U Hrvatskoj će 2050. godine živjeti 2,1 milijun Hrvata i 2,2 milijuna ljudi iz trećih zemalja. Izjavio je to demograf Tado Jurić, izvanredni profesor Katoličkog sveučilišta koji je objavio knjigu ‘Suvremene migracije i opstanak nacije’, a danas je gostovao u studiju Večernjeg TV-a. Prvo je objasnio kako su povezane dvije teme iz naslova njegove knjige. S njim je razgovarala Petra Balija.
– Migracije utječu na demografsku sliku Hrvatske znatno više od prirodnog pada. Dakle, dojam u hrvatskom društvu je da se dogodila nekakva posebna kolektivna panika po pitanju rađanja. Međutim, Hrvatice rađaju podjednako zadnja tri desetljeća. Teza da je naš naša demografska slika ugrožena zbog prirodnog kretanja naprosto nije točna. Rađa se 1,5 djece po fertilnoj ženi u Hrvatskoj, isto kao i devedesetih, tako i danas. E sad, svatko opet u međuvremenu vidi da je to postalo tema od nacionalnog pitanja uopće opstanka. Međutim, objašnjenje, odnosno dijagnoza, najčešće kroz javni prostor nije dobro postavljena. Što se uopće dogodilo? Nije prirodni pad. Sigurno da je on dramatičan, ali se ne razlikuje od ostalih zemalja Europske unije. Mi, za razliku od većine zapadnih EU članica, odnosno svih imamo uz prirodni pad i iseljavanje i zapravo je to prvi ključan faktor. Drugi ključan faktor je da više Hrvata iz Bosne i Hercegovine nema koji su popunjavali te demografske praznine. Dakle, u Hrvatskoj se danas ne događa ništa spektakularno – navodi Tado Jurić te dodaje:
– Hrvati su iseljavali i šezdesetih i sedamdesetih u gastarbajterskoj u eri. Mi smo nacija iseljenika. Pred kraj devetnaestog stoljeća počinju veliki valovi iseljavanja, ali imamo ih prije kroz povijest. Međutim, cijelo vrijeme su Hrvati iz Bosne i Hercegovine neprimjetno popunjavali te demografske praznine. Tu je sada u knjizi čitav niz teza prikazano. Jedna od njih je da Hrvati iz Bosne i Hercegovine čine 40 posto svih Hrvata u Hrvatskoj. Podrijetlom su iz prve, druge, treće ili četvrte generacije. Ta dva faktora su odigrala bitnu ulogu i naravno da su onda došle te tzv. zamjenske migracije koje su onda tu demografsku sliku izmijenile na način kakav nije poznat Hrvatima kroz povijest. Znači, mi smo uvijek imali useljenike, ali su oni bili u Habsburškoj Monarhiji, Nijemci, Talijani, Mađari… Dok mi kroz povijest nemamo iskustvo dodira kulturološkog s narodima koji danas pristižu u Hrvatsku. No, to nije kod svih naroda tako. Primjerice, u Sloveniji koja isto ima veliku potrebu za radnom snagom i ima 150 tisuća stranih radnika. Kod njih je svega tri posto radnika s drugih kontinenata, a u Hrvatskoj je 50 posto. Mislim da ta brojka dovoljno govori sama za sebe – govori.
Upitan je može li se govoriti o nestanku Hrvata ili nastanku novih nas. – Knjiga se svodi na tu ključnu misao, što je pred nama. Hoćemo li se prepustiti nekakvoj panici, radikalizirati se, što brojni političari potiču ili ćemo se ponovno samoosmisliti, ali ne na način ove imigracijske ideologije koja se događa nego na način kako ćemo u budućnosti svi zajedno mirno živjeti u ovoj prekrasnoj zemlji. Mi ono što imamo trebamo ljubomorno čuvati. To je prva teza. Ovo sad što se događa je stihija, nekontrolirano useljavanje s drugih kontinenata. Zašto se to naglašava? Zato što je useljenike iz Nepala, Indije, Bangladeša, Filipina teže integrirati nego nekoga iz Europe. To pitanje događa li se nestanak Hrvata može se jasno odgovoriti. Zabrinutost je opravdana. Međutim, narodi ne nestaju tek tako. Mi smo tijekom osmanske vladavine pali na 650 tisuća pa smo se opet demografski obnovili. Znači, dio knjige govori i o tom povijesnom demografskom razvoju Hrvata. Međutim, da je sad potrebno donijeti integracijsku strategiju. Dogodilo se u našoj demografiji upravo ono što je najgori mogući oblik razvoja. Nama su sada društveni problemi postali glavni izvor demografskih problema. Stoga, imamo sada priliku ne dodati još jedan demografski problem, odnosno društveni, a to je integracija. Mi sada možemo spriječiti ono što smo vidjeli da na Zapadu nije funkcioniralo. Nitko na Zapadu nije uspio integrirati useljenike, naročito ne s drugih kontinenata. Hrvati i Arapi su prošli istu integraciju u Njemačkoj, ali su se potpuno različito integrirali. Mi sada trebamo spriječiti separaciju i getoizaciju koja je glavni remetilački faktor integraciji. I opet da se stavi u neki okvir znači neku referentnu točku. Zašto će nama ostajati radnici? Pa zato što mi nemamo nikakve uvjete. Mi smo najliberalnije tržište rada u Europskoj uniji po pitanju useljavanja radnika iz trećih zemalja. U Njemačku useljava 25 puta manje radnika iz trećih zemalja nego u Hrvatsku, u Njemačku koja broji 85 milijuna. Zato što Njemačka ima jasne uvjete. Od svih useljenika, čak i kad se broji onih milijun koje je došlo tijekom sirijske krize 2015. Njemačka ima 3 posto useljenika s visokim obrazovanjem. Hrvatska ispod jedan posto – govori Jurić te nadalje pojašnjava:
– Slovenija ima uvjet za strane radnike da moraju znati jezik, dok Hrvatska nema taj uvjet. To su privlačni faktori za brojne strane radnike koji u Hrvatsku ulaze čak nekih osnova i mi kao društvo moramo apelirati na državu koju su pritisnuli zapravo poslodavci i krupni kapital pa se ovako otvorila da postoji još jedan dio, a to je nacionalni identitet. Ne postoji samo logika profita. Narod će uvijek zagovarati i nacionalni identitet, očuvanje kulture i jezika. Oni koji ismijavaju takav pristup, ne čine dobro, kao ni ovi koji tvrde na djelu je namjerna zamjena stanovništva želi li nas zamijeniti muslimanima i slično. To su dva pola vrlo ozbiljnih ideologija koje se suprotstavljaju, a ne pronalazi se način da se iskomunicira. Imamo veliku polarizaciju u društvu i imamo situaciju gdje izricanje istine radikalizira jedan dio društva. Zato je apel i političarima kada pričaju o zamjeni stanovništva, da se pozivaju na nekakve brojke. Drugo, nije dobro koristiti taj izraz zato što ima jaku negativnu konotaciju. Bolje bi bilo koristiti etnodemografska tranzicija ili kakogod. Važnije je što se događa.
– Da bi zadržali ovaj broj stanovnika do 2050. godine svaka Hrvatica u fertilnoj dobi bi morala roditi 4,2 djeteta, a sada rađa 1,5 djeteta. Trebala bi roditi tri puta više kako bi se zadržali ovi trendovi. Svi znamo da je to potpuno nerealno – pojašnjava demograf te odgovara na pitanje kakva će biti slika Hrvatske do 2050. godine.
– Znate li koliko bi trebali vratiti Hrvata da bi ostali na ovoj brojci? 10 tisuća godišnje se vraća, ali u isto vrijeme iseljava četrdeset tisuća. Nitko nije u svijetu uspio vratiti više od 15% svoje iseljeničke populacije. Migraciju je lako pokrenuti, a proces preokrenuti vrlo teško. Osamsto tisuća Hrvata treba vratiti da bi mi zadržali ovu demografsku sliku. Potpuno nerealno. Pitali ste do 2050. kako će izgledati? Moram iznositi čak i neke podatke koji meni ne odgovaraju. Ja moram iz pozicije akademske čestitosti iznositi, ali napominjem da nije cilj radikalizirati društvo, nego jednostavno shvatiti procese koji nam se događaju. 2050. u Hrvatskoj će živjeti 2,1 milijun etničkih Hrvata i 2 milijuna useljenika iz trećih zemalja. Znači, bit će 50:50 posto. Zvuči nevjerojatno. Jednostavna je to matematika. Svaki dan useli 500 iz trećih zemalja, a iseli 110 Hrvata. Svaki dan 147 umre, 90 se rodi. Sedamnaest tisuća nam je godišnji pad prirodni. Četrdeset tisuća nam iseli. Od 800 tisuća Hrvatica u fertilnoj dobi, 20 posto neće roditi zato što su to takvi trendovi, no nije ni to ništa novo i to je zadnjih 30 godina tako. Znači ona teza kako smo postali prekomotni, okrenuti smo takozvanom teroru sreće itd. To su lijepe priče o kojima se može graditi velik narativ, ali ne stoje. Od tih 800 tisuća, imamo 600 tisuća koje mogu roditi. Imate kontingent koji izlazi svake godine i kontingent koji ulazi, pet posto žena u fertilnoj dobi će iseliti i iseliti će 3,5 tisuće djece. Jednostavna matematika. U isto vrijeme od 500 ljudi koji useli u Hrvatsku svaki dan, 250 je s drugih kontinenata – zaključuje demograf Tado Jurić.
