Milanovićeva programirana proizvodnja kaosa

Foto: screenshot

Predložio Ostojića, Zmajlovića i Goldsteina za veleposlanike! Plenković ih glatko odbio!

Na sukobu Milanovića i Plenkovića oko imenovanja veleposlanika pada u vodu teza koja se sumanuto promiče mainstreamom, da su njih dvojica isti kao proizvod „Zrinjevačkog inkubatora“, a da je Plenković prihvatio Milanovićev prijedlog imenovanja Ostojića i Goldsteina za veleposlanike, isti čas bio bi proglašen „udbašem“,……………..

Piše: Kazimir Mikašek-Kazo

Bivši ministar unutarnjih poslova, SDP-ovac Ranko Ostojić je trebao ići u Katar, Mihael Zmajlović iz SDP-a u Crnu Goru, a Ivo Goldstein u Grčku. Bio je to Milanovićev prijedlog za imenovanje hrvatskih veleposlanika, koji je došao s Pantovčaka, pisao je u to vrijeme Večernji list. Predsjednik je, doznajemo, imao još prijedloga, poput novinara Nacionala Dragana Đurića za mjesto konzula u Tuzli, te Maje Čavlović  bivše šefice porezne uprave.

Kako smo doznali iz pouzdanih izvora, prijedlozi predsjednika Zorana Milanovića, koji bi temeljem Ustava RH s Vladom trebao sukreirati vanjsku politiku u to vrijeme (2021.) glatko su odbijeni, a do pokušaja usuglašavanja nikada nije došlo!

Činjenica je da su svi Milanovićevi  kandidati, a posebno Goldstein, politički vrlo angažirani na ljevici, a osim toga deklarirani Titoisti, mentalni komunisti, rusofili i  neojugoslaveni. Goldstein je kao veleposlanik u Francuskoj držao Titovu bistu na stolu u veleposlanstvu!!! Da se ne slaže s Milanovićevim prijedlogom, izjavio je i premijer Andrej Plenković. Nije navodio imena, no rekao je da predsjednik “predlaže propale SDP-ove župane za veleposlanike koji s veleposlanstvima i diplomacijom nemaju ništa”.

Plenković je predložio Drobnjaka Stiera i Kovača

S druge strane, iz MVEP-a, odnosno Vlade, tada su došli prijedlozi da za veleposlanika u SAD ide Vladimir Drobnjak, u Vatikan Davor Ivo Stier, a u Francusku Miro Kovač.

Priča o imenovanjima veleposlanika, što moraju supotpisati Plenković i Milanović, jer tako je propisano Ustavom, pretvorila se u trajan sukob, jer predsjednik Zoran Milanović je najavio blokadu redovne rotacije veleposlanika , kazavši kako želi biti brana i spriječiti da HDZ ugrabi “sve što može“! Sjeme razdora je posijano, a sada u Milanovićeve predizborne svrhe  ono ima novi epilog. Taj sukob latentno traje do danas, kada je predsjednik to problematizirao u svom pismu Plenkoviću na koje nije dobio odgovor, a vjerojatno ni neće.

U mafijaškim krugovima postoji izreka „daj mu ponudu koju neće moći odbiti“, što je zapravo izravna prijetnja i ucjena, a kod Milanovića je potpuno obrnuto. Dao je Plenkoviću ponudu s imenima kandidata za veleposlanike Republike Hrvatske znajući unaprijed da Plenković to neće i ne može nikako prihvatiti iz više objektivnih i pragmatičnih razloga. Na taj način namjerno je proizveo trajnu točku razdora između dva brda, jer stvaranje razdora i pakla u Hrvatskoj obilježilo je njegov petogodišnji mandat. Taj razdor uskoro će se preliti na izbor sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske.

Dakle, Milanović politički preživljava na sukobima, koje sam režira i medijski eksponira i to ne treba posebno dokazivati. Preko leđa bivšeg ministra obrane Banožića rasplamsao je razdor u Hrvatskoj vojsci, a preko leđa ministra vanjskih poslova Radmana silno je omalovažio najbolji međunarodni položaj Republike Hrvatske u našoj kratkoj povijesti. Hrvatska ne može imati dvije vanjske politike, jednu prozapadnu, a drugu rusofilsku! Hrvatska ne može imati dvije ideologije, jednu Titoističku i mentalno komunističku, a drugu kršćansko demokratsku. Na sukobu Milanovića i Plenkovića oko imenovanja veleposlanika pada u vodu teza koja se sumanuto promiče mainstreamom, da su njih dvojica isti kao proizvod „Zrinjevačkog inkubatora“, a da je Plenković prihvatio Milanovićev prijedlog imenovanja Ostojića i Goldsteina, isti čas bi bio proglašen „udbašem“, što je Milanović besramno provlačio u javnom prostoru blateći Plenkovićevu obitelj. Dakle, sve duboko promišljeno, s ciljem da se s vlasti sruši HDZ i Andrej Plenković, zbog čega je Milanović i izabran za predsjednika države.

Kazimir Mikašek-Kazo