SNAGA BROJA

Rekao im je!

Okvirno, 75% od izašlih hrvatskih državljana na izborima za predsjednika Republike Hrvatske potvrdilo je na daljih pet godina ugodnoga boravka Zoranu Milanoviću na brijegu Pantovčaku. Toliko njih drži da je on ovu, vrhovnu, dužnost u državi obavljao na dobro i u njezinu korist. Jer, samo tako može se razumjeti ove, statistički očite, podatke. Ali, jedna je od istina toga boravka na Pantovčaku: nemoguće je sjetiti se nekog čina koji bi koristio interesima hrvatske države ili kako se to kaže – da je s toga visokoga mjesta povučen  državnički potez. Osim ako se stalna i sustavna opstrukcija djelovanju vlade ne uzima, po pravilima novogovora, kao državništvo.

Ovaj rezultat ukazuje da g. Milanović svoje dane na tom brijegu nije tratio kad je u pitanju skrb oko njegova drugog mandata.

Tvrda je istina da je on napipao zlatnu žilu nacionalnoga bića Hrvata: prema javnosti pokazivati se jednim od nas, običnih ljudi koji kao mrzi birokraciju i onu tamo bandu ( doslovan citat ) na Griču pod vodstvom sina „vojne lekarke i majora KOS –a“ ! ( Jasno je ono „vojna lekarka“,  ali treba doći do uvjerljivoga podatka za bilo kojega kosovca, a posebice majora! )

Ova zlatna žila grana se dalje pa je on osobno taj, nasuprot bandi na Griču, kojoj on, ne samo da diše za vratom, nego ih progoni kao vrag grešnu dušu ( Opet izravni njegov citat iz bogate riznice pogrda i uvreda kojima je častio vladu i njezinoga čelnika, ) koji narodne bitke bije i bol razumije.

U tom svijetu iskrivljenih cirkuskih ogledala on, Zoran, čist je i nevin od svakoga grijeha, a oni, tamo na Griču, umočeni su u tko zna što sve ne: oni imaju vlast, a on samo svoj jezik ( citat s početka mandata ) koji olako ne zatvara i drži ga zapravo alatom naroda koji si toliku slobodu dnevnoga napadanja na vladu ne može ni zamisliti.

Jer, tko sluša narod?! A potom i kad narod zbori, obično je to krik, a ne neko promišljeno djelovanje. ( O umakanju u koješta Zoran Milanović mogao je nešto zanati iz prve ruke jer je on sam svojedobno bio glavar onih sa Griča!)

Ukratko, zlatna žica na kojoj je Zoran odsvirao svoj pobjednički bećarac je ono vjekovno buntovništvo nataloženo u duhu puka bez države i prava ne da zbori, nego i da pisne ako ne želi susret s batinom i kazamatom. Takvom narodu, sviklom biti kuš pred vlastima, pa i kad ih je sam birao, je ta zapretenost građanske hrabrosti zlatna žila Zoranova uspjeha. ( Iako, zapravo, u Lijepoj Našoj o nekakvoj građanskoj hrabrosti nema dubljeg smisla govoriti jer tu, na njezinom ozemlju, baš svatko, tko umije sklepati rečenicu, neometano ju može izvikati bez ikakva rizika po svoju slobodu. ) Ali, ipak, Zoran je prepoznao koliko se moći krije u one tri slatke riječi hrvatske šutnje – rekao im je! One griju dušu tom našem čovjeku koji u trideset godina slobode još nije prihvatio njezine domete. U prijevodu: taj čovjek i na dalje živi u okovu koji mu je namro zamrli, ali očito, ne i umrli totalitarizam u kojem je izgovorena riječ biva izdajnik i siguran put u kazamat. Taj okovani duh zbori: eto, ako ja nemam snage ustati, ipak ima netko tko to čini umjesto mene! Nije me okrzlo, a rečeno im je! Ima li komotnije pozicije od ove? To je takav duhovni ustroj koji se u svojoj komociju i tromosti duha ne pita što je to Zoki kazao tima „ njima “. Kazao je. I to je sve. I to je dovoljno.

Naravno, osim zagriženih titoista i njihove mladeži, koje zanima jedino vlast, običan birač uhvatio se u toj zamci nepreživljene totalitarne prošlosti. I dao svoj glas onome koji je pune četiri godine sve činio da izgleda kao da je on glas puka! To što je on svojim životom, svojom povijesti i povijesti svoje obitelji svjetlosne godine udaljen od zbilje običnoga hrvatskoga čovjeka, je neka druga tema.

Na kraju, čovjek je uspio. I na tome mu je čestitati. Sasvim iskreno i bez fige u džepu.

Druga  strana medalje

Druga strana igre brojaka oko izbora je istina: na izbore je izašlo od upisanih svega 45% birača! Dakle, 56%, itekakva većina biračkoga tijela, nije izašla na birališta!

U uvjetima iznimno vjerne partijske glasačke mašinerije, koja glasuje ali ne bira, i baš ju briga tko je na partijinoj listi, na drugoj je strani vjerojatno kritički najnabrijanije biračko tijelo – ono HDZ – ovo. To tijelo sklono je traženju dlake u jajetu. A ponuđeni kandidat na listi HDZ takvom izbornom tijelu „nije sjeo„! Izgledao mu je kao strano tijelo. I točka!

Već je kazano, ali za ponoviti je: kandidati za bilo koju izbornu dužnost pripremaju se već u času kad se izbori proglase završenima. I druga stvar, iskustvo izbora za gradonačelnika Splita: nestranački kandidat na listi HDZ, objektivno čovjek sa sjajnim uspjesima u struci, ali biračkoga tijela HDZ se nije primio. Ako HDZ iz ova dva slučaja nije naučio poruku svojih birača, crno mu se piše.

Očito, u oba ova najpoznatija slučaja HDZ ovo vodstvo griješi: predlaže po svome, a ne osluškuje bilo svojega biračkoga tijela.

U tom suznačju kazati da se nitko od članova stranke nije htio izložiti i prihvatiti se kandidature je, u najmanju ruku, opasno. Jer, tko kaže da bi neki od mnogih ljudi, koje HDZ ima, a posjeduje osobni integritet, potrebni ugled i umijeće ne bi, i kad bi bio izvučen iz šešira, bio ozbiljan protivnik govorniku s Pantovčaka. I, konačno, ni poraz takve osobe, koja se izložila javnosti, ne bi ju koštao ugleda, nego bi, naprotiv, bio znak i stvarni pokazatelj HDZ ova utjecaja u društvu na razini cijele države, očit pokazatelj na temelju kojega se može realno planirati i djelovati. Ankete, u koje Vlada polaže nade, pred pojedinačnim osobnim izlaskom birača, su samo sjena sjene stvarnoga raspoloženja i htijenja naroda. A ona skupina dobrih ljudi s tkzv. desnice što je šetala Hrvatskom uz jednu izrazitu osobnost iz HDZ bila bi ono što je: skup pojedinaca – veseljaka koji u javnom prostoru brodi šumom, a Ustav drumom.

Dakle, da je HDZ pristupio neposrednim izborima na vrijeme, pripremao svojega kandidata, možda ga čak i stavio na listu za Sabor, ali ga tamo ne bi trošio, nego ga pustio da sam vodi svoj boj, HDZ bi u svakom slučaju bio na dobitku. Ako ništa drugo, takav bi takmac natjerao g. Milanovića da kaže koju riječ i o svojim nakanama u drugom mandatu. Ovako, za tako nečim nije bilo potrebe.

Šteta jer je nacija bila uskraćena za susret stvarnih postignuća i jamstva za nastavak uspješnoga posla na dobro države i naroda, a g. Milanović ne bi sebe držao orlom, a ostale mu takmace u ovoj kamilici od političke bitke, muhama! ( Opet citat. )

Željezo se kuje dok je vruće

Kad jedna strana ovako pobijedi ( 75 % izašlih na izbore. ), naravno da ne će stati samo na tome. To je čisti dar s neba. Stoga će u proslavi pobjede u izbornom štabu SDP njegov najnoviji čelnik uskliknuti da bi vlada trebalo da podnese ostavku!

Za vjerovati je da ista osoba razlikuje saborske od predsjedničkih izbora. Ali, u općem pobjedničkom raspoloženju valja dubinski kapitalizirati takav dar s neba. Odmah je povući logičan potez: napadati HDZ dok se čini da protivnik, ovim porazom, mora biti ošamućen. Jer, poraz ga, u najmanju ruku, prisiljava na zastoj i tumačenje događaja te umanjivanje štete.

Izborna noć bila je samo uvertira. Jedva koji dan iza toga, izbio je „skandal“ s ministrom poljoprivrede i njegovim ispucavanjem iz pištolja u noć snimljena mobitelom!

Cijela se oporba digla na noge. Taj „skandal„ je dokaz da vlada treba iz njega izvući pouke i odmah krenuti u nove izbore! Za pucanje u noć, zna se, osobno je kriv predsjednik vlade! Kriv je jer je prihvatio toga ministra na prijedlog koalicijskoga partnera Domovinskoga pokreta.

I to još nije sve: najavljene su nove snimke iste osobe. U ovim navodno on, još dok nije obnašao nikakve javne dužnosti, daje malodobnicima pucati iz – automatske puške. On sad više nije ni za Sabor! A o njegovu glasu u sabornici da (o)visi saborska većina.

Ovi „skandali“ su samo prve laste. Vjerojatno proba izdržljivosti i smirenosti HDZ. I ne zna se što još sve HDZ ne čeka iza prvoga zavoja. Svakako ne konstruktivna oporba, nego pačje jato željno moći.

Činjenica je da se i ovim događanjem HDZ usamljuje, skreće se pozornost s državnih i državničkih tema, složenosti i zahtjevnosti vanjskih i unutarnjih okolnosti na banalnosti i trivijalnosti.

Uskoro će izbori za lokalne samouprave u Republici Hrvatskoj gdje HDZ ima premoć. Stoga je ovo usamljivanje HDZ i trivijalna galama protiv njega u službi ometanja i konsolidacije te osvježivanje i preslagivanje njegovih redova. Ali, po mogućnostima i širini, koju u sebi nosi, HDZ si ne bi smio dopustiti iznenađenja. Stoga je na HDZ izvršiti temeljite i sveobuhvatne pripreme za te izbore. Oni su sasvim posebni i na njih se, u osnovi, ne će bitno odražavati rezultati državnih izbora.

Isto tako, splitski i predsjednički izbori su očit znak o načinu kako reagira HDZ – ovo biračko tijelo: kad glasuje, hoće glasovati za svoje! Naime, na unutarnjoj razini svojega bića ono, kao uostalom i svaki klub koji pobjeđuje, za trku želi imati konja iz svoje ergele!

 

 

Krešimir Budimski

Morate Pročitati

spot_imgspot_img