Suvereno.hr/kmk
Bez obzira na teške riječi koje su obostrano rafalno padale između DP-a i HDZ-a, kako se predizborna kampanja približavala svom finalu, pažljivi promatrači mogli su primijetiti da sa strane DP-a ne postoji ona Škorina ultimativna politička taktika – da može s HDZ-om, ali ne i s Plenkovićem. Politička taktika Domovinskog pokreta u smislu „odškrinutih vrata“ suradnje s HDZ-om i Plenkovićem urodila je višestrukim plodovima. Gotovo sam siguran da su mnogi glasači DP-a intimno željeli i vidjeli samo jednu pravu mogućnost za Hrvatsku, a to je koalicija s HDZ-om, koji je bez obzira na mane koje postoje, svjetonazorski najbliže DP-u i to je zapravo u svjetonazorskom smislu jedina prirodna post izborna koalicija koja od centra prema desno uopće postoji kao realna mogućnost. Uvjeren sam da je DP upravo zbog taktike „odškrinutih vrata“ HDZ-u, dobio ovako značajan broj mandata i postao treća politička snaga u Hrvatskoj.
Glede ogromne većine glasača HDZ-a postojala je ista želja i nikada nitko nije ultimativno isključio DP iz moguće koalicije. Danas je potpuno irelevantno tko je što govorio u predizbornoj kampanji, (a među njima sam bio i ja sam),danas je novi dan u kojemu dolazi vrijeme za razum, toleranciju i međusobne kompromise. Više nitko nikome ne može oteti osvojene mandate ni potencijalne glasače!? Čini mi se da je najbolju izjavu u tom kontekstu dao Dario Hrebak, a ona parafrazirajući ga glasi otprilike ovako. Vrijeme je za razum i kompromise i svatko od nas DP, HDZ i Pupovac moraju malo popustiti i u tom slučaju imat ćemo snažnu vladajuću većinu. Ukoliko dođe do razumnog popuštanja napetosti, vladajuća koalicija s manjinama imala bi preko 80 mandata, a jedino to bi bio pravi odgovor kršitelju Ustava Milanoviću i ostrašćenoj ljevici u Hrvatskoj.
Glede spuštanja tenzija o čemu govori Hrebak, čini mi se da se poglavito radi o ideološkim i svjetonazorskim pitanjima koja jesu važna, no puno su bitnija programska pitanja koja će direktno utjecati na bolju budućnost Hrvatske! Od međusobnog brojanja „krvnih zrnaca“ Hrvatska će imati najmanje koristi, a najviše štete, osobito u međunarodnom smislu! Domovinski pokret je glede programskih zahtjeva, demografsku obnovu istakao kao najvažniju zadaću i u tom pravcu bi svatko trebao maksimalno podržati sva proaktivna rješenja i prijedloge DP-a, sve do možebitnog osnivanja ureda, ili ministarstva za demografsku obnovu. Čini mi se da je prof. Stjepan Šterc demografskoj obnovi dao najveći mogući znanstveni pristup u izradi tog dijela DP-ovog programa. Bez rađanja novih života, ne će biti ni Hrvatske!
Današnji pravorijek Ustavnog suda Republike Hrvatske, kojim se kršitelju Ustava Zoranu Milanoviću zabranjuje biti mandatar ili premijer u nekoj budućoj Vladi Republike Hrvatske, mnogima je otvorio oči. Kada smo 2015. u prepunoj dvorani Vatroslav Lisinski osudili Zorana Milanovića za etičku veleizdaju nacionalnih interesa zbog nakaradnog, antihrvatskog zakona „Lex Perković“ i njegovog izrazitog projugoslavenskog Titoizma, rame uz rame stajali su domoljubi koji su danas istaknuti članovi Domovinskog pokreta. Prof. Josip Jurčević je jedan od njih koji je pripremio znanstvene podloge za tu optužnicu, a s nama je bio i Tomislav Josić ispred Stožera za obranu hrvatskog Vukovara. Taj isti Milanović u klasičnoj obmani i prijevari nekolicine hrvatskih generala pokušao je pokrenuti proces pomilovanja osuđenih udbaša Perkovića i Mustača i to je krunski dokaz da se Milanović u svojoj naravi nije baš ni najmanje promijenio. Nije se odrekao ni zakona „Lex Perković“, ni Tita! Njegovo novo domoljublje bila je najbolje odigrana glumačka rola s ciljem da prevari Hrvatice i Hrvate, kao što nas je do sada slagao i prevario bezbroj puta. Zbog svega toga, Domovinski pokret trebao bi se snažno odmaknuti od politika Zorana Milanovića, jer njegova politička karijera doživjet će, ako već nije doživjela svoj sramotan kraj. O tome sam već pisao i to sam precizno analitički predvidio. Kritičkim odmakom od politika Zorana Milanovića, Domovinski pokret zauvijek će skinuti naslijeđenu Škorinu stigmu krivnje što je Milanović uopće postao predsjednik.
Kao što možemo zamisliti što bi se Hrvatskoj negativno dogodilo da pobjede Milanovićeve rijeke pravde, isto tako možemo zamisliti što bi se sve Hrvatskoj moglo dobroga dogoditi, ukoliko dođe do konstruktivne koalicije DP-a i HDZ-a. Kada ne bih vjerovao u zdrav razum i hrvatstvo vodećih političara ove dvije snažne stranke, ne bih vjerovao ni u budućnost Hrvatske!
Kazimir Mikašek-Kazo
