TVRTKO JAKOVINA U INTERVJU VEČERNJEM LISTU NAČEO MNOGE TEME ALI IH NIJE DOVRŠIO
SUKOB TITA I STALJINA NIJE BIO IDEOLOŠKI NEGO VELIKO DRŽAVNI.
TITO JE ŽELIO PROŠIRENU JUGOSLAVIJU I SUKOB JE POČEO KAD JE ODLUČIO U SIJEČNJU 1948. POSLATI 20 TISUĆA VOJNIKA U ALBANIJU, A STALJIN IZGUBIO STRPLJENJE VEĆ PRIJE, KAD JE TITO POTOPIO BRITANSKE RAZARAČE U KRFSKOM KANALU U LISTOPADU 1946. SA 44 MRTVA I 42 RANJENA MORNARA
JAKOVINA HVALI TITOVU NESVRSTANU POLITIKU ALI NEMA IZRAČUNA KOLIKO JE ONA STVARNO PRIHODODOVALA, A KOLIKO POTROŠILA. POTPUNA INTEGRACIJA SA SAD I ZAPADOM POSLIJE 1950. I MARSHALLOV PLAN DONIJELI BI KORISTI GOLEMIH RAZMJERA. NESVRSTAVANJE NIJE SPAŠAVALO SVIJET NEGO TITOV POREDAK
TVRTKO JAKOVINA UPOZORAVA NA PROVINCIJALIZAM HRVATSKE DESNICE, ALI NIJE U SVEMU U PRAVU. RAZLIČITA SU ISKUSTVA ŽIVLJENJA SA SRBIMA HRVATA IZ DINARSKIH KRAJEVA I KAJKAVSKE HRVATSKE
Tvrtko Jakovina je učen povjesničar, uvijek zanimljiv. Jučer je u intervjuu Večernjem listu uputio nekoliko poruka od kojih se s nekima slažem, s nekima ne, a s nekima samo djelomice. To da se ja s nečim slažem ili ne nije bitno za povijesnu znanost, ali pišem temeljem dugogodišnjeg novinarskog iskustva koje sam stjecao u Večernjem listu na kraju prošlog i početku ovog stoljeća, izvještavajući i razgovarajući s oko 200 najvažnijih političkih ličnosti s ovih prostora toga doba.
TITO JE RAČUNAO PRIPOJITI ALBANIJU S OTOKOM SAZANOM, BUGARSKU, KAO JEDNU OD JUGOSLAVENSKIH REPUBLIKA I SJEVER GRČKE.
Ono u čemu se potpuno slažem jest da je ideologija u vrijeme Sovjetskog Saveza bila kudikamo manje važna od klasične veliko državne. Komunizam je bio maska i bilo je važnije da se sovjetski imperijalizam proširi što je moguće više i dalje nego da proletarijat doista zavlada svijetom. Nema velike razlike između carske, sovjetske i današnje Rusije. Kod Staljina je to išlo na drastičan način. Mnogi komunisti bili su u zabludi, zaglavili su u čistkama iako je bilo i avanturizma posebice u španjolskom građanskom ratu. Sukob između Staljina i Tita nije bio ideološki nego veliko državni. Titu je njegova Jugoslavija bila mala, on je želio veliku Jugoslaviju uvećanu za Albaniju s otokom Sazanom, Bugarsku i sjevernu (egejsku) Grčku. Kad Staljin umre postat će po utjecaju prvi europski komunist! Sjedište Informbiroa, nove europske “Kominterne” bilo je u Beogradu. Tu je bilo i sjedište informbirovskog glasila Za čvrsti mir i narodnu demokraciju.
Otvoreni sukob je započeo kada je Tito 26. siječnja 1948. odlučio bez znanja Moskve poslati 20.000 jugoslavenskih vojnika u područje grada Korce blizu Ohridskog jezera da tobože obrani Albaniju od agresije iz Grčke. Prije toga u listopadu 1946. Staljin je prvi put izgubio strpljenje i potom vikao na jugoslavenske čelnike: “Zar vi ne znate da Amerikanci imaju najjaču mornaricu na svijetu, a mi flote uopće nemamo.” Povod je bio događaj 22. listopada 1946. u Krfskom kanalu u albanskim teritorijalnim vodama. Otok Sazan još je bio pod britanskom okupacijom. Tito se tu šuljao čekajući da na Mirovnoj konferenciji otok bude vraćen Albaniji. Nastao je zaplet koji se raspleo tek poslije više od pola stoljeća, presudom protiv Albanije. Britanski ratni brodovi naletjeli su na nedugo postavljene podvodne mine njemačke proizvodnje koji su kako je objavljeno mnogo godina poslije, postavili jugoslavenski polagači mina “Mljet” i “Meljine”. Poginula su 44 britanska mornara, a 42 su bila ranjena. Tito je, nasuprot Staljinu, podržao drugi krug građanskog rata u Grčkoj. Može se reći da je u hrabroj i zapletenoj igri Tito podvalio Churchillu zavodeći ga obećanjem da u zemlji neće uvoditi komunizam.
GENERAL RUKAVINA, HRVAT, ČEKAO JE U MOSKVI DO POLJEDNJEG TRENUTKA PRIJE PREKIDA DA STALJIN PROMJENI ODLUKU O RATNOJ MORNARICI.
Tvrtko Jakovina je u jednom ranijem tekstu, navodeći kao izvor CIA tvrdio da su se odnosi s Rusima počeli hladiti početkom 1947. kada je maršal Tolbuhin od jugoslavenske vlade zatražio da Rusima na raspolaganje stavi pomorske baze Pulu, Šibenik i Boku kotorsku. To se ne čini posve logičkim , jer je neusporedivo veću stratešku važnost imala albanska luka Valona, a pogotovo otok Sazan blizu Otrantskih vrata, morskog prolaza koji spaja Jonsko i Jadransko more. Otuda su mogli kontrolirati Jadransko more mnogo bolje nego iz Pule ili Šibenika. Tito je u biti želio izgraditi mornaričku infrastrukturu i ratne brodove kojima bi parirao Italiji i uspostavio jaku protutežu angloameričkoj prisutnosti u Sredozemlju. Kontrolirao bi tri mora: Jadransko, Egejsko i Crno. Ali mu Staljin to nije dopustio zbog nekontroliranih ambicija. General Rukavina, etnički Hrvat i poslije proljećar, prvi zapovjednik glavnog štaba Hrvatske, od najvećeg Titovog povjerenja, boravio je u Moskvi do posljednjeg trenutka prije raskida, nadajući se da će Staljin popustiti.
OSLANJANJE NA NESVRSTANE HRVATSKOJ DANAS NE BI NIŠTA DONIJELO
Tvrtko Jakovina beskrajno hvali Titovu nesvrstanu politiku, a uz to obvezno ide i Budimir Lončar kao slijednik Koče Popovića. Lončar u doba Koče Popovića nije bio kreator, a ovu Hrvatsku nema potrebe uspoređivati niti podcjenjivati u odnosu na titoističko razdoblje. Pitanje je da li bi nama iz doba nesvrstanosti danas išta trebalo? Plenković pred indijskim premijerom nije spomenuo Nehruov trg. Pretpostavljam kako Jakovina misli da se Plenković to bojao učiniti pred desnicom zbog Titova prijateljstva s Nehruom. Ako bi bilo tako, ako bi desnica ili bilo koja politička skupina odlučivala o takvim stvarima, doista ne bi bilo dobro.
KOLIKO JE KOŠTALO TITOVO SPEKTAKULARNO 72-DNEVNO PUTOVANJE BRODOM GALEB PO AFRICI?
Nitko još nije izračunao koliko je Jugoslavija prihodovala s politikom nesvrstanih, a koliko potrošila. Je li Egipat ikada platio 140 tenkova koji su 1973. opremljeni, odmah ušli u borbu protiv Izraela? Koliko je novaca koštalo Titovo spektakularno 72-dnevno putovanje brodom Galeb po Africi u pratnji tri razarača, trgovačkog broda Lovćen i dva zrakoplova, sa skupocjenim poklonima i novčanim prilozima. Koliko je koštalo oružje za Alžir koje je dostavljano preko Egipta i Tunisa? Koliko smo izgubili time što smo odbacili Marshallov plan. Koliko smo izgubili što nismo poslije 1950. ušli u punu integraciju sa SAD i zapadnom Europom. Osim vojnog dijela koji je koristila JNA, jedina prava korist bili su američki novci nastali od prodaje poklonjene pšenice za izgradnju jadranske magistrale.
NISU JEDNAKA ISKUSTVA SA SRBIMA HRVATA IZ DINARSKIH KRAJEVA I KAJKAVSKE HRVATSKE.
Tvrtko Jakovina napada hrvatsku desnicu za provincijalizam i za neprestano zaoštravanje sa Srbima, što nije sasvim točno ako se slušaju beogradske televizije. Iako su različita iskustva življenja sa Srbima, Hrvata iz dinarskih krajeva i primjerice onih iz kajkavske Hrvatske koji takvog iskustva i nemaju. Osim toga, bez nacionalizma ne bi bilo hrvatske države, ali je isto tako točno da je radikalna hrvatska desnica proizvela mnoge zablude.
DA JE 1941. VLAST PREUZEO MAČEK HRVATI BI PROŠLI BOLJE, POSEBICE 1945. Upravo ponovno čitam knjigu Pavelićeva ministara Vjekoslava Vrančića “Branili smo državu” i uspoređujem to s u petak objavljenom najnovijom knjigom Ive Goldsteina “Hrvatska u drugom svjetskom ratu”. Ne osjećam da ću naići na nešto novoga. Čini mi se nevjerojatnim kad čitam Vrančićev zapis o prvom sastanka Pavelić – Hitler u lipnju 1941. Pavelić je muslimane označio kao najčišći dio hrvatskog naroda u kojih je narodna svijest najjače očuvana!? Hitler je napomenuo da mu je gospođa Stojadinović prilikom jednog skorašnjeg posjeta označila muslimane kao fanatične Srbe! Za srpsko pitanje Pavelić je rekao da postoji tek 60 godina. Pučanstvo koje je tada pristupilo srpsko-ortodoksnoj Crkvi, označeno je pogrešno kao Srbi, da su oni u stvari Hrvati. Dramatičan zaplet se morao dogoditi. Samo je dr. Maček bio najmanje loše rješenje.
EMIGRANTI SU 1990. OČEKIVALI DA TUĐMAN PROKLAMIRA HRVATSKU GRANICU NA DRINI. Nešto slično sam osjetio 1990. uoči Prvog općeg sabora HDZ-a. Dolazili su ljudi iz emigracije u baraku u Savskoj i čudili se kako to Tuđman preferira granice Banovine Hrvatske, a zaboravlja granicu na Drini. “Pa mi smo i himnu promijenili: teci Savo, teci, Dravo, teci Drino…” Tuđman je bio malo ošamućen, ali se ubrzo snašao: “Što će nam dva milijuna Srba i milijun muslimana”.
