Napisao: Zdenko Lozo
Zadnja filmska klapa označila je dovršetak horora radnog naslova „Kako smo izdavali domovinu.“ Glavni redatelj i „komandujući“ skupinama imena: Crveni Kmeri, Brigate rosse, Čuvari ćuprije na Neretvi i domo-podrepaši nakrcani blagom novovjekog ruskog cara Vladimira, hineći parlamentarnu oporbu u nekoć značajnom Hrvatskom državnom Saboru, odlično su odradili ugovoreni posao.
O capi koji se razgolitio Urbi et orbi
Ovo što se zbilo u subotu 16. ožujka ’24. vrhunac je paranoičnog ludila zagriženog rušitelja RH – Milanoviću nemaj straha, bit ćeš prva Turudićeva mušterija. Činom nečuvene drskosti i primitivizma Zoran se Milanović zadnjom skinutom krabuljom legitimirao kao jedini i isključivi capo navedene družine. Ljudi koji su iole pratili hrvatska politička bespuća, barem od 2015. nisu se nimalo iznenadili najnovijim htijenjima tog zgubidana i sluge slugu đavoljih. Kada u njegovoj biografiji ne bi bilo ništa osim hodočašća evidentnom KOS-ovom igraču Komšiću, bakanalijama s Miletijom od Krajine, na kojima su iza kulisa ugovarani poslovi tipa Milanovićeva zauzimanja u Zagrebu kako bi se anulirala Tužba BiH teška 300 milijardi eura. Naime, u toj se Tužbi traži taj novac, kao simbolična zadovoljština za sve što je srbijanski okupator napravio na prostorima BiH države u ratno vrijeme. Ovo bi po izroda Milanovića bilo dovoljnim razlogom pokretanja postupka smjene od strane (potpuno razorenih) hrvatskih institucija. Naravno, ne treba spominjati Crošenkovu nemilosrdnu agitaciju protiv ponosne sirotice Ukrajine koju je na radost Sotone obavio sa solidnom ocjenom, zajedno s gore navedenim njegovim orkestrom. Dotični je svekoliki, a napose ideološki šarlatan – koji po danu biva hrvatskim nacionalistom, a puno prije mraka još gorljivijim Jugoslavenom. Baš je zbog toga nedavno dobio magma cum laude od četničkog specijalnog dopisnika Save Krezubice (starosl. Štrpca) iz Beograda (vidjeti tv K1, razgovor Krezubice i Jovane Joksimović, u ulozi voditeljice). U tom razgovoru notorni Krezubica navodi kako je oduševljen Crošenkovim čvrstim argumentima o tome kako se u RH „vodio građanski, a ne Domovinski rat“ te da je isti hrabro branio tezu kako je „Hrvatska slučajna država“. Ovakav milokliz i još dosta toga bijaše ugodom uhu opančara Krezubice. Za one koji ne mogu pronaći gostovanje Krezubice kod starlete Joksimović kratak opis susreta i razgovora Krezubice i Crošenka. Dakle, dok se Crošenko spremao za premijera RH, usred Beograda mu je umro „deda-stric“, visoki jablan jugoslovenske i još k tome narodne armije. Na karmine se budući premijer uputio inkognito, ali se na groblju oko njega okupila oveća skupina Krajišnika koja je sudjelovala u istom obredu pokopa. Odnekud se stvorio Krezubica, koji je na istom groblju nazočio pogrebu svoje poznanice. O detaljima više u nedavno obavljenoj Štoriji o knezu usranom, objavljenoj na ovom portalu. Ovaj i ovakav Crošenko, kako bi govorio blago pokojni Franjo, omiljen je u titoističkim falangama, ali ne manje ni među tzv. „desnicom“. Ne mislim na samo na onu etabliranu. Više me zanimaju njihovi izvršitelji najprljavijih poslova, pa oni specijalizirani za pisanje „komentara“ ispod istupa osvjedočenih hrvatskih rodoljuba koji pokušavaju puku hrvatskom kazati tko je ta desnica od strastvenog đenerala varivodskog do fon Radicha. To su one hrvatine, ustaše i nastaše. U stvarnosti zadrti „katolici“ koji rado idu na svete mise, napose ako su tu uključene kamere. Poslije obilna ručka pišu izvješća s tih misa središtima moći kojima su to radili i njihovi roditelji, istim rukopisom od njih naučenim. Istom strašću predaka svojih. Redovito su obična trola šinobusa. Ti i takvi, usred Hljevna grada tog ponosa HRVATSKE uljudbe i domoljublja – a ne tamo neke srbijanske varošice ili kasabe – frenetično plješću grobaru RH. O vremena, o događaji! Matoš je o njima pjevao puno prije od sto godina riječima: „O, ta uska varoš, o ti uski ljudi, – O, taj puk što dnevno veći slijepac biva, – O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi, – Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!“ Završavam ovaj pasus o knezu Usranom gonetajući tko je sve uz njega, osim Putina i probrane bratije – gotovo listom iz tzv. hrvatske oporbe. Zaključujem predugačak je popis svih aktera toga čina. Sam Crošenko, od najave izbora novog lica i prvog čovjeka Državnog odvjetništva jasno je i to glasom vapijućeg utopljenika tjerao „sile zla“ sa svojih vrata. Kao i obično mršavim učinkom. Nije veleučeni Zoka ništa postigao ni s kurtizanom Madame Bovary. O njoj inače zna koliko beogradski kočijaši o astrofizici. Nesretna djevojčica Nana iz kraljevskog Zvonimirov grada s dotičnom madame, je usporedba ravna Severine s Marijom Callas. Bezuspješno, druže Zoka – preporuka – pročitati nešto više od cestoredarstvenih propisa i Alana Forda. Razlozi svih tvojih neuspjeha ne kriju se u katastrofalnom poznavanju kulture, već prilično indiciranim kriminalnim radnjama, tebe i članova tvoje obitelji. Kao urednik tjednika 7Dnevno objavio sam do konca 2015. bezbroj dokaza o rečenim indicijama. Baja nije mario o tom, a zadaća maskiranja, prikrivanja i ako je moguće uništenja dokaza pripala je tadašnjem Glavnom državnom odvjetniku, koji je baš u inkriminiranom vremenu bio prvi sluga vječnoga Bajića. Znajući da će bujica i njega u blizinu vrtloga dovesti Dinko je Cvitan jasno i nedvojbeno kazao Crošenku – branit ću moju stražnjicu, beskompromisno! Ako brod do kraja potone. Kako je Cvitan katapultiran iz fotelje 2018., nije moguće da se kod Crošenka još toga nije prikupilo, po tuzemstvu i inozemstvu, a strah ima velike oči.
Nakon nekoć „visoko podignute“ ljestvice anti korupcije – svi sumu pajdaši prošli ispod nje ne taknuti, jedino je sićušna Mirela Holy zapela uporno pokušavajući preskočiti visoku ljestvicu. Ah, što ćeš nije željela prečice! Nu, što toga dalje prođe od ah-baba profešura Siniše Petrovića i družine iz opskurnog Peperminta, do bivšeg mu prijatelja Linića i njegova privjeska, stanovitog Joze Kalema. Gdje su tu prvoligaši i drugoligaši Pejnović, Čačić, Vrdoljak, Taritaš i još k tome mrak, Koro-lija, Šegon, Kotromanović… Bit će vruće. Turudiću spremaj divizije, onih koji će to obrađivati i onih koji će vam svima skupa biti tjelohraniteljima.
I za kraj o Crošenkovoj impresivnoj biografiji. Zatekao sam se jedne noći nekoliko dana po inauguraciji premijera Milanovića sa skupinom ne beznačajnih ljudi – uz zakusku i pijaču s nogu. K nama se, oko 23 sata, pridružio obiteljski kum Milanovićevih, ranije zapriječen predstavom u dvorani Vatroslava Lisinskog – kojoj je nazočio sa suprugom i bračnim parom Milanović, roditeljima zgubidanovim. Pridošli čovjek svjedoči o neugodnu iskustvu: „Poznavajujći obiteljske prilike mojih kumova dvoumio sam i odvažio se glavama kuće, ocu Stipi i njegovoj supruzi čestitati na postignuću. Jetko mi je odgovorio Stipe. „Da li se ti to rugaš sa mnom. Nažalost, to će postignuće unazaditi trajno njegovu obitelj, moju širu obitelj i čitavu Hrvatsku“. I bi tako!
Moj školski kolega i robijaški supatnik Tomislav Kujundžić – pred njihovu zajedničku smrt, od slične bolesti intenzivnije se družio sa Stipom Milanovićem, nekako pri koncu mandata prvog ministra u Hrvata. Bolest i puno toga drugog, u takvim okolnostima, ih je združilo i učinilo gotovo političkim istomišljenicima. Istu priču onoj s početka mandata premijera – nešto detaljnije verzije, Tomislav je ispričao, ne samo meni.
Što je dozvoljeno volu to nije Jupiteru
Preokretanjem samo jedne riječi ili zareza u mudrim ili zgodnim izrekama ili sentencijama odlučuje se o potpunoj aberaciji smisla poruke sve do krajnje konzekvence strijeljana ili ostanka na životu. Nesuđeni fiškal Crošenko je tu uličarsku praksu potpunog izvrtanja smisla, dobro uvještio i dobro mu ide. Ipak je svojim činima upao u stupicu vrlo opasnu. Na mukama je kano onomad Dežulović, koji niti sam nije jadan znao „ća bi tija – bil nosija bradu ili bi se brija“. Borisav je nekako izbjegao četnike i Tuđmanove ustaše, a po Crošenka, po svemu sudeći, dolazi glavom i bradom Turudić, ime koje mu ledi krv u žilama. Navići će se Zoka brzo na malo drugačiju praksu – buđenje u pet ujutro i odijelo od čoje i slična popudbina. Pravi život pronaći će u nekoj od strožih kaznionica po RH. Možda mu još društvo budu radili frendovi Perkan i Mustang.
E sad zaboravimo Crošenka ili ga pustimo slavnom sudu Ustavnome, DIP-u, pa moguće i APIS-u, crne ruke naopake. Aca 3. u svoj štakorijadi nakon fon Radicha dade „najgledaniji termin, kak se to i šika, istomišljeniku i sunarodnjaku. Gdje će suza već na oko. Istina bok, Aca 3. je ovaj put dobro je protumačio sve Crošenkove zablude, ali Peđa neće ni da čuje. Taman je dočekao slamku spasa, a Aca 3. bi mu je iz ruku maznuo. Kod Ace 3. hodočastio je poštenjačina Peđo, ali zaludu mu šuplja obećanja zlatne teladi, koja kod komunjara obično navru u predizborno vrijeme. Od njega i njegovih, barem kroz tri huda dugačka vremena i krvave pirove, već je sve viđeno. Na trenutak mi se u štakorijadi pričini blago iskliznuće Ace 3. iz šina za njega trasiranih, nije vraga kako već kupuje novo vrijeme.
Što će biti slijedeća scena horora? Živi bili pa vidjeli, međutim već se obilato razmišlja o ostavci abdiciranjem Putinova kočijaša. O ovom je do sada sve pa i više od toga kazano.
Nu, gdje će neusklađeni „premijer“ Grmoja (uvijek blesavo i bez potrebe iskače, i to netom što je viknuo, hop!) ili plemeniti Radić? Ne bi oni za živu glavu s Peđom i Milanovićem, nipošto – tek ako se glava AP stavlja na pladanj rado bi se pridružili. Zadnja masaka i s ovih obrazina spala je pa je i trolovima više neugodno blatiti istinske domoljube i normalne ljude čiji životni put čvrsto odolijeva svim burama i neverama.
U velikom tjednu iza nas dogodilo se pravo čudo!
Na Podcastu Velebit kod Marka Juriča, čestita domaćina još čestitije kuće hrvatske, korjenici iskona borbe za hrvatsku državu u samo nekoliko dana uz moju malenkost gostovao je dr. Tomislav Jonjić. Ugledni je to zagrebački odvjetnik, znanstvenik i politički publicist.
Na početku promjena bijasmo (Hasan-beže je li tako!?) opasni dvojac po čuvare Titostravije, s obilatim vlastitim znojem i znojem eminentnih suradnika, stvaratelji moćnog oružaja imena „Imotska Krajina“. Bili smo sami nukleus kulturnih i nacionalnih vrednota u slavnoj Imoti te usput u Matici Hrvatskoj, raznim glasilima, Kriznome štabu Imotski, HV-u, diplomaciji, MUP-u i sigurnosnim službama… Makar o mnogim stvarima ne mislimo isto, u hrvatskim fundamentima nas dvojica smo bili i držim da jesmo čvrsti piluni žuđene građevine. Gdje se ona naslanjala na nas nismo niti mikrona popustili. Za to nije čudo da smo o ugrozi RH, na podcastu Velebit zborili u tančine jednako, sad već posve otvoreno, oko ruskih nastojanja i srpskih prisezanja. On, jezgrovito, razumljivo i do kraja transparentno. Ja, nešto ubrzanije, isprekidanije očito zahvaljujući Markanovim nepotrebnim intervencijama – kod Tomislava je odradio novinarski vrhunski svoj posao. Trolovima za poduku i povratak s krivog puta imam tek poručiti pokoju o temeljnim istinama. Svakako i djeliće iz burnoće mojeg življenja, a niti kod dr. Jonjića nije bitno različito to življenje teklo.
Dođite k meni svi vi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite na sebe moj jaram i učite od mene jer sam krotka i ponizna srca… (Matej 11,28-30). Ovako govori najveći pravednik koji je hodao ovom suznom dolinom.
Moja je sićušnost mukotrpno od Boga mi date talente, neštedimice razvijala ne pitajući za štetu svojeg i života uže i šire obitelji. U vremenima vulgarnog materijalizma, sodomskog hedonizma i moralne erozije ova glazba daleko je od prijemčive za mnoge uši. Želio sam hoditi visoko podignuta čela, posve siguran u sebe i svoja pomno građena načela, a Bog mi je pokazivao staze i bogaze u kušnjama strašnih pritisaka i fizičke pogibije. Jedan od opasnijih životnih puteva mi je vrijeme od osvita loma komunizma do današnjeg dana. Dakle, zadnjih 35 godina života. Nikad nisam vjerovao kako će papirnati prestanak vlasti šumskih vlastodržaca i drumskih koljača biti spužvom u hipu obrisan.
Našim pogreškama, kukavičlukom i društvenom zapuštenosti – evo sinova pakla, tih aveti prošlosti, koji do sada neviđenim sredstvima žele vladati kao zla budućnosti. I to krvavijom represijom od svojih predaka, samo kad bi im to bilo dopušteno. Njihov idol i mnogima od njih poslodavac Sotona iz pre krvavih kremaljskih odaja čitavom je velikom ukrajinskom narodu namijenio strašnu smrt. Brutalnije nego jugoslavenski kumir Staljin ćaća i njegov šegrt JBT, na – od Moskve mu danom teritoriju.
