Onaj tko se odrekne Andreja Plenkovića s trostrukom krunom pobjednika na parlamentarnim izborima i nizankom zlatnih medalja s lokalnih i europarlamentarnih izbora, deklarira se kao pobočnik dokazanog destruktivca Zorana Milanovića i mjesto mu je u SDP-u. Kada se takva destruktivna politika pokaže kao izrazito štetna na nadolazećim lokalnim izborima, a moguće i na prijevremenim, ili redovnim parlamentarnim izborima, Hrvatska će doživjeti opći potop, gradit će se Noina arka, a mjesta za Jude na njoj neće biti.
Piše: Kazimir Mikašek-Kazo
Gdje sam bio, nigdje, što sam radio, ništa i „evo mene ljudi moji doša san vam na bevandu….“ – tako bih otprilike mogao opisati Milanovićevih pet godina mandata. No šalu na stranu, ozbiljna su vremena! Svih pet godina predsjednik je marljivo radio na svojoj predizbornoj kampanji i peglao image čeznutljivo sanjajući drugi mandat na Pantovčaku. Zapravo, to je jedino i radio, perfidno se uvlačeći pod kožu i lijevima i desnima trošeći resurse svog proračuna, po onoj pjesmi „ lijevo desno nigdje moga stana, oj ulice alaj si pijana“! Obišao je sve kirvaje, sve „kafane“ i sve obljetnice! Sve je to zapravo bilo legitimno u skladu sa zakonom i Ustavom, dok nije osjetio snažnu potporu te „pijane ulice“, pa se osokolio s pozicije predsjednika države kandidirati i za premijera na čelu SDP-a, u koaliciji sa šarolikim lijevo liberalnim fantazistima s primjesama Mostovog desničarenja. Ustavni sud je zaustavio njegovo Neronsko ludovanja, no ostala je jasna poruka kakve su mu zapravo prave ambicije. Cilj mu je i ovaj put prva fotelja u Banskim dvorima, koja bi konačno izliječila njegove luzerske komplekse i ako se poslože političke okolnosti, uopće ne sumnjam da će svim silama, osokoljen recentnim predsjedničkim rezultatima krenuti još jednom u osvajanje i tog brda. SDP će vrlo brzo prešišati rejting HDZ-a! Dakle, rušenje Plenkovića, izazivanje prijevremenih parlamentarnih izbora, ostavka na mjesto predsjednika i kandidatura za premijera na čelu SDP-a! I naravno slijedi uvjerljiva pobjeda na parlamentarnim izborima u šarolikoj koaliciji s ideološkim moratorijem. Bit će mjesta i za neke desne stranke!
U prvom krugu ovih „nevažnih“ predsjedničkih izbora nepoznate frakcije HDZ-a dale su Milanoviću i njegovim ambicijama snažan vjetar u leđa klasičnom opstrukcijom kandidata Dragana Primorca, a samim time i Andreja Plenkovića i vlastite stranke. Nesuvislo je obrazloženje koje se može ćuti, da Dragan Primorac nije dobar kandidat, jer eto nije HDZ-ovac, pri čemu se namjerno prešućuju notorne činjenice. Ni jedan HDZ-ov senator nije se htio prihvatiti rizične kandidature za predsjednika države, znajući da će pobjeda protiv Milanovića biti gotovo nemoguća misija. Predsjednik je uvijek u prednosti, jer je već predsjednik, a njegova petogodišnja kampanja uvjerila je javnost da je on izraziti favorit. Agencije za ispitivanje javnog mnijenja dodatno su stvarale takvu percepciju. No međutim, stvari treba promatrati kontekstualno. Dakle u trenutku objave kandidature nadstranačkog kandidata Dragana Primorca uz jednoglasnu potporu predsjedništva HDZ-a, Primorac je uz svoj CV znanstvenika i profesora izgledao kao vrlo dobar kandidat koji je svoju znanstvenu, ali i političku karijeru gradio radom, a ne neradom. Pristojan čovjek, sušta suprotnost Milanoviću! Osobno, uvijek sam mislio i misliti ću i nadalje da je Dragan Primorac mnogostruko kvalitetniji čovjek od Zorana Milanovića, baš onakav kakav je Hrvatskoj potreban u ovim turbulentnim vremenima, kada nam je potreban mir, stabilnost i skladna kohabitacija između dva sukobljena brda. Primorac nije nužno morao pobijediti Milanovića, jer to je bilo teško očekivati, ali uz iskrenu i snažnu potporu HDZ-ove baze, zasigurno bi u prvom krugu polučio daleko bolji rezultat, čak i iznad trenutačnog rejtinga HDZ-a. Drugi krug, s boljih pozicija, bila bi to sasvim druga priča. Danas se to čini nemogućom misijom.
Naivcima je jeftino prodan spin o „svim jajima u istoj košari“ što je navodno štetno za hrvatsku demokraciju. Ali vratimo se malo u prošlost; u čijoj su košari bila sva jaja u vrijeme Tuđmana, u vrijeme Sanadera i Mesića koji su bili kao prst i nokat, u čijoj su košari bila sva jaja u vrijeme Milanovića i Josipovića……..? Tada, kada je Milanović gurao mandat kao najgori premijer Hrvatske, bilo je dobro da sva jaja budu u istoj košari, bilo je dobro da DORH i SOA budu pod njegovom kontrolom, a danas kada imamo apsolutno najuspješnijeg premijera u povijesti Hrvatske, što se može egzaktno dokazati, odjednom ne valja da su sva jaja u istoj košari. U čijoj će košari biti sva jaja kada Trump preuzme administraciju u SAD-u? Ako je Vlada građanima odgovorna za svoj rad, rezultate i ispunjavanje političkih obećanja, onda nije moguće normalno raditi ako ne kontroliraš sve osnovne poluge vladanja! Do sada, u tri mandata Andreja Plenkovića nije nikada dokazano da je premijer zlouporabio poluge vlasti za korupciju i bilo kakve osobne probitke. Da je zloporabio i da je to dokazano, onda bih razumio da nije dobro da sva jaja budu u jednoj košari.
U čijoj će košari biti sva jaja, ako uspije urotnički plan rušenja Andreja Plenkovića i ako „Milanovićevih 11“ preuzmu Hrvatsku?
To pitanje trebao si je postaviti svaki HDZ-ovac, simpatizer HDZ-a i domoljub prije prvog kruga predsjedničkih izbora, a ako već nije, to treba učiniti sada, jer opstrukcijom Primorca u drugom krugu izbora ruši se Plenkovića i pomaže Milanoviću. Čini se, nekima se sviđa novo normalni, veliki suverenist, vjernik i domoljub Milanović. Ne postoji baš nijedan, čak ni onaj najzadrtiji SDP-ovac, koji ne zna da Milanović glumi hrvatstvo i domoljublje i zato mu to toleriraju, dok naši naivci padaju na tu jeftinu foru. Bez domoljubnih djela nema domoljublja i sve je samo prazna priča i gluma. Koja su to Milanovićeva domoljubna djela, koja bi mu dala vjerodostojnu legitimaciju domoljuba? „Lex Perković“? Pendrečenje branitelja na Trgu Svetog Marka………………? Glupo mi je po stoti put nabrajati „domoljubna djela“ predsjednika Milanovića!
HDZ-u se ponovo dogodio „crni labud“. Matematika kaže da nije došlo do značajnije disperzije glasova od centra prema desno. Miroslav Škoro na predsjedničkim izborima 2019. brutalno je razbio HDZ-ovo biračko tijelo osvojivši u prvom krugu 465 703 glasa. Na ovim izborima sva tri kandidata „desnice“, Tomislav Jonjić, Branka Lozo i Miro Bulj, kako sam i prognozirao, osvojili su ukupno 183 337 glasova, dakle gotovo 300 000 glasova manje od Škore. Kolinda Grabar Kitarović je na izborima 2019. u prvom krugu osvojila 507 626 glasova, odnosno gotovo 200 000 glasova više od Primorca, zahvaljujući općoj mobilizaciji HDZ-a i domoljuba! Gdje je nestalo 200 000 potencijalnih Primorčevih glasova? U kuloarima „pijane ulice“! Ne zaboravimo da je i Kolinda Grabar Kitarović u prljavoj kampanji označena kao kandidatkinja kojoj Plenković nije bio sklon, kao što se danas šire spinovi o Draganu Primorcu upornim tezama da su Milanović i Plenković isti i da su jedan drugome potrebni. Plus bjesomučno histeriziranje o korupciji, koje ima i koje će uvijek biti! Dakle isti modus operandi, „ista meta isto odstojanje“, što očito pada na plodno tlo. Nacija nam je obučena u luđačku košulju Zorana Milanovića.
Onaj tko se odrekne Andreja Plenkovića s trostrukom krunom pobjednika na parlamentarnim izborima i nizankom zlatnih medalja s lokalnih i europarlamentarnih izbora, deklarira se kao pobočnik dokazanog destruktivca Zorana Milanovića i mjesto mu je u SDP-u. Kada se takva destruktivna politika pokaže kao izrazito štetna za HDZ na nadolazećim lokalnim izborima, a moguće i na prijevremenim, ili redovnim parlamentarnim izborima, Hrvatska će doživjeti opći potop, gradit će se Noina arka, a mjesta za Jude na njoj neće biti!
