NYT podsjeća da u povijesti nikad nije bilo utrke u kojoj su završne ankete pokazivale ovako tijesan ishod
Samo 24 sata prije završetka ovogodišnje predsjedničke kampanje, ankete najavljuju najneizvjesniju utrku u novijoj povijesti američke politike. Niti jedan od kandidata nema prednost dostojnu većeg stupca u novinskom retku, kako na nacionalnoj, tako i na razini ključnih ovogodišnjih „swing” država, već se kreću oko postotnog boda, što je blago rečeno u domeni statističke greške.
NYT podsjeća da u povijesti modernih anketa nikada nije bilo utrke u kojoj su završne ankete pokazivale ovako tijesan ishod. Pobjednik će biti onaj kandidat koji prvi osigura 270 elektorskih glasova.
Međutim, za razliku od prethodnih izbornih ciklusa, kada se barem nazirao put do eventualne pobjede jednom od vodećih predsjedničkih kandidata, ovoga puta tek šačica „swing” država daje naslutiti da se nekoliko dana uoči izbora opredijelila, dok ih čak dvije najavljuju mrtvu trku s istim postotnim poenom.
Postoje dva puta do pobjede; ili preko tzv. „plavog zida” (Michigana, Pennsylvanije i Wisconsina), ili preko „pojasa Sunca” (Nevade, Sj. Karoline, Georgije i Arizone). Kod svih je zanimljivo što im se kompozicija glasačkog tijela tijekom posljednjeg desetljeća drastično mijenjala, i da su one države, koje su 2008. u Bijelu kuću dovele Baracka Obamu, samo nekoliko godina kasnije isto učinile Donaldu Trumpu.
Ključ „probijanja” Plavog zida su američki radnici, a time i status američke ekonomije. Ključ ovogodišnjih izbora bila je Pennsylvania, savezna država koju analitičari vole „krasiti” epitetom „Philadelphija i Pittsburg okruženi Alabamom”. Upravo je ona, naime, ključna „neodlučna država” zato što nudi čak 19 elektorskih glasova.
Na izborima 2016. Pennsylvaniju je osvojio Trump; prvi republikanac kojem je to pošlo za rukom od 1988., i to zahvaljujući tek 50.000 glasova više nego ih je tada osvojila Hillary Clinton. Demokrat Joe Biden državu je 2020. preoteo Trumpu, ostvarivši bolje rezultate u urbanim centrima i predgrađima nego što je to ostvarila Clinton. Zanimljivo, Pennsylvania je i 2008. i 2012. glasala za Baracka Obamu. Međutim, kao što se to potvrdilo 2016., demokrati u Pennsylvaniji gube uporište, jer se sve veći broj birača mobilizira u četvrtima s visokom razinom siromaštva.
Radnici, koji su tradicionalno bili naklonjeni demokratima, sve se više okreću republikancima, što ove godine Harris predstavlja najveću prijetnju.
U Pennsylvaniji će analitičari povećalom motriti tri ključna izborna okruga; predgrađe Philadelphije, Pittsburga i potez između Pittsburga i Harrisburga. Ukoliko Harris želi do pobjede u Pennsylvaniji, bez koje joj se drastično sužava put do Ovalnog ureda, mora privući što je moguće veći broj stanovnika ruralnih predjela. Trump, pak, treba „raditi na” povećanju podrške u predgrađima i urbanim sredinama dotične države.
Michigan, savezna država koja nosi 15 elektorskih glasova, važan je dio plavog zida te se do 2016. smatrala prilično stabilnim uporištem Demokratske stranke. Trump je ondje pobijedio „za dlaku”, zahvaljujući tek 10.000 glasova. Već četiri godine kasnije, ista je savezna država pobjedu osigurala Bidenu.
Clinton je izgubila od Trumpa, koji je iskoristio propadanje industrijske proizvodnje i pad standarda tamošnjih radnika. Michigan je, prije svega, poznat po automobilskoj proizvodnji, jer je dom „velike trojke” – General Motorsa, Forda i Chryslera. Osim po Velikim jezerima, regija je poznata i po sindikatima. Barack Obama pobijedio je u Michiganu i 2008. i 2012., ali je već te godine bilo jasno da se generalni sentiment birača rapidno mijenja. Posljednje analize najavljuju da bi se Michigan mogao „vratiti” demokratima, no prednost koju Harris ondje uživa u odnosu na Trumpa ulazi u domenu statističke greške.
Wisconsin, savezna država u čijoj su povijesti važnu ulogu imala radnička prava i sindikati, često je bila jezičac na vagi američkih predsjedničkih izbora. Oba puta svojih je deset elektorskih glasova dao Baracku Obami, a već je 2016. „pretrčao” Trumpu. Biden ju je već 2020. vratio pod okrilje Demokratske stranke, no s minornom razlikom od 0,6 posto glasova.
Za razliku od država u kojima ankete najavljuju vrlo neizvjesnu trku, u Arizoni je situacija ipak „nešto čišća”. Ipak je riječ o taboru Republikanske stranke, državi Johna McCaina, koja je 2020. pripala Bidenu, no s minimalnom razlikom od tek 10.000 glasova. Biden je time postao tek drugi demokrat od 1948. koji je osvojio Arizonu. Ove bi se godine Arizona mogla „vratiti” Trumpu, jer mu najavljuju prednost od, u kontekstu ove godine, nemalih četiri posto.
Nevada, savezna država na zapadu SAD-a koja nosi samo šest elektorskih glasova, zanimljiva je jer je prava „ljubičasta” država; tj ona koja je iznjedrila republikanskog guvernera i dvije demokratske senatorice, a njezino brzorastuće stanovništvo odražava kompleksnu demografsku sliku cijele nacije. Latinoamerikanci čine 28 posto populacije, dok Amerikanci azijskog porijekla čine deset posto biračkog tijela.
Pad bijelih glasača bez diplome, te porast Latino i azijsko-američkih birača od 2008., pogodovali su demokratima. Iako je Clinton 2016. osvojila Nevadu, Trump je osvojio ruralne dijelove zemlje te je imao snažnu podršku u Las Vegasu. Biden je 2020. poboljšao rezultate u urbanim i srednje velikim gradovima, ali je Trump zadržao potporu glasača iz ruralnih područja.
Zanimljiva utrka ove se godine vodi i u Georgiji, koja je 2020. „poplavila”, baš kao Arizona. Trump ju je 2016. osvojio s nešto više od 200.000 glasova, dok ju je Biden 2020. dobio s tek 12.000 glasova. Prije toga, republikanci su ondje pobjeđivali na svakim izborima od 1984. godine, izuzev 1992., kada su izabrali Clintona. Trumpov poraz 2020. pripisuje se umjerenim republikancima u predgrađima velikih gradova, poput Atlante, koje nije oduševila njihova radikalna retorika.
Sjeverna Karolina mogla bi biti najveće iznenađenje ovih izbora. Demokrati, naime, ondje nisu pobjedili od 2008., a na posljednja tri izbora, razlika je bila manja od četiri postotna boda. Trump je 2016. podebljao Romneyjevu pobjedu iz 2012., ali je izgubio podršku u velikim urbanim središtima poput Charlottea i Raleigha. Ti su se trendovi nastavili i 2020., zbog čega u zraku ostaje pitanje mogu li demokrati nastaviti s dobicima u urbanim područjima i hoće li ona biti dovoljna za prevagu.
