„Ne treba mu ni lenta ni bista,
U duši mu Titov je gardista!“
Piše: Kazimir Mikašek-Kazo
Svjedočimo neviđenom, gotovo brutalnom bildanju rejtinga nacionalnoj sramoti s Pantovčaka, a da nitko od plaćeničkih rejting agencija niti jednim slovom, a kamoli retkom nije suvislo obrazložila čime je aktualni predsjednik zaslužio tu čast? Nacionalna sramota s Pantovčaka, zapravo je njihova sramota! Tko su ti pravovjerni ispitanici koji navodno uporno biraju štetočinu, dok nasuprot njemu stoje uspješne i afirmativne politike aktualne Vlade Republike Hrvatske? Nakon što su sve tri svjetske rejting agencije ocijenile da Hrvatskoj objektivno pripada visoki „A“ financijski rejting s pozitivnim predviđanjima, HDZ i Andrej Plenković su kažnjeni padom, a Zoran Milanović i SDP rastom rejtinga i samo potpuni luđaci mogu vjerovati u objektivnost domaćih agencija za ispitivanje javnog mnijenja. Druga je mogućnost da je Hrvatski narod neinformiran i lud, ili se zapravo ispitivanje javnog mnijenja provodi samo u ciljanim skupinama neoliberalnog, ili lijevog svjetonazorskog kruga kod zakletih neprijatelja HDZ-a , čime se šalje potpuno iskrivljena slika na koju onda nasjedaju oni koji nemaju vremena pažljivo analizirati unutarnju politiku u Hrvatskoj. Modus operandi je poznat!
S obzirom da je gotovo izgledno da ćemo u drugom krugu predsjedničkih izbora gledati Zorana Milanovića i Dragana Primorca, cilj ovakve obmane javnosti jest sramotno bildanje rejtinga aktualnom predsjedniku, kako bi se u prvom krugu izbora umjetno stvorila što veća razlika između njega i njegovog izazivača i kako bi se stvorio dojam da je štetočina s Pantovčaka s nultom bilancom svog rada tijekom pet godina mandata nepobjediv. Klasično ispiranje mozga!? Čini se da Hrvati vole budale i neradnike!? Milanoviću rejting raste, ne zna se zbog čega, a Primorcu pada zbog viceva starih 23 godine u kontekstu kupoprodaje stana u Splitu, koja nikada nije bila predmet bilo kakve protuzakonite ili kaznene istrage. Gradonačelnik Splita Ivan Škarić (1997-2001) slovi za najuspješnijeg gradonačelnika Splita i to iz redova HSLS-a, koji je tada bio u čvrstoj koaliciji sa SDP-om, kako na nacionalnoj, tako i na lokalnoj razini. Ukoliko je bilo ikakvog pogodovanja Draganu Primorcu ili njegovoj majci glede predmetnog stana, ili navodnih nečasnih radnji, ne bili bilo uputno pitati tadašnjeg gradonačelnika Ivicu Škarića o čemu se tu radi, jer za bilo kakvu eventualnu nezakonitost upravo bi on trebao biti najodgovorniji? U ovom slučaju istraživačko novinarstvo je umrlo i sve se svodi na svjedočenje fabriciranim dokumentima notornog Bojana Ivoševića, koji u zajedništvu s gradonačelnikom Ivicom Puljkom čini vrh orjunaške kloake u hrvatskom Splitu.
Kada govorim o fabriciranim dokumentima, radije bih kazao falsificiranim „dokazima“, koji se onda ekspresno lansiraju u javnost. Poznat mi je slučaj takvog „dokumenta“ u kojemu se tvrdilo da su Karamarko i Buljević primili nagradu u iznosu od 5 milijuna kuna za lociranje generala Gotovine. Istina je da su Gotovinu locirale tajne britanske službe koje su rovarile po Hrvatskoj, a nakon toga notorna je istina da je Gotovina bio obavješten da je lociran, kako bi mogao nastaviti svoj bijeg, na čega on nije pristao! Sofisticirane falsifikate kojima je teško ući u trag, mogu proizvesti samo obavještajne ili paraobavještajne službe koje se za nečiji račun brutalno svrstavaju na jednu političku stranu, a u ovom slučaju nije teško pretpostaviti pod čijom su kontrolom.
Kada predsjedničkog kandidata napada notorni Bojan Ivošević, Dalija Orešković (za koju je Trump „jeziv“ izbor), Anka Mrak Taritaš, Ivana Kekin, „Sinjski alkar“ Miro Bulj, Krešo Beljak i ostala bulumenta „Milanovićevih 11“ s Trga Svetog Marka, onda svakom normalnom glasaču baš to treba biti jedina preporuka da svoj glas dodijele Draganu Primorcu, Branki Lozo, ili Tomislavu Jonjiću. Kada radikalno do kosti ogolimo lik i djela Milanovića i njegovih sljedbenika kao alternative HDZ-u i ovoj uspješnoj vladajućoj većini, onda nema boljeg znaka za otriježnjenje i jasnijeg putokaza na predsjedničkim izborima. Vjerojatno bi se moglo dogoditi da Milanović i njegova bulumenta postanu zapravo najbolji odvjetnici kršćansko demokratskim predsjedničkim kandidatima. Nažalost, malo nas je koji uporno rade na raskrinkavanju klasične urote s elementima puzajućeg državnog udara protiv uspješne europske i svjetske hrvatske priče. Vrijeme je za dramatično upozorenje, da svi domoljubi na ovim važnim izborima skupe glave zajedno, kako bi na Tuđmanovom brdu dobili predsjednika koji cijeni hrvatske svetinje.
Ili ćemo birati ovoga?
„Ne treba mu ni lenta ni bista,
U duši mu Titov je gardista!“
U slijedećem javljanju donosimo vam ekskluzivno „predsjednički bećarac“ u autorstvu zahvalne, „nepismene slavonske sirotinje“ koja je stala na branik Domovine!
