„Tako mi Bog pomogao“ sintagma iz Milanovićeve zakletve, otvara pitanje na kojeg je to boga Milanović mislio kada se „zaklinjao“? Prvi bog koji mi u tom kontekstu pada napamet je bog užitka Bacchus, (Bakho); bog plodnosti, vina i veselja, hrane, užitka, seksa, ukratko rečeno, bog u se na se i poda se. Na veliku žalost moj rođendan 18.02. donio mi je najužasniji poklon u životu i da sam malo mlađi, istog časa bih nepovratno emigrirao iz Hrvatske i odrekao se i državljanstva i nacionalnog zajedništva s onim ljudima koji su za predsjednika izabrali nakaradu s Pantovčaka. Dokazano, najgori predsjednik Vlade u povijesti, najgori predsjednik države u prvih pet godina mandata, no nažalost u Hrvatskoj, čini se, uvijek ima milijun destruktivnih duša koje su spremne izabrati najgore kako bi napakostili onima s kojima se politički ne slažu. Ugled Hrvatske im je nebitan! Jer u modusu operandi širenja netrpeljivosti, izazivanja sukoba, nepoštivanja Ustava, vulgarnog vrijeđanja političkih oponenata, Milanović je pet godina bio glasnogovornik i poticatelj onim rušilačkim snagama svega dobrog što se u Hrvatskoj dogodilo u osmogodišnjem mandatu aktualne vlasti. Za razliku od gotovo svih licemjernih analitičara, komunikologa i samoprozvanih PR stručnjaka, čestitam Plenkoviću i Jandrokoviću što se nisu pojavili na ovom razvikanom i nepotrebnom derneku, kojega bi konačno trebalo potpuno dokinuti, ili svesti na onu vrijednosnu razinu kakvu zaslužuje prvi lik Pantovčaka u korelaciji sa svojim nikakvim ovlastima. Izvršne ovlasti u Hrvatskoj su 99 naprama jedan posto u korist Vlade RH, a od Milanovića je stvoreno medijsko zlatno tele oko kojega se sve vrti. Predsjedničke ovlasti trebalo bi još više skljaštriti, osobito one „vrhovnog zapovjednika“, jer kako reče jedan od najuglednijih analitičara, „izgubljen je onaj narod koji Milanoviću daje vojsku u ruke“! Za Hrvatsku vojsku mora biti odgovoran onaj koji tu vojsku financira! Ipak, tješi me da nisam jedini koji već godinama upozorava na Milanovića kao izrazito štetnu političku pojavu u Hrvatskoj, pa Vam donosim komentar uglednog Ivice Marijačića.
Napisao: Kazimir Mikašek-Kazo