Stvaranje razdora, Milanovićev je jedini predsjednički program!

Ako je u Hrvatskoj potrebno sazvati Vijeće za nacionalnu sigurnost, onda to treba inicirati predsjednik Vlade Republike Hrvatske s jednom jedinom točkom: Protuustavno djelovanje predsjednika Milanovića s elementima državnog udara, kao i njegovo razorno djelovanje na jedinstveno i mirno funkcioniranje Oružanih snaga Republike Hrvatske. Ovdje se otvara logično pitanje za ustavne stručnjake, ima li u tome svemu elemenata za mišljenje Ustavnog suda Republike Hrvatske?

Piše: Kazimir Mikašek-Kazo

Milanović je 2019. većinom glasova legitimno postao predsjednik Hrvatske, dobro uređene i osobito potentne države članice EU-a, NATO saveza i svih bitnih sastavnica euroatlantskih integracija s naglašenim prozapadnim međunarodnim politikama. Da je tome bilo tako treba se podsjetiti 01. siječnja 2023. i ulaska Hrvatske u Schengen i eurozonu, nakon čega za Hrvatsku više ništa nije bilo isto. Tim velikim međunarodnim uspjesima Hrvatske na čelu Vlade s Plenkovićem, prethodilo je niz uspješno ispunjenih uvjeta i zadaća, promptno rješavanje velikih kriza kao što je ruski udar na Agrokor te borba protiv covida i tragedija potresa koje su pogodile Hrvatsku. U svim ugrozama koje su prijetile Hrvatskoj Vlada Andreja Plenkovića pokazala je inkluzivnu sposobnost i maksimalnu osjetljivost prema najugroženijim socijalnim skupinama, što je osobito došlo do izražaja nakon početka agresije Rusije na Ukrajinu, kada su donesene spasonosne mjere zaustavljanja divljanja cijena energenata. Dok su neki zloguki proroci prognozirali slom hrvatskog gospodarstva, vlada Andreja Plenkovića svojim odlukama maksimalno je amortizirala sve udare čime je demantirala sve oporbene crne prognoze. Fondovi EU reagirali su prema Hrvatskoj izdašnim bespovratnim financijskim paketima, sukcesivno su rasle plaće i mirovine, Hrvatskoj je nezaustavljivo rastao kreditni rejting i to su bitni elementi iz kojega se može izvući samo jedan realan zaključak, a to je, da je Hrvatska na jako dobrom putu.

Kaže se da slike govore više od tisuću riječi, pa neka ova galerija fotografija podsjeti one zaboravne ljude, ili one upitnog morala i etike kojima je svaki uspjeh Hrvatske njihov neuspjeh, na atmosferu koja je vladala 01. siječnja 2023. Svaki normalan Hrvat ponosio se tim događajima!

1 of 3

Premijer Andrej Plenković tada je kazao je da je Hrvatska pridruživanjem eurozoni i Schengenskom prostoru, kao jedina zemlja koja je to postigla na isti dan, postala jedna od samo 15 europskih zemalja koje su istovremeno dio tih dviju integracija te NATO saveza, dodavši da mu je drago što je u 2022. Hrvatska dovršila i Pelješki most, u čemu su svoj udio imali i slovenski arhitekti, ali i europska sredstva .„Hrvatska je te ciljeve ostvarila zasluženo, a nakon 1. siječnja za nju ništa više nije isto“, poručio je.

 „Došli smo do trenutka kada smo u najdubljoj integraciji u kojoj Hrvatska može biti, kao zemlja koja prije 31 godinu nije bila međunarodno priznata te je privremeno bila pod okupacijom“, naglasio je premijer, zahvalivši hrvatskim braniteljima bez čije žrtve i doprinosa ne bi bilo današnje hrvatske slobode i demokracije.

Urshula Von der Leyen, predsjednica EK:

Ogromno postignuće za najmlađu članicu Europske unije

Predsjednica Europske komisije Ursula Von der Leyen čestitala je Hrvatskoj na ulasku u Schengen i europodručje.

„Ovo je dan za slavlje, ovo je vrijeme novih početaka. Nema mjesta u Europi gdje je to više istina nego tu, na hrvatsko-slovenskoj granici”, naglasila je predsjednica EK-a i nazvala hrvatski ulazak u prostor slobodnog kretanja i europodručje ogromnim postignućima za najmlađu članicu Europske unije.

„To je svjedočanstvo vašeg nevjerojatnog putovanja, vašeg teškog rada i odlučnosti”, naglasila je Von der Leyen.

 Ono što je uočljivo na ovima fotografijama foto galerije, jest činjenica da apsolutno nigdje nema predsjednika Milanovića, koji se o ovim grandioznim političkim uspjesima Hrvatske nije očitovao baš niti jednim pozitivnim komentarom. Milanović je postao predsjednik dobro uređene Hrvatske s definiranim socijalnim i međunarodnim politikama i zapravo je ostao bez posla. Plenković mu je „ukrao“ socijalne politike koje su bile drastično bolje od bilo kojih SDP-ovih, osobito od onih kada je Milanović bio premijer! „Ukrao“ mu je međunarodne politike u koje se Milanović trebao samo uklopiti kao ustavni sukreator istih, no bilo kakva kohabitacija s Plenkovićem nije mu bila na pameti. Jedino što mu je preostalo da bude medijski vidljiv jest jal i ljubomora začinjena osvetničkim pohodom na HDZ, koji ga je do nogu porazio na parlamentarnim izborima 2015. i 2016.

Stvaranje razdora u Hrvatskom društvu, njegovo besprizorno glumatanje desničara-domoljuba, glumatanje vrhovnog zapovjednika OSRH u miru, kupovanje glasačkih simpatija u korpusu braniteljske populacije dijeljenjem hrpetine odličja, sve to skupa postao mu je jedini predsjednički program za osvajanje drugog mandata uz veliku podršku ujedinjene lijevo-desne oporbe. Cijeli mandat potrošio je isključivo na besprizornu predsjedničku kampanju!

Ono što kao ljepilo veže ujedinjenu oporbu i predsjednika Milanovića, jest rušenje HDZ-a pod svaku cijenu i tu se sredstva nisu birala. Dakako, sve je to legitimno, no simptomatično je da Milanović zajedno s ujedinjenom oporbom kojoj je šef, jednostavno ne može iznijeti na stol baš ni jedan dokaz da je u pet godina predsjedničkog mandat učinio bilo što dobro za Hrvatsku i hrvatski narod.

Je li Milanović plaćeni ruski špiju, je li on svojim istupima otvoreni rusofil, je li on slučajno zvijezda naslovnica pojedinih ruskih medija, je li on rame uz rame s Dodikom jedini „dobar čovjek na Balkanu“, kako tvrde ruski mediji, manje je važno za njegov reizbor od činjenice da Hrvatskoj u pet godina mandata nije donio baš ništa pozitivno niti dobro. Njegovo kršenje Ustava s „Rijekama pravde“ i njegova najava konstitucije neke Treće Republike, elementi su puzajućeg državnog udara u kojoj bi on vjerojatno mijenjao Ustav Republike Hrvatske dajući sebi maksimalne autokratske ovlasti. On jednostavno ne podnosi biti potpuno nevažan igrač kakav je danas i ne treba sumnjati da će i nadalje činiti sve da bude jedini i najvažniji tumač hrvatskih politika, što je u potpunoj suprotnosti s parlamentarnom demokracijom u kojoj živimo, kao i sa ustavnom ulogom predsjednika republike.  Što je to drugo, ako ne planirani pokušaj državnog udara?

Njegovo programirano rusofilstvo pretvorilo se u brutalni rušiteljski udar na sjajan međunarodni položaj Hrvatske na kojemu Plenković gradi sve svoje uspješne politike. Međunarodni položaj Hrvatske bez ikakve sumnje, kao spojenim posudama zrcali se i na unutarnje politike, na socijalne politike, na rast rejtinga, na rast zaposlenih, na rast plaća i mirovina, na pad nezaposlenih, na rast turizma i gospodarstva općenito i to je taj balvan koji smeta u Milanovićevom oku. Rušenjem međunarodnog ugleda i položaja Hrvatske Milanović zapravo ruši Plenkovića i sve njegove uspjehe, a svoju simpatiju prema Putinu, nasuprot napaćenom narodu Ukrajine, koristi za rušenje međunarodnog položaja Hrvatske, kao nečega što je potpuno nebitno i beskorisno. Europsku uniju Milanović gleda s osobitim podcjenjivanjem kao hrvatsku kasicu prasicu i ništa više od toga. Prema hrvatskom strateškom partnerstvu sa SAD-om i NATO savezom odnosi se podjednako brutalno podcjenjivački. To je bit sukoba kojega je smišljeno započeo Milanović i to je bit njegovih rušilačkih aktivnosti  glede naše ugovorne suradnje kao članice NATO saveza. Milanović između redaka prijeti atomskom bombom, prijeti da će Hrvatska postati dio zaraćenih strana, izjednačavajući tako napadnutu Ukrajinu s okupatorskom Rusijom, kao što se nekoć pokušavalo izjednačiti strane  u našem Domovinskom ratu.

Ako je u Hrvatskoj potrebno sazvati Vijeće za nacionalnu sigurnost, onda to treba inicirati predsjednik Vlade Republike Hrvatske s jednom jedinom točkom: Protuustavno djelovanje predsjednika Milanovića s elementima državnog udara, kao i njegovo razorno djelovanje na jedinstveno i mirno funkcioniranje Oružanih snaga Republike Hrvatske. Ovdje se otvara logično pitanje za ustavne stručnjake, ima li u tome svemu elemenata za mišljenje Ustavnog suda Republike Hrvatske? Ipak, teško je vjerovati da se u Milanovićevom rušilačkom pohodu na HDZ i premijera Plenkovića radi samo o  patološkoj ljubomori političkog adolescenta. Postoje ozbiljne indicije za opravdanu sumnju, da je Milanović samo eksponent dobro osmišljenih politika rušenja prozapadnih politika i okretanja hrvatskog kompasa prema istoku. Gremiji koji guraju ovakvu vrstu političke vratolomije, čini se, nisu nikada prežalili tu divnu Jugoslaviju!

Kazimir Mikašek-Kazo