Jedan od omiljenih bećaraca pokojnog Kiće Slabinaca, zapravo je poruka onima koji su skloni puno govoriti, a ništa ne kazati, lagati, ogovarati, to je poruka onima koji su skloni licemjerstvu i tračibabama, koje su se nekim pukim slučajem našle u visokoj političkoj poziciji, pa im se sada pod svjetlima reflektora dodatno razvezao jezik. Ovaj bećarac je zapravo poklopac onim koji žele biti poklopac za svaki lonac i čija uvijek mora biti zadnja!
Nakon emisije Otvoreno HRT-a, u kojoj su sudjelovale ministrica Nina Obuljen Koržinek (HDZ), Sandra Benčić „MOŽEMO“ i gotovo nijemi promatrači, ili „statisti u kukuruzu“, (s obzirom da su jedva došli do riječi) Čipe Mlinarić (DP) i Mihael Zmajlović SDP , oni koji su pogledali tu emisiju neka sami odluče tko je koga „nadpjevao“, tko je konkretan, pristojan, argumentiran, a tko nije, a napose tko je tu gospođa, a tko drugarica. Jedna od Milanovićevih „narikača“ Sandra Benčić, koja se nakon 19 godina studiranja i anarhističko-aktivističkog bacanja po Zagrebačkom asfaltu našla na špici političke metropole, kada su Možemovci „oslobodili Zagreb“ od Bandića i HDZ-a, kao što su to uradili 1945. oni iz hita Mile Kekina , još jednom je na najagresivniji mogući način pokazala svu zlu ćud te nakupine anarhista, aktivista, neojugoslavena i genderista. Pucaju vratne žile, nezaustavljivo braneći neobranjivo. Vodeći ljudi današnjeg Zagreba krenuli su u avanturu voditi Grad bez ijednog dana radnog staža. Zagreb danas nije samo u depresiji, radi se o dubinskom delirijum tremensu, a svakodnevni slomovi živaca poštenih sugrađana postali su sasvim normalna pojava.
Zagreb je „oslobođen“ na prepad, onako gerilski, ili primjerenije kazati partizanski, nakon niza godina cipelarenja „okorjelog kriminalca“ Milana Bandića, koji je na kraju preminuo i sahranjen je bez ijedne pravomoćne presude. Tomašević je , sve više se pokazuje, sofisticirani Bandić poslije Bandića, usko surađuje s onim poduzetnicima koje je nekoć nazivao kriminalcima, pod njegovom šinjelom osim psa ljubimca Boška Buhe skrivaju se novi kriminalci u kontekstu Hipodroma, a Mile Kekin, zaštitni znak i maskota Možemovaca, sastaje se s Nikicom Jelavićem ( ne onim nogometašem), a da mi još dan danas ne znamo o čemu su to njih dvojica razgovarali tih pola sata? Sigurno ne o zemljištu i vili u Bujama niti o državnom plaćanju umjetničkog doprinosa Mili Kekinu o čemu se baš sve zna. Kekin je uhićen u paketu s malverzacijama građevinskim zemljištima u Istri teškim više stotina tisuća eura, pa se onda njegovih suspektnih, „samo 7 tisuća eura“ prikazuje kao banalna sitnica, zbog koje se ne treba uznemiravati ljude? Posljednja trojica opserviranih HDZ-ovih ministara, Horvat, Milošević i Aladrović nisu optuženi niti za jedan euro pronevjere, a prošli su spektakularna uhićenje kao da se radilo o All Caponeu i tada to nije bilo političko uhićenje, a Kekinovo danas jeste? Uhićenje Josipe Pleslić ex Rimac mjesec dana prije parlamentarnih izbora posebna je tema. Tko je tada imao svog dečka u DORHU?
Čitam izjavu predsjednika Hrvatskog sabora Jandrokovića da HDZ ne želi sukob s Možemosima, a ako ne želi sukob onda valjda želi ljubav? Jer, tko zna tko će s kim u kupleraj nakon ovih, za Zagrepčane već unaprijed izgubljenih izbora? Bez žestokog ideološkog, svjetonazorskog i etičkog sukoba s Možemo, Zagreb će i dalje tonuti u kanalizaciju Gotham Citya!
