izvor: teleskop.hr
Ugledni novinar Ivan Ugrin jedan je od rijetkih Splićana koji otvoreno i bez populističkog podilaženja govori o stanju u Hajduku. Za ovakav pristup potrebna je i velika novinarska i građanska hrabrost jer se po nekom nepisanom splitskom pravilu u Hajduk “ne dira”. U ekskluzivnom intervjuu za Teleskop Ivan Ugrin, koji je i sam vatreni hajdukovac, otkriva kakva je uloga Udruge Naš Hajduk i zašto je Grad Split praktično predao upravljanje klubom “ljudima iz sjene”.
Što se događa u Hajduku? Tko upravlja Hajdukom?
– U Hajduku je uvijek puno emocija, toplo-hladno. Kako je s hladnijim rujanskim danima došlo do novih potresa u klubu, koji traju još od prošlog proljetnog dijela sezone u kojem su sve nade bile polagane na konačno osvajanje titule prvaka Hrvatske, pa kad se nije dogodio takav epilog onda su smijenjeni predsjednik uprave Lukša Jakobušić i trener Mislav Karoglan, tako je kao žrtveno janje nakon samo stotinjak dana obnašanja dužnosti nedavno smijenjen sportski direktor Nikola Kalinić. Međutim, bivši Hajdukov golgeter nije samo mirno otišao već je na konferenciji za novinare otvoreno prozvao sadašnjeg predsjednika Ivana Bilića rekavši da je samo pijun koji ga je smijenio po naputku čelnika Nadzornog odbora Aljoše Pavelina, koji trenutno “drma” klubom mimo ovlasti koje spadaju na nadzornike. Prokazao je Kalinić pri tom model upravljanja klubom, tzv. socios, navijački model, po kojem se na Poljudu već duže vremena ne zna tko pije tko plaća, odnosno UNH ne polaže nikome račune, ni za što ne odgovara, a iz sjene dirigiraju bitnim procesima u klubu. I onda se dogodilo čudo, na kraju još jednog turbulentnog tjedna, ukazalo se svijetlo na kraju tunela, nakon što je Hajduk golom Marka Livaje dobio Dinama u derbiju na Maksimiru. Odmah je svima toplije oko srca i u duši. Ali, realnost je ipak da u ovaj utorak 17. rujna Dinamo gostuje u Münchenu protiv Bayerna u skupini Lige prvaka, a Hajduk u šesnaestini finala Hrvatskog kupa ide u goste Bilogori u Grubišno Polje.
Kakva je uloga Udruge Naš Hajduk?
– Udruga Naš Hajduk je osnovana 2011., a osnovali su je članovi Kluba navijača Torcida s ciljem demokratizacije izbora vodstva u HNK Hajduk. U sklopu svog djelovanja udruga se bavi organizacijom i provedbom demokratskih izbora pet članova Nadzornog odbora Hajduka u ime Grada Splita koji je većinski vlasnik gotovo 70 posto dionica kluba. Naš Hajduk ima oko 30 posto dionica koje je stekao kroz projekt otkupa dionica “Za sva vrimena”. U Statutu UNH inače stoji da je dugoročni cilj udruge stjecanje dionica u vlasništvu navijača kluba. Zanimljivo je kako su stekli najveći paket dionica, o čemu sam svojedobno pisao u kolumni “Pilatovsko pranje ruku našega Hajduka”, koncem kolovoza 2018., a jedan od povoda tekstu bilo je definitivno razotkrivanje UNH pred očima hrvatske sportske i nogometne javnosti, i njihova poruka Vatrenima – koji su na kraju bili srebreni – uoči Svjetskog nogometnog prvenstva u Rusiji: Daboda sve izgubili. Tekst sam objavio na portalu SD Misija kojeg sam i uređivao, a UNH je digao tužbu protiv moga nakladnika koji ne samo da je makao navedenu kolumnu sa servera već je i ukinuo cijeli podportal.
Podsjetio bih vaše čitatelje, kako je početkom 2018. Tomislav Mamić, u to vrijeme najveći pojedinačni dioničar HNK Hajduk, vlasnik lanca dućana Tommy, u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju najavio da kreće u okrupnjivanje paketa dionica. No, nakon nekog vremena dogodio se preokret. U spomenutoj kolumni to sam ukratko ovako konstatirao: “Pod prijetnjom razbijanja njegovih trgovačkih objekata, prisilili su Mamića da ponudi udruzi sve svoje dionice u Hajduku, uz rok otplate od deset godina. Tim ‘đentlmenskim’ dogovorom Naš Hajduk dolazi u vlasništvo gotovo 25 posto dionica splitskih bilih.” Nedostajala mi je jedna riječ s kojom sam trebao započeti ovu konstataciju: “Navodno su pod prijetnjom razbijanja…” UNH je sudskom presudom dobio iznos od nekih desetak tisuća kuna, u priopćenju su sarkastično istaknuli kako je to prilog podizanju tzv. Tematskog parka na Poljudu, za sve koji su donirali za otkup dionica, no, dopustite da im uzvratim istom mjerom: nisam primijetio da su tamo stavili pločicu s mojim imenom, kao što su ostalim dioničarima, iako sam prvih nekoliko godina i osobno bio član Udruge Naš Hajduk.
U kakvoj su vezi Udruga Naš Hajduk i Torcida?
– Već sam rekao da je Torcida osnovala UNH. Svi smo to iz početka pozdravljali, uostalom, koncem studenoga 2014., nakon što je Hajduk bojkotirao utakmicu protiv Dinama u Zagrebu, splitska Riva bila je puna prosvjednika protiv HNS-a. Bilo je tada gomila glupih i nesuvislih komentara o skupu na kojem je bilo više od trideset tisuća navijača iz cijele Dalmacije. Na jedan sam se i ja osvrnuo u tekstu, također na SD Misija: “Kako je Miklenić fulao ceo fudbal”, 8. prosinca 2014. “Splitska megamanipulacija, naslov je komentara glavnog urednika Glasa Koncila u posljednjem broju toga katoličkog tjednika od 7. prosinca 2014. Po mišljenju velečasnog Ivana Miklenića, prosvjed desetaka tisuća Hajdukovih navijača ‘Kontra sile, kontra mraka’, usmjeren protiv vrhuške Hrvatskog nogometnog saveza, ‘zapravo je novi korak na orjunaškom produbljivanju jaza između hrvatskog sjevera i juga’, čime je, kratko i slikovito rečeno: fulao ceo fudbal.” Deset godina kasnija dodat ću ovome kako je iskonstruirana teza o orjunaškoj pozadini demonstracija i općenito UNH, plod manipulacije Zdravka Mamića, bjegunca od hrvatskog pravosuđa.
Istini za volju, na tom prosvjedu dominirali su, recimo tako, likovi bliski ljevici, poput sociologa Benjamina Perasovića, ili tadašnjeg tajnika UNH-a, Bojana Islamovića. Prvi je onako, tipično akademski, HNS-u pokazao srednji prst, a potonji je na kraju svoga govora slavodobitno poručio: “Naše proljeće u Hrvatskoj tek dolazi, a njihovo u Europi neće nikada!” Bilo je to godine 2014. U međuvremenu Hajduk je osvojio tek dva kupa, Dinamo sve osim jednog prvenstva. I da, Dinamu se ove godine dogodilo navijačko proljeće, samo što je ono za čelnika iznjedrilo legendu kluba Velimira Zajeca, a kod nas se nakon smjene Jakobušića, ono što se kaže, svićom tražilo tko će biti predsjednik, pa je ni kriva ni dužna ovoga proljeća na to mjesto Aljoša Pavelin instalirao Ivana Bilića. I onda s ljudima koji nemaju veze s Hajdukom i nogometom, dobijemo kaotično stanje poput ovoga ovih dana, do te mjere da nije samo Nikola Kalinić ozbiljno propitivao model upravljanja, već su to u svom zajedničkom priopćenju najavili Torcida i UNH: “Kao i svi navijači svjesni smo da mnogi propusti prolaze nekažnjeno i da izostaje odgovornost čelnika Kluba koji naprave kaos i napuste Klub bez posljedica. Tome se bliži kraj! Možemo ovom prilikom najaviti da će model upravljanja Klubom, koji je kroz izborne procese već doživio promjene i unaprjeđenja, biti u narednom periodu prilagođen i to s naglaskom na odgovornost i posljedice za odgovorne osobe”.
No, kako sada stvari stoje, po posljednjim informacijama koje sam dobio od dobro upućenih i viđenih građana Splita, suodnosi između UNH i Torcide i nisu više toliko idilični, odnosno, orjunaška karma koja se povlači za Udrugom Naš Hajduk postaje teret i za Torcidu čije je hrvatstvo neupitno.
A gdje je tu Grad Split? Čija je ideja bila da se upravljanje preda Udruzi Naš Hajduk?
– To je plod pritisaka navijača na dotadašnje uprave i predsjednike Hajduka, osobito na Matu Peroša, uglednog odvjetnika, u čije je doba klub stabiliziran te je godine 2008. preoblikovan u sportsko dioničko društvo, zahvaljujući čemu su i navijači došli u mogućnost da postanu vlasnici dionica HNK Hajduk. Kroz projekt “Dite puka” navijači su kao pojedinačni dioničari prikupili 2,86 posto dionica, tako da taj projekt nije zaživio, sve dok nisu deset godina kasnije “stisnili” Tomislava Mamića, o čemu sam govorio na početku ovoga razgovora. Nakon nesretnog ispadanja od Žiline iz Uefa Europa Lige, Peroš se početkom kolovoza 2009. povukao s mjesta predsjednika, a tadašnji splitski gradonačelnik Željko Kerum na čelo Hajduka je instalirao svoga prijatelja, pekara Joška Svagušu, s kojim je klub opet počeo tonuti, a navijači su došli prosvjedovati i pod prozorima poteštata u zgradi Banovine. Privilegiju upravljanja tuđom, gradskom imovinom, UNH-u je dao Kerum u srpnju 2011., nadajući se kako će mu dobri odnosi s Torcidom pomoći da ostane na mjestu gradonačelnika. Međutim, preračunao se. Izgubio je izbore dvije godine poslije. Najbolje je stanje u Hajduku u ime većinskog vlasnika prije šest godina opisao Joško Markotić, od 2017. u dva mandata Mostov vijećnik u splitskom Gradskom vijeću. “Ovo je kritika vodstvu Udruge koje uz pomoć određenih političkih krugova i marginalnih ali glasnih medijskih parolaša koristi emocije, ljubav, vjernost a ponajviše novac tisuća i tisuća navijača Hajduka kako bi s tim istim novcem manipulirala šačica opsjenara koji nikome ne polažu račune i ni za što ne odgovaraju. Najbolji dokaz tome je upravo održana skupština Udruge Naš Hajduk koja se, u situaciji kada klub prolazi kroz duboku krizu na svim razinama, bavi otvaranjem birtije u centru grada”, napisao je Markotić na svome facebooku, a u međuvremenu je napustio Most i sad je nezavisni splitski gradski vijećnik.
Je li Aljoša Pavelin trenutno najmoćniji čovjek u Hajduku? Tko stoji iza njega, štiti li ga možda gradonačelnik Ivica Puljak?
– Po ovome što se događa posljednjih mjeseci, izgleda da je Pavelin gazda u klubu, odnosno, ponaša se kao da je on predsjednik kluba, a ne Ivan Bilić. Iza njega formalno stoje članovi Našega Hajduka koji su ga izabrali u Nadzorni odbor, ima li u pozadini još netko, nije mi poznato, no, svakako Gradska uprava je ta koja godinama “blagoslivlja” izbor nadzornika, odnosno, ovakvo stanje u Hajduku i gotovo ništa ne poduzima kako bi splitski bijeli konačno sletjeli na zelene grane. Pa i u ovoj situaciji poteštat Ivica Puljak stoji iza nadzornika na čelu s predsjednikom Aljošom Pavelinom. Zanimljivo je kako su prijedloge za razrješenje novonastalog kaosa predložili ovih dana gradski vijećnici i predsjednici splitskih ogranaka HDZ-a i SDP-a, Tomislav Šuta i Davor Matijević, no, odmah je zarežao Pupoljkov dogradonačelnik Bojan Ivošević, odgovorivši samo Šuti: “Grad Split vodi računa o Hajduku, ali imenovanja unutar kluba prepušta demokratskim procesima. Jedino gdje garantiramo da ćemo preuzeti odgovornost i svaki put se uključiti, to je kad licemjerni lešinari iz kriminalne organizacije pomisle da će iskoristiti nekakvu krizu i opet prismrditi Hajduku i politikom ga zagaditi. Nećete!”
Prije šest godina, čovjek koji je popustio pritisku UNH i dao im sudbinu Hajduka u ruke, nekadašnji gradonačelnik Kerum, došao je pameti kad je vidio što se u klubu događa, ali već je bilo kasno da se kaje za ono što im je prepustio 2011. godine: “Grad je dao udruzi na upravljanje Hajduk i nisu ništa napravili. Sve se pogriješilo, od biranja Nadzornog odbora, pa do uprave i igrača. Sramotno je da ne igraju splitska dica nego loši, a preplaćeni igrači. Zaključak je da Hajduk treba vlasnika koji će uložiti svoj novac jer on ne bi dozvolio štetu koja je napravljena.” Kako više nije bio na vlasti u gradu Splitu, jer je izgubio u nizu nekoliko izbora za gradonačelnika, očigledno je da se Kerum više ne želi uvlačiti navijačima. Za razliku od njega, to je u to vrijeme, 2017. godine, činio gradonačelnik Andro Krstulović Opara, svjestan kako je svojedobno kao savjetnik hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, izgred navijača tijekom nogometne utakmice Hrvatske protiv Češke na EURU 2016. u Francuskoj, kad su bakljama zasuli teren na stadionu u Saint-Etienneu, začinio priopćenjem s Pantovčaka u kojem je predsjednica svu odgovornost za nerede svalila na Orjunu. Poslije toga, u kampanji za lokalne izbore u Splitu, redovito je objavljivao selfije s poljudskih tribina. To je nastavio i kad je postao poteštat, nikad nije odlazio u svečanu ložu na Poljudu. Sjećam se i sad jako dobro kako je u noći izborne pobjede, kad je pobjedio Keruma i postao gradonačelnik, putem prema stožeru splitskog HDZ-a dao intervju jednom od zagovornika UNH-a, novinaru Damiru Petranoviću za Dalmatinski portal, koji je jako blizak Našemu Hajduku.
Za isti portal redovito o Hajduku izjave daje i sadašnji gradonačelnik Ivica Puljak. Zadnji put je to učinio nakon huliganskog razbijanja i upada navijača sa Sjevera na teren, ovoga proljeća, kad je Hajduk 3. travnja izgubio od Dinama u polufinalu hrvatskog kupa. “Nismo se htjeli mješati u politiku kluba, nećemo se mješati. Podržavam ovakav upravljački model Hajduka”, kazao je tada Puljak. Tako i on pilatovski pere ruke, što je proračunat potez, jer tko bi se sad zamjerio navijačima uoči lokalnih izbora u svibnju iduće godine.
Trebaju li otići Bilić i Pavelin?
– Pazite, unatoč svemu ovome o čemu ovdje pričamo, Hajduk je dobio Dinama u derbiju i sad je na drugom mjestu u hrvatskom prvenstvu. Vidjet ćemo kako će se dalje situacija rezultatski razvijati. No, njih dvojica igraju neku čudnu igru. Nije bilo love za pojačanja koja su obećali Gattusu, iako je Kalinić našao i sponzore za plaću Lindonu Selahiju i sve je bilo dogovoreno za njegov transfer iz Rijeke. Međutim, nadzornici su to stopirali. Kako to da odjednom ima novaca za novog sportskog direktora?! Francuz François Vitali sigurno ne dolazi za male pare. To je samo jedna u nizu nedosljednosti u režiji Pavelina i Bilića.
I onda je taj ražalovani dvojac s kormilarom UNH-om, dežurnog krivca za sve nedaće koje su zadesile splitski klub od njihovog preuzimanja Hajdukova trona poslije smjene Jakobušića, svalio na sadašnjeg urednika sportske rubrike Slobodne Dalmacije, Peru Smolčića, radi čega su s našom novinskom kućom jednostrano prekinuli ugovornu suradnju. “Novinar Smolčić jasno i vidljivo u svojim tekstovima vodi dugogodišnju iscrpnu bitku po pitanju modela i načina upravljanja Kluba. Njegova težnja je rušiti one koji unutar takvog modela i sustava pokušavaju ostvariti bilo kakav sportski ili financijski uspjeh. Stoga je ova ‘partnerska’ suradnja došla svom kraju, zahvaljujući nezamislivom destabiliziranju Kluba, i to u najtežim trenucima”, priopćili su iz Hajduka, a prozvani novinar i urednik, odgovorio je: “Mi ćemo nastaviti pisati onako kako mislimo, ono što vidimo i ono što se događa na Poljudu, a sve u cilju da se stvari raščiste i da titula konačno dođe, za što i sam navijam.” Dodao bih ovome, kako sam u duhu sintagme: car je gol, prvi u SD prije šest godina jasno vidio nesposobnost Našega Hajduka. Nakon toga, moji nadređeni su činili sve kako bi me zaustavili da uopće išta pišem o Hajduku, vjerojatno je i to jednim dijelom bio razlog da mi se ukine kolumna, jer ona je slobodna autorska forma, ostao sam i bez akreditacije za Hajdukove utakmice u Splitu, a sad, gle čuda, gotovo svi naši sportski novinari usuđuju se propitivati i model upravljanja klubom, što je meni bilo onemogućeno. O tempora, o mores!
A Gattuso?
– Mister Rino je pridobio igrače i navijače, i sad mu, barem dok momčad osvaja bodove, iako igra nije još Bog zna šta, ne može nitko ništa. Pobjedu u derbiju na Maksimiru posvetio je Nikoli Kaliniću, rekavši za njega da nije lažljivac. To automatski znači da Bilić jest. Predsjednika kluba nije pustio u svlačionicu, među igrače, prije gostovanja u petak 13. rujna protiv Dinama. S Bilićem se našao tek par dana poslije, ali opet samo njih dvojica, u četiri oka. Mislim da bi Gattuso, unatoč tome što do sad u karijeri nije kao trener polučio neke velike rezultate, s Hajdukom mogao odigrati jednu jako pozitivnu dionicu u svojoj trenerskoj karijeri.
Kako gledate na ulogu Marka Livaje u Hajduku?
– Marko je najbolji igrač u HNL-u, i zacijelo jedan od trenutno najboljih hrvatskih nogometaša. Zahvaljući njemu, zadnje tri godine u borbi smo i za naslov prvaka, iako, činjenica je kako nismo na razini jednog Dinama, i Livaja ne može sam donijeti titulu. Tu je od ovoga ljeta kao veliko pojačanje i Ivan Rakitić, šteta je samo što se Ivan Perišić, koji ima svoje ćuke u glavi, ponio baš onako kurvanjski, no, ponajviše je zato sam sebi kriv. Pamtit će ga se na kraju po krilatici: Nevrime je. Žao mi ga je, jer je još kao balavac morao trbuhom za kruhom, i nakon briljantne karijere umjesto da se skrasi u Hajduku, iskoristio je vrijeme u Splitu kako bi se oporavljao od ozljede ne davši tako svome matičnome klubu gotovo ništa, nekoliko utakmica, asistencija i tek jedan gol. No, nažalost, sudbina je i mnogih drugih mladih Hajdukovaca, traženje prostora za napredovanje u klubovima diljem Europe, i to često puta i puno lošijim od Hajduka.
Vidite li neko rješenje za krizu upravljanja u Hajduku?
– Ponovio bih ono što sam napisao u spomenutoj kolumni “Pilatovsko pranje ruku našega Hajduka”, prije šest godina.
“Sličan scenarij gledamo u svakom prelaznom roku. Ono malo splitske dice dajemo u bescjenje, a dovodimo uglavnom rashodovane igrače koji u Split dolaze na odmor i zato dobijaju ogroman novac. Tko to more platit. Ne bi tako funkcionirali ni Real, ni Barcelona, ni Bayern, ni Benfica, ni Borussija… koji baštine ideju socios kluba (članski model upravljanja nogometnim klubovima koji funkcionira po načelu ‘jedan član – jedan glas’, op.au.)
Zaboravljaju samo u Našem Hajduku ono najvažnije, da svaki onaj tko se kandidira naprimjer za predsjednika Barcelone, osim što na izbore izlazi sa svojim programom i svojom listom članova Upravnog odbora, predstavlja program članovima kluba te oni na izborima biraju predsjednika s najboljim programom, svaki kandidat mora dati bankovno jamstvo u iznosu od 15 posto kapitala u klub.”
I sad na kraju ono najvažnije. Nisam to u kolovozu 2018. napisao, ali mi je to kazao jedan Tomislavu Mamiću blizak novinar, kako je vlasnik Tommyja bio za to da se u Hajduku provede upravo taj model iz Barcelone. On je bio spreman i to je predložio vodstvu UNH, da investira svoj kapital u klub kao jamstvo poslovanja. Udruzi je ponudio jedno mjesto od pet u Nadzornom odboru s pravom veta na sve strateške financijske odluke i one koje bi po njihovom mišljenju mogle odudarati od članskog modela upravljanja klubom. No, zadrugari iz UNH su ga odbili, oni su htjeli što više dionica u rukama navijača.
Uslijedilo je ono o čemu sam pisao kad se to događalo. “Navodno su pod prijetnjom razbijanja njegovih trgovačkih objekata, prisilili Mamića da ponudi udruzi sve svoje dionice u Hajduku, uz rok otplate od deset godina. Tim ‘đentlmenskim’ dogovorom Naš Hajduk dolazi u vlasništvo gotovo 25 posto dionica splitskih bilih.”
Sad ću prvi puta otkriti i odakle mi ta informacija o navodnim prijetnjama, odnosno, tko je “duboko grlo”, jer to nisam mogao onda napisati a još manje posvjedočiti na Sudu gdje je kao svjedok u ime tužitelja Našega Hajduka bio nazočan i Tomislav Mamić. Njemu, naravno nije bilo poznato da su mu navijači prijetili razbijanjem dućana. Međutim, itekako je to potvrdio njegov sin Zoran Mamić, ekipi s kojom je igrao mali balun u jednom sportskom centru u blizini Splita. Među tim igračima rekreativcima – ono što se kaže izvor iz prve ruke – bio je i jedan bivši Hajdukov čelnik, koji mi je pričao o tome kako im se Mamić junior žalio na prijetnje navijača ukoliko ne ostvare suradnju s UNH glede dionica kluba koje su posjedovali.
Otac Tomislav na kraju je i dobro prošao. Nije više trebao strahovati za svoju imovinu, a pao mu je kamen s vrata kojeg je sam svojom voljom kanio nositi, a to je upravljanje Hajdukom koje, kako smo svi svjedoci, nije nimalo laka i samo časna i ugodna zadaća. Ovo što slijedi možete sve shvatiti i kao navodno: Zauzvrat, Tommy na prsima igrača prve momčadi kroz deset godina ima na dresovima istaknutu svoju reklamu i to zlatnim slovima. Pazite sad, na taj način Udruga Naš Hajduk otplaćuje onih 25 posto dionica koje im je iz svoga portfelja Mamić predao, ili prodao, kako vam drago. I kao šlag na kraju, reklamu otplaćuje HNK Hajduk a ne UNH, iako će oni tumačiti kako su članovi UNH ujedno i članovi HNK Hajduk, a članarina je jedna te ista. Ukratko, Udruga Naš Hajduk financijskim sredstvima HNK Hajduka, a za svoj račun rezervira sredstva za vlasničko restrukturiranje splitskog kluba, a zato nemaju dozvolu Gradskog vijeća Splita. No, to je tema za neke druge, prije svega inspekcijske institucije, a možda bi se cijelom transakcijom moglo pozabaviti i Državno odvjetništvo.
Na slici: Novinar Ivan Ugrin na Poljudu
Foto: Privatna arhiva Ivana Ugrina
