznimke). Ukupna površina zgrada koje je pronašla Fontanka je 147 tisuća m2. Samo ukupna katastarska vrijednost iznosi više od 10 milijardi rubalja. Da biste govorili o tržištu, morate napraviti previše pretpostavki. Sve zgrade pripadaju različitim pravnim subjektima, koji izravno ili kroz jednu iteraciju pripadaju istoj DESNI GAYRIMENKUL YATIRIM.
Prema najnovijim izvješćima konzultanata za nekretnine, prosječne cijene najma u poslovnim centrima klase A u Sankt Peterburgu iznose 1500–1700 rubalja po m2 mjesečno. Od 147 tisuća koliko ih ima na skladištu, Rönesans ima barem 100 tisuća raspoloživih za najam. Odnosno, vrlo, vrlo minimalni prihod koji ova nekretnina može donijeti je 1,8 milijardi rubalja godišnje. No, konkretno u renesansnim poslovnim centrima, koji su vrlo kvalitetni i na dobrim lokacijama, cijene su puno više.
U istoj renesansnoj dvorani na Vladimirskoj, cijene najma počinju samo od 2500 rubalja mjesečno po 1 m2. U nešto skromnijoj renesansnoj kući na 2. Sovetskaya – od 1800. A u pompoznoj renesansnoj Pravdi na Hersonskoj, gdje, usput rečeno, iznajmljuje prostore izraelski konzulat – od 3000. Stopa popunjenosti za sve je vrlo pristojna. U brojnim poslovnim centrima mreže uopće nema slobodnih mjesta. Samo jednu-dvije rečenice negdje. Dakle, najpreciznija procjena razmjera Rönesansovog poslovanja iznajmljivanja samo u St. Petersburgu bila bi “nekoliko milijardi godišnje”.
Najvrjednija imovina možda je poslovni centar RENEASSANCE Plaza na Marati. Njegova površina prelazi 36 tisuća m2, a katastarska vrijednost mu je 2,4 milijarde rubalja. Osim neočekivanog hostela na Rosenshteinu, „turski“ ruski holding (vlasnik turski drzavljanin) ima još jednu neočekivanu imovinu: 2 hektara u Bugryju s dopuštenom upotrebom – za stambenu izgradnju. Sada se ondje nalazi industrijsko i skladišno mjesto, ali već je okruženo stambenim kompleksima koji će doći do Devyatkina i spojiti se s njim. Usput, Petrovski bulevar, na kojem se nalazi ova imovina, potječe iz Devyatkina. Dok hoda od tamo do Bugryja kroz prazno zemljište, prolazi pored nekoliko već naseljenih stambenih kompleksa i nailazi na betonske blokove Rönesans lokacije. Možete misliti što će se tamo dogoditi za par godina, a „povukli“ se sa ruskog trzista radi sankcija zapada.
Rusko predstavništvo Rönesansa ostavilo je zahtjev Fontanke da komentira situaciju bez odgovora. Stručnjaci tržišta komercijalnih nekretnina u Sankt Peterburgu upoznati su s priopćenjem turskog matičnog holdinga, izdanim, usput, u ime lijepe Ipek Ilicak. No, previše njih djeluje kao mešetar Rönesansa i odbija otvoreno govoriti o stvarnom stanju stvari. Neslužbeno: dobro, što hoćete, glavni posao tvrtke je u Europi, što drugo da im kažem?
“Turci sada nemaju šanse brzo izaći iz te imovine bez nuđenja ogromnih popusta, ili pak ne zele otici“? Osim toga, svi su jako kreditirani i naše banke im neće dopustiti nagle pokrete. A davanje “onog što je stečeno mukotrpnim radom” u bescjenje nije stil Turaka”, kaže neovlašteni top menadžer jednog od velikih brokera u Sankt Peterburgu.
Nedavno se u medijima pojavila informacija: Rönesans izražava namjeru da proda svoje poslovanje. Možda, ali nema znakova toga u otvorenim izvorima, a ako problemu pristupimo s poslovnog gledišta, tada je svaki programer spreman u bilo kojem trenutku razmotriti unosnu ponudu za ulazak u predmemoriju. I Rönesans je dobio takvu ponudu. To je nerealan scenarij jer u 30 godina stvaranog bogatstva da bi se netko s ovakovih prostora povukao sa trzsita a krupni kapital znamo da zaobilazi sv esankcije i granice, uz politicke otpore vise medjunarodnih strana.
Rosreestr je 19. siječnja zabilježio promjenu vlasništva velikog poslovnog centra turske tvrtke – na Ligovskom, 61. Zajedno s poslovnim centrom RENAISSANCE Forum, tamo se nalazi i hotel Crown Plaza. Novi vlasnik nije plemić. Zove se JSC “Inovacije i razvoj”. njegova osnivačica je Olga Lobanova, rodom iz Smolenske oblasti. Konzultanti za nekretnine sliježu ramenima: mi tako nešto ne znamo. Prema katastarskoj procjeni, zgrada od 20 tisuća m2 košta 1,5 milijardi rubalja. U stvarnosti može biti i tri puta skuplje. U stvarnosti, to nije baš jasno. Zna se samo da je u zalogu kod Sberbanke. Iznos dugoročnog duga Desna Developmenta, koji je bio vlasnik RENAISSANCE Foruma, iznosi 7,5 milijardi rubalja. Ali na njemu je i još jedan poslovni centar, onaj na Marati. Je li Forum otišao zbog dugova ili su Turci ipak dobili novac za to, stvar je gatanja.
Uz zgradu vlasnika je promijenila i tvrtka zakupac Hotel Service LLC, također odnedavno dio imperija Rönesans. Od 31. siječnja u vlasništvu je Andreja Novikova iz Sankt Peterburga. Nekada davno bio je osnivač malog odvjetničkog ureda, danas pokojnog. Tržišni poznavatelji ne znaju da iza njega stoje druge zasluge. Dakle, tko sada zapravo posjeduje i upravlja poslovnim centrom i hotelom na Ligovskom, 61, može se samo nagađati. Dali je to fiktivno prebacivanje ili je spomenuti odvijetnik uistinu zaradio ogroman novac bez financijske povijesti kapitala.
“Turska” tvrtka Rönesans Holding, koja zapravo nije turska nego ruska, ali čiji su vlasnici turskog podrijetla, nastala je i rasla 30 godina na temeljima ruskog kapitala. Uživala je punu političku podršku na području Ruske Federacije. Nadalje, ovaj se pothvat kasnije razvijao iu zapadnoeuropskim zemljama, osobito kad se očekivalo izbijanje tog nesretnog rata. Tvrtka je kupovala manje i srednje tvrtke u Njemačkoj kako bi prikrila ili napravila fasadu za svoju osnovnu djelatnost i najveći biznis u Rusiji, a 2024. godine javno je objavila da se povlači s tržišta Ruske Federacije. Naravno, moje gornje tvrdnje govore upravo suprotno i da se oni nisu povukli s teritorija Ruske Federacije, nego su stvorili određene mehanizme, odnosno fasadom zamaskirali unutarnje poslovanje, a s druge strane otvorili tvrtke u drugim državama, poput Turkmenistana, za trgovinsko poslovanje i za preusmjeravanje financijskih tokova kroz tzv. financijske „trokute“ ili „kvadrante“. Zapravo, radi se o preusmjeravanju financijskih tokova kojima je puno teže ući u trag, a puno je teže i ući u trag kakva je stvarno bila trgovinska razmjena ili koja je roba stvarno isporučena.
Primjerice, spomenuta tvrtka, koja je sada (logično) sa sjedištem u Turskoj, a osnovana je ruskim kapitalom, što znači da novac dolazi iz Ruske Federacije, trenutno izvodi građevinske radove za energetskog diva Mainova u Frankfurtu. Je li to moguće kada znamo da je ova tvrtka usko povezana i da nastavlja poslovati na tržištu Ruske Federacije? Što je iza toga? Odnose li se sankcije na sve ili samo na male i srednje poduzetnike? Nemam ništa protiv gospodarstva, naprotiv, to volim isticati, ali sam protiv prijevara, manipulacija informacijama i obmanjivanja nas običnih građana. Zašto se institucije ne pozabave ovim problemima, pa tvrtka osnovana u Rusiji, koja je svo svoje bogatstvo (milijarde) stekla u Rusiji, odjednom postane zapadnoeuropska kompanija s poštenim moralnim vrijednostima, koja radi na projektu od strateškog gradskog, njemačkog i europskog energetskog interesa? Je li moguće da je sve tako čisto i transparentno i u skladu s propisanim sankcijama? Zašto nitko ne govori o tome? Zašto se ne analizira podrijetlo kapitala, barem kada su u pitanju strateški važni objekti, barem u svrhu manipuliranja situacijama, kako sam napisao u uvodu? A zanima me tko je vlasnik svih ostalih zgrada u Frankfurtu oko elektrane Main, koje su također otvorene o porijeklu kapitala?
U nastavku ćete pronaći poveznicu na gore navedenu tvrtku i pregled njenog poslovanja kroz podružnice ili tvrtke u kojima ova ruska tvrtka (u vlasništvu turskog državljanina) ima 100% udjela.
Rönesans Holding – Wikipedia
