Administracija Donalda Trumpa, smatra ugledni kolumnist, u rekordnom je roku nadmašila neke od užasnih prethodnih administracija na čelu Amerike
Stephen M. Walt, kolumnist Foreign Policyja i profesor međunarodnih odnosa u Centru za znanost i međunarodnu politiku Robert i Renée Belfer na Sveučilištu Harvard, redovito kritizira djelovanje Sjedinjenih Država na globalnoj sceni, a sada je sastavio ‘vodič‘ u kojem objašnjava kako Donald Trump u par koraka uništava vanjsku politiku SAD-a.
Autor u uvodu navodi kako je mislio da je predsjedništvo Georgea W. Busha bila elementarna vanjskopolitička nepogoda, osam godina mandata Baracka Obame razočaranje, prvi mandat Donalda Trumpa teška zbrka, a četiri godine Joea Bidena bile su ukaljane štetnim strateškim i moralnim propustima.
No, Trump i njegovi izabrani kadrovi u drugom mandatu su u manje od tri mjeseca, kako navodi, uspjeli nadmašiti sve ranije nabrojano svojim krajnje promašenim vanjskopolitičkim ‘podvigom‘ – i to bez ‘Signalgatea‘.
Walt ističe kako ne misli da Trump djeluje u ime neke strane sile ili da svjesno želi učiniti Sjedinjene Države manje sigurnima i manje prosperitetnima – on se samo ponaša kao da je tome tako. Moglo bi se, navodi Walt, reći da slijedi njegov praktični “Vodič u pet koraka za upropastiti vanjsku politiku SAD-a”.
Korak 1: Imenujte puno ulizica i lojalnih persona
Ako želite upropastiti državu, trebali biste početi tako da budete sigurni da vas nitko ne može spriječiti da činite glupe i štetne stvari. Dakle, trebate imenovati ljude koji su nesposobni, slijepo lojalni, potpuno ovisni o vašem pokroviteljstvu, ili bez kičme ili principa, i riješiti se svakoga tko bi mogao biti neovisan, principijelan i dobar u svom poslu.
Kao što je Walter Lippmann mudro primijetio: “Kada svi misle jednako, nitko ne razmišlja previše” – to olakšava vođi u zabludi da baci zemlju u provaliju. Manjak opozicijskog mišljenja, navodi autor, pomogao je Josifu Staljinu da loše upravlja sovjetskim gospodarstvom, omogućio je Mao Zedongu da pokrene katastrofalan “Veliki skok naprijed” i omogućio Adolfu Hitleru da objavi rat ostatku Europe. Nedostatak jakog unutarnjeg neslaganja također je pomogao Bushu da pogriješi u Iraku 2003.
Ako želite upropastiti vanjsku politiku svoje zemlje, ignoriranje glasova protivljenja i oslanjanje na sluge dobar je izbor za početak. Prvi korak je, naime, ključan za cijeli projekt – ako namjeravate učiniti puno glupih stvari, ne želite da vam itko može proturječiti ili vas ograničava.
Korak 2: Tražite sukobe sa što više država
Međunarodna politika je inherentno natjecateljska, zbog čega je državama bolje kad imaju puno uglavnom prijateljskih partnera i relativno malo neprijatelja. Uspješna vanjska politika stoga je ona koja maksimizira potporu koju dobivate od drugih i smanjuje broj protivnika s kojima se suočavate, navodi Walt. Potpomognute vrlo povoljnim zemljopisnim položajem, Sjedinjene Države bile su iznimno uspješne u dobivanju potpore od saveznika u drugim dijelovima svijeta i bile su, kako ističe, puno bolje u tome od većine svojih protivnika.
Ključni sastojak tog uspjeha bio je ne biti pretjerano agresivan ili ratoboran, čak i kad imaš golem utjecaj. Nasuprot tome, Wilhelminska Njemačka, Sovjetski Savez, maoistička Kina, Libija i Irak pod Saddamom Husseinom, usvojili su ratoborno i prijeteće ponašanje koje je poticalo njihove susjede i druge da udruže snage protiv njih. Sve velike sile kad-tad igraju oštro, ali pametna velesila ‘umota‘ svoju šaku u baršunastu rukavicu, kako ne bi izazvala nepotrebno protivljenje.
Što Trump radi umjesto toga? U manje od tri mjeseca, Trumpova administracija više je puta uvrijedila europske saveznike – zaprijetio je američki predsjednik da će zauzeti teritorij koji pripada jednom od njih (Danska) i vodio nepotrebne borbe s Kolumbijom, Meksikom, Kanadom i nekoliko drugih zemalja. Trump i potpredsjednik JD Vance, navodi autor, javno su zlostavljali ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog u Ovalnom uredu i – poput šefova mafije – i dalje pokušavaju prisiliti Ukrajinu da potpiše prijenos prava na rude i minerale u zamjenu za daljnju pomoć SAD-a.
Uz veliku pompu, predsjednička administracija je demontirala Američku agenciju za međunarodni razvoj (USAID), povukla se iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i posve jasno dala do znanja da vlada najvećeg svjetskog gospodarstva više nije zainteresirana za pomoć manje sretnim društvima. Možete li smisliti bolji način da Kina izgleda dobro u usporedbi s tim, pita se autor.
A onda je prošli tjedan Trump lakonski ignorirao opetovana upozorenja ekonomista iz čitavog političkog spektra i nametnuo mnoštvo bizarno formiranih carina dugačkom popisu saveznika i protivnika. Presuda Wall Streeta o Trumpovoj ignorantskoj odluci bila je trenutačna – najveći dvodnevni pad burze u povijesti SAD-a – dok su prognoze za recesiju rasle. Ova nepromišljena odluka, navodi Walt, nije bila odgovor na hitnu situaciju niti su je drugi nametnuli zemlji – bila je to samonanesena rana koja će milijune Amerikanaca učiniti siromašnijima, čak i ako ne posjeduju niti jednu dionicu.
Ništa manje značajne, upozorava, neće biti ni geopolitičke posljedice. Neke države već uzvraćaju istom mjerom – time dodatno povećavajući rizik od globalne recesije – ali čak i zemlje koje ne uzvrate udarac pokušat će smanjiti svoju ovisnost o američkom tržištu i započeti s uzajamno korisnim trgovinskim aranžmanima bez Sjedinjenih Država. A pokretanje trgovinskog rata s azijskim saveznicima SAD-a u suprotnosti je s objavljenom željom administracije američkog predsjednika da se natječe s Kinom, tvrdi autor.
Korak 3: Ignorirajte moć nacionalizma
Trump se voli prikazati kao gorljivi nacionalist – iako se čini da je više zainteresiran za osobno bogaćenje nego za pomoć zemlji u cjelini – ali ne shvaća da i druge zemlje imaju jednako jake nacionalne osjećaje. Kada Trump uporno nastavlja omalovažavati čelnike drugih zemalja, prijeti da će im zauzeti teritorij ili čak govori o njihovom pripajanju SAD-u, on izaziva mnogo nacionalističkog nezadovoljstva, a političari u tim zemljama brzo otkrivaju da će ih suprotstavljanje njemu učiniti popularnijim kod kuće.
Stoga su Trumpovi drski i bezobrazni pokušaji maltretiranja i ponižavanja Kanade razljutili Kanađane i uskrsnuli Liberalnu stranku iz ‘mrtvih‘, upravo zato što su bivši kanadski premijer Justin Trudeau i njegov nasljednik Mark Carney sjajno igrali na kartu nacionalizma. Jedan neposredni rezultat je da manje Kanađana želi posjetiti Sjedinjene Države – što nije dobro za američku turističku industriju – a američka vlada također nastoji sklopiti nove ekonomske i sigurnosne dogovore s drugima. Potrebna je iznimna razina diplomatske nesposobnosti da se okrene prijateljskog susjeda poput Kanade protiv sebe, ali Trump je dorastao tom zadatku, piše Walt.
Korak 4: Kršite norme, odbacite dogovore i budite nepredvidivi
Mudri čelnici moćnih zemalja znaju da norme, pravila i institucije mogu biti korisni alati za upravljanje međusobnim odnosima i kontrolu slabijih država. Velike sile će prepravljati ili prkositi pravilima kada je to potrebno, ali prečesto ili previše hirovito činjenje toga natjerat će druge da potraže pouzdanije partnere. Države koje steknu reputaciju kroničnih kršitelja pravila – poput Sjeverne Koreje ili Iraka pod Husseinom – smatrat će se opasnima i vjerojatno će biti izopćene ili obuzdane.
Trump i njegovi miljenici ne razumiju ništa od ovoga. Oni misle da su međunarodne institucije i norme samo dosadna ograničenja moći SAD-a i vjeruju da nepredvidljivost drži druge države izvan ravnoteže i maksimizira utjecaj SAD-a. Oni ne shvaćaju da su institucije koje oblikuju odnose među državama uglavnom osmišljene tako da se imaju na umu interesi SAD-a i da ti aranžmani obično povećavaju sposobnost Washingtona da upravlja drugima. Kršenje pravila ili povlačenje iz ključnih međunarodnih organizacija samo olakšava drugim državama da ponovno napišu pravila na načine koji njima idu u prilog.
K tome, nepredvidljivost je loša za poslovanje – tvrtke ne mogu donositi inteligentne investicijske odluke ako se američka politika stalno mijenja preko noći, a stjecanje reputacije nepouzdanosti obeshrabruje druge od suradnje sa Sjedinjenim Državama u budućnosti. Zašto bi bilo koja razumna država prilagodila svoje ponašanje jer je Trump obećao učiniti nešto za njih u zamjenu, kada je više puta pokazao da njegova obećanja malo znače, pita autor.
Korak 5: Potkopaj temelje američke moći
U suvremenom svijetu ekonomska moć, vojna sposobnost i dobrobit nekog stanovništva prije svega ovise o znanju. Američka znanstvena i tehnološka prednost glavni je razlog zašto je desetljećima bila najjača svjetska ekonomija i zašto je njezina vojna moć tako zastrašujuća. Potreba za snažnim istraživačkim establišmentom razlog je zašto Kina ulaže bilijune u ovaj sektor te je stvorila sve veći broj sveučilišta i istraživačkih organizacija svjetske klase. Predsjednik koji želi da Sjedinjene Države budu velike, stoga bi učinio sve što može da zadrži zemlju na čelu znanstvenog napretka i inovacija.
Što Trump radi umjesto toga? Uz imenovanje znanstvenih analfabeta na ključne položaje u vladi, piše Walt, naglasivši da govori o Robertu F. Kennedyju Jr., proglasio je sezonu lova na institucije koje su poticale stvaranje znanja i znanstveni napredak u SAD-u od Drugog svjetskog rata. Nije samo odluka da se na udaru nađu Columbia, Harvard, Princeton ili Brown na vrlo sumnjivim temeljima jer je predsjednička administracija također zatvorila Američki institut za mir, demontirala Međunarodni centar za znanstvenike Woodrow Wilson, očistila Odjel za zdravstvo i socijalne usluge, uništila Nacionalnu zakladu za znanost i zaprijetila da će uskratiti milijarde dolara sredstava za medicinska istraživanja.
Rezultat je da se znanstveno-istraživački programi gase, a doktorski programi smanjuju, što znači da će zemlja u budućnosti imati manje kvalificiranih istraživača u ključnim područjima. Strani znanstvenici će tražiti druge suradnike, a sposobnost SAD-a da privuče najbolje umove da dođu studirati i raditi tamo bit će ugrožena. Neki znanstvenici koji žive u SAD-u, navodi Walt, vjerojatno će emigrirati u zemlje u kojima će njihov rad i dalje biti adekvatno podržan i poštovan. Trump se prema ključnim elementima moći, prestiža i utjecaja ponaša kao drvosječa, ocjenjuje autor.
I nisu samo prirodne znanosti ili medicina te koje treba očuvati. Proganjati znanstvenike na poljima društva, studijskim programima okoliša i humanističkim znanostima također je opasno jer su ta područja istraživanja mjesta na kojima američko društvo dobiva nove ideje za rješavanje društvenih problema. To je također mjesto gdje se nove ideje i prijedlozi politika ispituju, kritiziraju, razotkrivaju ili mijenjaju.
Zemlja koja želi biti velika također će željeti da znanstvenici iz cijelog političkog spektra istražuju i osporavaju postojeće ekonomske politike, političke prakse i društvene uvjete, tako da građani i njihovi čelnici mogu shvatiti što funkcionira, a što ne, te predložiti i procijeniti alternativna rješenja.
Kada političari ušutkaju ili marginaliziraju glasove protivljenja iz cijelog političkog spektra, vjerojatnije je da će glupe politike biti usvojene i manje je vjerojatno da će biti ispravljene ako ne uspiju. Zato autokrati uvijek napadaju sveučilišta i druge neovisne izvore znanja kada pokušavaju učvrstiti vlast, čak i ako to državu neizbježno čini glupljom i siromašnijom.
Rezime
Ukratko, Trumpov režim krši većinu onoga što se zna o tome kako bi se trebale donositi odluke i velik dio onoga što znamo o svjetskoj politici. Za njega je dobrodošlo i potiče grupno razmišljanje (fenomen kada skupina pojedinaca postigne konsenzus bez kritičkog obrazloženja ili procjene posljedica i alternativa, a temelji se na zajedničkoj želji da se ne naruši ravnoteža unutar skupine ljudi, op.a.) i daje prednost slijepoj poslušnosti Vođi u odnosu na istinsku i otvorenu raspravu o politici.
Trumpov režim također ignorira prirodnu tendenciju država da balansiraju protiv prijetnji i riskira otuđenje sadašnjih saveznika ili čak pretvaranje nekih od njih u protivnike, zanemaruje i trajnu moć nacionalizma i odbacuje ono što povijest i klasična, općeprihvaćena ekonomija uče o štetnom utjecaju protekcionizma. Umjesto da Ameriku ponovno učine velikom, ove će pogreške učiniti Ameriku siromašnijom, manje moćnom, manje poštovanom i manje utjecajnom diljem svijeta.
“A to je, dame i gospodo, način kako upropastiti vanjsku politiku zemlje”, zaključuje na kraju Stephen M. Walt za Foreign Policy.
