Dvostruko ubojstvo u Črnoj vodi: Komentar koji je zapalio društvene mreže. Stručnjak za oružje prozvao medije, a onda mu ugledne novinarke očitale bukvicu
Stručnjak za oružje Dubravko Gvozdanović oštro je kritizirao medijsko izvještavanje o dvostrukom ubojstvu u zagrebačkoj ulici Črna voda, posebno način na koji se u naslovima naglašava profesionalna pripadnost osumnjičenog. U komentaru pod naslovom “Kad naslov postane presuda”, Gvozdanović upozorava na štetnu praksu kojom se profesija počinitelja stavlja u prvi plan, zanemarujući osobnu odgovornost i stvarne uzroke tragedije. Objavu Dubravka Gvozdanovića prenosimo u cijelosti.
“Kad naslov postane presuda: Kako mediji (opet) krivo stavljaju zanimanje ili profesionalni status u fokus. Dvostruko ubojstvo u Zagrebu koje je ovih dana šokiralo javnost ponovno je otvorilo staru i već toliko puta viđenu priču: kad zločin počini osoba u odori, mediji, umjesto na osobnu odgovornost, po inerciji stavljaju naglasak na profesiju.
Ovoga puta naslovi su puni: “Vojnik iz Počasne bojne počinio dvostruko ubojstvo”. Kao da je oružje opalilo zbog vojne beretke na glavi, a ne zbog osobnih razloga, psiholoških problema, konflikata ili drugih faktora koji su, nažalost, završili tragedijom. Istu šprancu gledamo i kod drugih profesija.
Ako počinitelj zločina nosi policijsku značku naslov vrišti: “Policajac pucao”. Ako je riječ o hrvatskom branitelju: “Branitelj ubio”. Kao da profesija ili nečiji status određuje zločin, a ne pojedinac. U konkretnom zagrebačkom slučaju, činjenica da je netko bio pripadnik Počasno zaštitne bojne potpuno je IRELEVANTNA za razumijevanje i analiziranje zločina.
Počasna bojna nije počinila ubojstvo. Hrvatska vojska nije počinila ubojstvo.
To je učinio pojedinac.
Osoba.
Sa svojim privatnim životom, problemima i (ne)odgovornošću. Ali medijima je privlačnije isticati profesiju jer to automatski podiže interes, klikove i rasprave u komentarima.
Tako se senzacionalistički stvara POGREŠAN narativ da su vojnici, policajci, branitelji neka naročito opasna skupina koja iza svakog ugla čeka trenutak da nekom počini kakvo zlo odnosno jednostavno poput unaprijed tempirane bombe – eksplodira. Šteta što ista ta medijska revnost nije usmjerena na pitanja koja bi stvarno mogla spriječiti slične tragedije u budućnosti:
• Je li netko na vrijeme primijetio psihološke ili emocionalne probleme?
• Je li bilo znakova ranije agresije?
• Je li sustav prepoznao rizična ponašanja?
• Kakva je bila dinamika odnosa u obitelji i okruženju?
Odgovori na ta pitanja pomažu spriječiti nove tragedije.
Naslovi koji profesionalnu odoru pretvaraju u oružje za širenje predrasuda, ne pomažu nikome. Oni samo narušavaju povjerenje u sustave koji ionako nose golemu odgovornost i rizik u svom svakodnevnom radu. Profesija nikada nije ni jamstvo, ni uzrok zločina. Ovakve zločine ne čine vojske, policije, postrojbe ili braniteljske udruge već te zločine čine pojedinci, imenom i prezimenom.
NANOVO NAGLAŠAVAM, u ovom
Konkretnom slučaju, činjenica da je netko vojnik, i to još pripadnik postrojbe s protokolarnim i ceremonijalnim zadaćama, apsolutno je irelevantna za razumijevanje motiva i uzroka dvostrukog ubojstva. Niti je oružje bilo vojno, niti je radnja bila povezana s vojnom službom, niti je zločin imao ikakvu institucionalnu dimenziju. Ipak, medijski diskurs gotovo mehanički prebacuje pažnju s osobne odgovornosti na profesiju kao da Počasna bojna ili Hrvatska vojska snose dio odgovornosti. Vrijeme je da mediji konačno nauče tu jednostavnu, ali temeljnu razliku”, napisao je Gvozdanović.
Nakon objave komentara stručnjaka za oružje Dubravka Gvozdanovića, u kojem kritizira medijsko fokusiranje na profesiju osumnjičenog ubojice, razvila se živa rasprava. Njegov stav izazvao je neslaganje kod dviju uglednih novinarki, Ivane Pezo Moskaljov i Josipe Krajinović, koje su istaknule da profesija ne može biti tretirana kao nebitna, osobito kada je riječ o osobi koja ima pristup oružju i dolazi iz strukturiranog sustava poput vojskee.
Ivana Pezo Moskaljov: “Dubravko Gvozdanović kojem sustavu 🙄🫣? irelevantna njegova profesija, pozicija? oružje nije vojno? braniš što točno, ne razumijem?”
Josipa Krajinović: “Pa sam si naveo četiri pitanja usmjerena prema sustavu, a ima ih još i više… Ta pitanja još čekaju na odgovor. Ne razumijem zašto fokus priče usmjeravaš prema medijima pa onda slijede ispod tvog statusa hejterski komentari o dnovinarima… Šta je to krivo izvještavano? Informacije koje su plasirali PUZ, MORH, a mediji prenijeli… to je sporno? Trebali su prešutjeti te činjenice? Ako se spomene da je mogući počinitelj vojnik, to se ne smije?”
Dubravko Gvozdanović (odgovor): “Takav obrazac unosi nepotrebnu stigmatizaciju nadležnih službi i cijelih sustava. Stvara se narativ u kojem su vojnici i policajci latentno opasni, a to nije istina. Statistički, njihov udio u kaznenim djelima je nizak. Odgovornost mora ostati osobna, ne smije se prenositi na institucije.”
Ivana Pezo Moskaljov: “A da se ‘sustav’ pošteno pročešlja na svim razinama? Ili je i to irelevantno?”
(raniji komentar, dodatno pojašnjenje): “Braniš što točno, ne razumijem? Ako netko nosi odoru, ima pristup oružju i dolazi iz sustava u kojem se traže psihofizičke sposobnosti, zar nije opravdano da se postavi pitanje propusta?”
Josipa Krajinović: “Čemu ovakvo dociranje medijima, uz odsustvo kritike prema samom sustavu?”
“Baš me zanima – zar su novinari ti koji su ‘krivci’ jer su prenijeli službene informacije PUZ-a i MORH-a? Ako se ne smije napisati da je netko vojnik, jer bi to navodno stigmatiziralo cijeli sustav, kamo nas to vodi?”
“Uostalom, ne postavljaju se pitanja zbog senzacije nego zbog odgovornosti. Jer ako ne pitamo sada – kad ćemo?”
Obje novinarke naglašavaju da informacija o profesionalnom statusu počinitelja nije senzacionalizam već relevantan podatak koji otvara šira pitanja o nadzoru, prevenciji i odgovornosti institucija. Njihovi komentari pokazali su da javnost itekako ima pravo tražiti odgovore i kada je riječ o sustavu, ne samo o pojedincu.
