Suvereno.hr/kmk
Upravo su rijeke Milanovićeve pravde nakon njegovog brutalnog protuustavnog upada u predizbornu kampanju ostale zaleđene na 42 mandata, dakle nisu se pomakli ni milimetar u odnosu na rezultate parlamentarnih izbora 2020. „Učili su učili od srijede do petka, al’ se nisu pomakli dalje od početka“! Milanovićevim lopovskim upadom u predizbornu kampanju stvorio se dojam u javnom prostoru, da Milanović silno pomaže posrnulom SDP-u, a tako su reagirale i sve rejting agencije prikazujući nagli skok SDP-a na ljestvicama popularnosti, čineći ga tako konkurentnim favoriziranom HDZ-u. Nitko nije primijetio da je Milanović zapravo premijerski kandidat Domovinskog pokreta, koji nije ni istaknuo svog ozbiljnog premijerskog kandidata.
Ono što je Milanoviću uspjelo svojom urotničkom diverzijom jest činjenica da je na ovim izborima došlo do rekordne izlaznosti birača. Velika izlaznost za cilj je imala teško našteti HDZ-u što se na kraju nije dogodilo i zato je Plenkovićev izborni rezultat pobjednički rezultat koji ga ostavlja u poziciji da umijećem pregovaranja ponovo stvori stabilnu vladajuću većinu i do kraja nokautira štemera s Pantovčaka. HDZ-ov izborni rezultat je pobjednički i s toga što je osvajanje trećeg mandata zaredom zapravo najteža politička bitka, jer to nikome do sada nije uspjelo.
Ako je Milanović ikome pomogao onda je to Domovinski pokret i čini se da im je na taj način vratio uslugu što su ga instalirali na Pantovčak. U kontekstu izbornih rezultata Domovinski pokret postao je nezaobilazan u pregovaračkim procesima oko sastavljanja saborske većine i na njihovoj je savjesti velika odgovornost i neizbježno pitanje? Hoće li DP s Milanovićem kao premijerom u tehničku, ili lijevu manjinsku vladu, ili će s Plenkovićem bez radikalnih ucjenjivačkih zahtjeva nastaviti raditi na stabilnosti i sigurnosti Hrvatske u ovim složenim geostrateškim okolnostima koje prijete Hrvatskoj, Europi, ali i cijelom svijetu? Tehnička vlada, manjinska vlada, eventualno novi izbori i sve slične političke vratolomije, dakle sve osim sastavljanja stabilne većine pod vodstvom Plenkovića, Hrvatsku vodi u dugo razdoblje političke nestabilnosti, ustavno pravnog kaosa, pada međunarodnog ugleda i pada financijskog rejtinga s teškim posljedicama za rast BDP-a. Na ova bitna pitanja svaki izabrani saborski zastupnik trebao bi odgovoriti samom sebi pred ogledalom u kojemu se zrcali Hrvatska, a ne osobni ili partikularni interesi.
S obzirom da „svijet voli pobjednike“, Plenković je apsolutno najbliži traženoj većini od 76 mandata, u jednom realnom pobjedničkom ozračju, ali bez ikakve suvišne euforije i siguran sam da su pragmatični mehanizmi i strategije pregovora o sastavljanju buduće parlamentarne većine već na stolu. To neće biti ni malo jednostavan zadatak, no na muci se poznaju junaci u čemu spremnost na kompromise postaje najjače i najhrvatskije oružje.
Predsjednik Milanović na ovim je izborima najveći politički gubitnik, jer nije uspio srušiti pobjednički niz HDZ-a , no ne treba biti naivan i povjerovati da će on to priznati i odustati. On će zapravo biti siva eminencija svih pregovora o (ne)budućnosti Hrvatske. On će biti pravi moderator pregovore SDP-a i ljevice s Domovinskim pokretom i Mostom i biti će njihov stvarni šef stranaka, a ne virtualni šefovi kao što su Peđa Grbin, Ivan Penava, ili Božo Petrov. S obzirom da su sve desne stranke heterogenog sastava, poglavito u ideološkom i svjetonazorskom smislu, moglo bi se dogoditi da dođe do razmimoilaženja onih koji žele stabilnu i sigurnu Hrvatsku s onima koji žele Milanovićev pakao i kaos.
U ovim pregovorima o sastavljanju vladajuće većine dva su ključna pitanja za svakog saborskog zastupnika: želite li vi kontinuitet sigurne i međunarodno stabilne hrvatske, ili želite da najveći politički gubitnik Milanović postane pobjednik i predvodnik najveće ustavno pravne i političke krize u povijesti naše Domovine?
Kazimir Mikašek-Kazo
