foto: screenshot
Milanoviću je propao pokušaj pomilovanja osuđenih udbaških zločinaca Perkovića i Mustaća, a hrvatski narod će na izborima odlučiti hoće li on više ikada biti u poziciji bilo koga pomilovati, ili osuđivati kako to čini danas, uzimajući sebi pravo biti istražitelj, sudac i đelat. Sve što radi u potpunoj je suprotnosti s ustavnim položajem Predsjednika Republike Hrvatske.
Piše: Kazimir Mikašek-Kazo
Predsjednik Republike Zoran Milanović poručio je u srijedu kako će pomilovati svakoga tko bude osuđen zbog tzv. Lex AP-a, nakon što je Općinsko državno odvjetništvo izvijestilo da istražuje curenje podataka iz istrage EPPO-a u slučaju u kojem je osumnjičen bivši ministar Vili Beroš i ostali akteri zbog mogućeg udruživanje u zločinačku organizaciju.
DORH je potvrdio kako je pokrenuo izvide oko informacija iz istrage EPPO-a koje su se dijelile medijima u slučaju uhićenja bivšeg ministra Vilija Beroša. Radi se o prvim izvidima pokrenutima po novim odredbama izmjena Kaznenog zakona kojima se zabranilo curenje informacija iz istraga prije podizanja optužnice, popularno nazvanima i Lex AP, čime je po prvi put aktiviran članak 307. a Kaznenog zakona koji kaže slijedeće:
”(1) Pravosudni dužnosnik ili državni službenik u pravosudnom tijelu, policijski službenik ili dužnosnik, okrivljenik, odvjetnik, odvjetnički vježbenik, svjedok, vještak, prevoditelj ili tumač koji tijekom prethodnog kaznenog postupka koji se na temelju zakona smatra nejavnim, neovlašteno otkrije sadržaj izvidne ili dokazne radnje, s ciljem da ga učini javno dostupnim, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine”.
”(2) Počinjenje, pomaganje ili poticanje kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka ne može ostvariti onaj tko obavlja novinarski posao”.
”(3) Nema kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka ako je djelo počinjeno radi zaštite žrtve kaznenog djela, u interesu obrane u kaznenom postupku ili u drugom pretežito javnom interesu”.
Iz zakona kolokvijalnog naziva „Lex AP“ potpuno je razvidno da su oni koji obavljaju novinarski posao ekskulpirani od svake kaznene odgovornosti i da nije dirnuto u njihova elementarna prava zaštite svog izvora.
U dosadašnjem tijeku ove mučne pravosudne situacije, kristalno je jasno da je poruke iz WhatsApp grupe inkriminirane skupine u svom posjedu imao samo ured EPPO-a, pa je s toga razumno sumnjati da su poruke iz izvida koji bi po zakonu trebali biti tajne, protuzakonito iscurile upravo iz tog ureda. Nakon što je DORH najavio istragu o curenju podataka iz tajnih istraga, indikativno je to da je Tamara Laptoš europska tužiteljica i ključna osoba EPPO-a u Hrvatskoj tražila zaštitu zbog slučaja Beroš-Petrač. Je li Tamara Laptoš time faktički priznala inkriminaciju protuzakonitog otkrivanja elemenata iz tajne istrage ostaje nam za vidjeti u daljnjoj istrazi, no bez ikakve sumnje objava poruka inkriminirane WhatsApp grupe dovelo je do toga da članovi obitelji Petrač kao prvo osumnjičeni u mogućoj zločinačkoj organizaciji, „igrom slučaja“ nisu bili dostupni represivnom aparatu, kako bi bili uhićeni zajedno s Vilijem Berošom i ostalima kojima je određen istražni zatvor. Dok ovo pišem, još uvijek nije poznato je li EPPO dostavio prikupljene dokaze USKOKU iz svoje istrage s obzirom da je po odluci Glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića nadležnost nad ovom predmetom isključivo u rukama DORHA i USKOK-a. Ono što je ključno u ovom slučaju jest činjenica da je dokazni materijal iz WhatsApp grupe tijekom istražnih radnji uskraćen USKOK-u i DORH-u kao partnerskim institucijama u rješavanju korupcije i kriminala? Umjesto toga dokazi su procurili u javnost, što je dijelu osumnjičenika osiguralo privremeni bijeg, ili nedostupnost represivnom aparatu, a svakako i vrijeme za pripremu svoje obrane.
U ovom konkretnom slučaju curenja podataka iz tajnih istraga, niti javnost, ni pravda ni pravednost, nemaju baš nikakve koristi ni interesa, naprotiv, bez ikakve sumnje učinjena je ogromna šteta. Predsjednik Zoran Milanović svojom izjavom o pomilovanju svakog tko eventualno bude procesuiran zbog kaznenog djela curenja tajnih podataka iz istraga, zapravo potiče na činjenje kriminalnih radnji, na ne poštivanje zakona i Ustava, što je još jedna potvrda da ne zaslužuje drugi mandat na Pantovčaku. Milanoviću je propao pokušaj pomilovanja osuđenih udbaških zločinaca Perkovića i Mustaća, a hrvatski narod će na izborima odlučiti hoće li on više ikada biti u poziciji bilo koga pomilovati, ili osuđivati kako to čini danas, uzimajući sebi pravo biti istražitelj, sudac i đelat. Sve što radi u potpunoj je suprotnosti s ustavnim položajem Predsjednika Republike Hrvatske.
