Kekinovi, „Možemo“ i „narikače“ iz „Milanovićevih 11“, do brade su u „septičkoj jami“, iz koje se čuju samo očajnički krici: „Ne talasaj“!
Piše: Kazimir Mikašek-Kazo
Zagreb i cijela Hrvatska na rubu su sloma živaca, jer pred očima nam se događa etičko-moralni saltomortale, kada se nenormalno proglašava normalnim, kada se laž pretvara u istinu, kada se amoralno predstavlja moralnim, a bavljenje politikom postaje hrvanje u ringu punom blata, ili takmičenje u pljuvanju, pa onda tko jače i dalje pljune postaje heroj nacije. Prometni kolaps u Zagrebu može se usporediti s kolapsom u politici i cijela nam Hrvatska na čelu s metropolom postaje jedan veliki Jankomir ili Vrapče!
Uvijek sam mislio da su emocije, radost i veselje zbog uspjeha naše nogometne vrste sasvim normalan psihološki fenomen, osobito u onih koji vole svoju Domovinu, a onda preko noći nacionalna himna naših Vatrenih postaje hit pjesma „Ovdje nitko nije normalan, nije normalan…..“, čime se bjesomučno šalje skrivena poruka da svi oni koji pretjerano iskazuju svoje domoljublje zapravo nisu normalni i da nenormalno postaje vrlina, pa se valjda sami sebi trebamo diviti što smo nenormalni?
U Hrvatskoj postaje „Normalno“ da jedan od najvećih „detuđmanizatora“ i mrzitelja lika i djela dr. Franje Tuđmana, kao najveći tat brutalno mazne slogan prvog, jedinog, pravog i neponovljivog državnika Franje Tuđmana i ne samo da to postaje „Normalno“, nego se taj lopovski čin prikazuje kao vrhunski PR potez svim mastima premazanog lukavca, koji se zapravo sprdnjom prvog predsjednika želi prikazati većim od njega. I to u narodu prolazi kao vrlina i politička vještina! Trebamo li dokazivati da se Milanović sprda s Tuđmanom nakon što mu je prvi predsjednički potez bio izbacivanje Tuđmanove i Stepinčeve biste s Pantovčaka? Je li doista u Hrvatskoj normalno da lopovi, tatovi i takve amoralne ljudske sprdačine slove kao favoriti za pet novih godina predsjedničkog mandata, a da pri tom nitko ozbiljno ne propitkuje čime to zaslužuju? Smijemo li se mi pomiriti s činjenicom da u Hrvatskoj nenormalno postaje „Normalno“, da laž postaje istina, da ponos postaje sramota i da ćemo s tom razornom vlastitom sramotom trebati živjeti još pet godina, na putu nestanka na „Bespućima povijesne zbiljnosti“?.
U Hrvatskoj postaje normalno da suspektni likovi i grupe koje se kolokvijalno naziva „podzemljem“, a u blažoj varijanti „kontroverznim poduzetnicima“, bitno utječu na tijek ove predsjedničke predizborne kampanje, a na kraju bi se moglo dogoditi da nam upravo „mafija“ ponovo izabere normalno-nenormalnog predsjednika. Kome to odgovara, ako ne onima kojima u Hrvatskoj umjesto reda odgovara nered, umjesto pristojnosti prostakluk, umjesto stabilnosti države nestabilnost?
U pravosudnom slučaju bivšeg ministra Vilija Beroša imamo u centru pažnje mainstreama jednu granu „kontroverznih poduzetnika“ na čelu s klanom Petrač, dok su u drugoj, koja kao razorni „Kekinov potres“ trese Hrvatsku glavni glumci „Dečki s Knežije“ na čelu s Nikicom Jelavićem. Ne onim nogometašem! U kampanju se umiješao i pravomoćno osuđeni Zdravko Mamić koji bi „dao krvi Vučiću i Milanoviću, a Andrej Plenković mu je politički Messi“! „Ma ljudi moji je li to moguće“, zavapio bi legendarni Mladen Delić. I gle vraga, kao slučajno, „mafija“, „podzemlje“ ili „kontroverzni poduzetnici“, svi odreda idu na ruku „Normalnom“, koji krade tuđe slogane kako bi se prikazao još normalnijim, a mi kao zadnji zadrti „hlebinci“ trebali bi povjerovati da se sve to događa slučajno.
Trebali bi povjerovati da paraobavještajno i obavještajno podzemlje koje vjerojatno kontroliraju Milanovićevi ljudi, sa SMS porukama koje su kao slučajno zapljusnule javnost i dovele do naprasitog uhićenja Vilija Beroša i kriminalne grupe baš u ovom tajmingu, nema baš nikakve sveze. Pa isto se dogodilo Josipi Rimac mjesec dana prije parlamentarnih izbora!!!???
Tko kontrolira pravosuđe? Tko je ucjenama izabrao predsjednika Vrhovnog suda RH, nakon što nezakonito nije prošla Zlata Đurđević? Tko je izabrao, ili znatno utjecao na izbor ravnatelje SOA-e i UNS-a? Tko je izabrao načelnika Glavnog stožera OSRH? Tko je htio izabrati Glavnog državnog odvjetnika i zadržati „Bajićevski“ status quo u DORH-u, umjesto Ivana Turudića, časnog suca koji je presudio u slučaju „Lex Perković“, nemilosrdno osudio Sanadera i rehabilitirao Alojzija Stepinca? Je li SOA premrežena Perkovićevim i Mustačevim kadrovima? Ima li, ili je imao, Orsat Miljanić , autor zakona „Lex Perković“, ljubavnicu u jednom od najvažnijih sektora SOA-e, onom u kojemu se kadrovira podobne, a degradira, mobingira, prijeti otkazom i upućuje u prijevremenu mirovinu nepodobne domoljube?
Slučaj Beroš uzdrmao je HDZ, a samim time i predsjedničkog kandidata Primorca, a slučaj Kekin uzdrmao je Možemo i Ivanu Kekin koja u prvom krugu predsjedničkih izbora isključivo uzima glasove Zoranu Milanoviću, čime mu objektivno može naštetiti, ili da ne uđe u drugi krug, ili da razlika između Milanovića i drugog kandidata bude znatno manja nego što to predviđa bildanje rejtinga „Normalnom“! Na razlici stvorenoj u prvom krugu Milanović temelji svoju kampanju, a mainstream ga proglašava pobjednikom prije izbora! Osnovni postulat, ili filozofija svake analitike jest pitanje kome u oba slučaja odgovara ova režirana papazjanija, ako ne Zoranu Milanoviću? I onda dobijemo precizan odgovor tko je mogući režiser? Dobijemo i odgovor jesu li predsjedničke ovlasti male, ili su mu poluge vladanja nevidljive, a užasno velike?
Kekinovi se panično boje sadržaja razgovora, ili moguće snimke Miletove kavice s Jelavićem koja bi mogla odjeknuti u javnosti kao atomska bomba, (ako su Mile i Nikica muškarci s mudima), nakon čega ne bi bilo povratka u politiku, pa onda zamole umjetnu inteligenciju da proizvede Plenkovićev glas s morbidnom porukom, kako bi unaprijed eventualnu snimku s Kekinove kavice proglasili falsifikatom. Je li moguće da ljudi koji upravljaju Zagrebom, a htjeli bi „osloboditi“ i Hrvatsku isto onako kako je „oslobođen“ Zagreb ’45., misle da smo svi mi budale?
„Možemo“ s jedne strane pomoću ove afere prisilno mobilizira svoje biračko tijelo koje je ograničenog dometa i daleko je od drugog kruga predsjedničkih izbora, a s druge strane jasno je kao dan da će bez obzira na ishod ove sramote svi njihovi glasovi u konačnici završiti u košari s jajima Zorana Milanovića! Radi se o cca. 150-200 tisuća glasova koji silno trebaju „Normalnom“! Konglomeracija glasača „Možemo“, od duginih boja do agresivne neojugoslavenštine, ni na samrti ne bi dali glas HDZ-u i njihovom predsjedničkom kandidatu. „Normalni“ je čini se odigrao savršeni predizborni dupli pas, računajući da „ovdje nitko nije normalan, nije normalan……“
„Normalni“ uživa u svom vilajetu i posprdno nam se smješka s jumbo plakata, osobito kandidatima od centra prema desno, koji se ni ovaj puta nisu mogli dogovoriti koji bi to jedan kandidat bio normalan predsjednik Republike Hrvatske. Na ovim izborima zapravo ne bi trebalo previše razmišljat tražeći novog predsjednika. Osnovna je zadaća smijeniti „Normalnog“ i izabrati normalnijeg, jer baš svi kandidati od centra prema desno normalniji su od „Normalnog“!
