Kandidature za Pantovčak
Za ljude koji u Hrvatskoj javno ispovijedaju desna uvjerenja, vjerojatno nije upitno jedno: čas je, štoviše, povijesna je nužda da na predsjedničkim izborima dođe do smjene na Pantovčaku.
Obzirom na dosadašnju povijest predsjedničkih izbora jasno je: to se može učiniti samo objedinjenim nacionalnim snagama. Odnosno, u izbornu bitku ući je, ako se zbilja želi promjena, samo s jednim kandidatom nacionalnih snaga! Svako drugačije ponašanje s tih strana puko je rasipanje glasova. I ono osigurava daljih pet godina sadašnjem korisniku predsjedničkih dvora.
Od 14 – tak najavljivanih kandidatura, 8 njih idu u utrku za predsjedničke dvore. Onih koji zagovaraju vrjednote desnih utemeljenja, na izbornom listiću ima najmanje 5! To bi bili g. Bulj, gđa. Lozo, g. Jonjić, a nešto liberalnija uvjerenja, ali načelno desna uvjerenja gaji i gđa. Selak – Raspudić, dok g. Kartelo nije javno poznat. O gđi. Kekin i g. Milanoviću ne treba zboriti. Oni svoje ljevičarstvo ne kriju.
Na početku predizbornih najava kandidatura činilo se da je na pomolu prava poplava kandidata. Već sama ta činjenica ukazuje na ozbiljnost kandidata i njihovih priklonika u čitanju znakova vremena. Jer, ako se zna, a to je vidljivo baš svakome s običnim životnim iskustvom: SDP sa svojim satelitima ( Most; Možemo; Suverenisti; IDS i itd. ) na izborima osvaja minimalno 22 % glasova glasača izašlih na izbore. Ali, ovi izbori su sasvim drugačiji od parlamentarnih. U njima je cijela država ( svi punoljetni građani ) jedna izborna jedinica. Na kraju broji se tko ima više glasova. U tim okolnostima SDP, po svojoj staroj praksi, ubacuje u igru i „ nezavisne „ kandidate s „ građanskom “ firmom. I to ne jednoga.
Naime, te osobe s unaprijed podijeljenim ulogama ni na koji način ne štete Partijinom kandidatu, a imaju samo jednu zadaću: odvući što više glasača iz tabora inače nacionalno opredijeljenih ljudi. SDP u ovoj složenoj igri može računati na „ razočarane “ glasače u politiku. . Najviše je tu onih kojima nitko nije dovoljno dobar na javnoj sceni, pa do onih koji od politike očekuju da bude anđeoska, a ne ljudska djelatnost podložna svim ljudskim slabostima itsl. Sami po sebi ti glasači svoj glas ne bi dali izravno SDP. Ali nezavisnim i njima sličnim kandidatima hoće.
U SDP –ovoj računici ti „ nezavisni“, ako ništa drugo, stvaraju privid raznolikosti političke ponude na tržištu ideja. Isto tako svojom brojnošću imaju i dodatni korisni učinak: stvarno odbijaju birače od glasovanja svojom prividnom ili i stvarnom – neozbiljnošću. U konačnici ukazuju se kao Partijini igrači. S obzirom na tu činjenicu, njihova stvarna uloga je: što više glasača udaljiti od biračkih kutija baš svojom neozbiljnošću. S druge pak strane, ako svi oni skupa postignu učinak preko 10% glasača iz bazena nacionalne snaga, mnogo su uradili. A, prema dosadašnjem iskustvu odvuku. Time ozbiljno pomažu SDP. Otvaraju mogućnost da u drugom krugu bar pola njihovih glasača glasuje za SDP ili se suzdrži od glasovanja. U oba slučaja glasuju zapravo za SDP. Naime, u drugom krugu pobjeđuje onaj, od dvojice kandidata, koji osvoji glas više od onih koji su na izbore izašli!
Škorin poučak
Uzevši u obzir tu činjenicu dobro je podsjetiti se slučaja Škoro sa prethodnih predsjedničkih izbora. Zabavljač Škoro je postavljen, i predstavljen, ozbiljnim desnim kandidatom. To bijaše dovoljnim da oko sebe okupi respektabilni broj glasača, nezadovoljnih dosadašnjim desnim politikama.
Rezultat? Nakon prvoga kruga, u kojem je Škoro bio treći na listi, on svoje glasače poziva da na glasačkom listiću u drugom krugu, zaokruže ono čega tamo ne biti može– hrvatski narod!
Posljedica: na Pantovčak se useljuje čovjek koji vladu, izabranu na demokratskim izborima, i njezinoga predsjednika časti imenom lopovske družbe; javno izjavljuje da ne priznaje u zakonitom postupku, predviđenu saborsku većinu pa tako ni saborskom većinom, utvrđeni Dan državnosti. Osim toga, ustaljene običaje u slučaju predsjedničkoga ustoličenja, pretvara u privatnu žurku s pjevačicom koja karikira izvođenje državne himne. I tako stalno. U tom „ duhu „ čak izjavljuje da je saborska većina ukrala institucije države Također, nema javnoga zbivanja o kojem on ne zbori u istom tonu.
Nakon takvih njegovih izričaja na dnevnoj bazi ne znaš je li u pitanju stand up komičar ili osoba izgubljena u zbilji. Tako on, recimo, suce Ustavnoga suda, koji su utvrdili kako on ruši Ustav, naziva nepismenima ili pismenima na razini mehaničarske radionice. A proslavio se i izjavom o Hrvatskoj kao slučajnoj državi ….. Sve to on čini pozivom na činjenicu da je izravno izabran od naroda! Teško je zamisliti da ikoji državni poglavar u svijetu na taj način predstavlja državu i narod koje smatra svojima.
Kad se poredaju dosadašnje činjenice obzirom na predstojeće izbore, a ne zaboravi se one iz zadnjih izbora, čudno je da je takva osoba na dužnosti predsjednika države i da se dalje usuđuje vjerovati kako on čuva Ustav i ustavni poredak. I ne samo to, nego te da je svojim djelovanjem pridonio, u okviru svojih ovlasti, učvršćenju reda i poretka u državi i kao takav da zaslužuje ponovni izbor!
Čudno stanje biračkoga tijela
Činjenica je da je hrvatsko biračko tijelo u većini okrenuto prema vrjednotama vjere, domovine, obitelji i da ono takvo ne bi moglo podržati, osim u slučaju dobro usmjerenoga odvraćanja od običnoga prosuđivanja, ponovno na mjestu prvoga čovjeka na Pantovčaku.
Po najjednostavnijoj logici nešto takvo može se zbiti samo ako se biračko tijelo sustavno usmjeri na usputno i nebitno te mu se još emocijama dodatno zamagli pogled na zbilju i sustavno se raspršuje i cijepa. A u tom poslu odvraćanja biračkoga tijela od njegove biti, uvjet uspjeha SDP – ova kandidata pojava je što više kandidata s desnim nazivnikom u početku izbornih djelovanja. Jer, prema dosadašnjem iskustvu oni služe rasipanju glasova desnice. Da bi se na završetku izbora našli na sasvim suprotnoj strani od one koju javno zagovaraju.
Položaj HDZ
U izbornoj utrci HDZ, kao najjača stranka, koja je izravno zaslužna za uspostavu i obranu Hrvatske kao neovisne, suverene države, sa koalicijskim partnerima, a ne svojim inačicama ili satelitima, tvori vladu Republike Hrvatske. Po svim, i sebi nesklonim anketama javnoga mnijenja, HDZ osvaja 30 – tak % glasova na svim izborima. Po istim anketama to je više nego što svi desni kandidati trenutno imaju u zbroju.
Da bi bilo tko od izravno desnih kandidata mogao za tridesetak dana izborne kampanje dostići takav postotak biračkoga tijela, koji bi nadjačao birački monolit bilo SDP, ili HDZ tako nešto puko je fantaziranje. Jer u drugi krug neki kandidat desnice drugačije ući ne može. To je čista matematika i ovih izbora u Lijepoj Našoj.
Prokockavanje prilike desnice u Hrvatskoj
Prema onom, što se može čuti od kandidata desnice na početku kampanje, za njih HDZ, sa svojim biračkim tijelom, kao da ne postoji. Ili je pak trpan u isti ( idejni i praktični ) koš s SDP – om i njegovim satelitima! A nema ugodnije pjesme za uši SDP – ove propagande, nego li ovako olako izjednačavati neizjednačivo!
Ovaj odnos snaga na političkoj pozornici u našoj domovini svakome, s imalo smisla za društvenu zbilju, kristalno je jasan. Jer, ako jedna stranka redovno i sustavno pobjeđuje na izborima ( I ima stalno biračko tijelo. ) onda se za nacionalne snage postavlja samo jedno pitanje kako dalje: s njom ili protiv nje. S obzirom na stvarno dvostranačje u Hrvatskoj, glas protiv nje uvijek je, i jedino, glas za Partiju! Naime, Škorin poučak društvena je zakonitost u Lijepoj Našoj.
Ukratko, sama Partija koliko dobije u prvom krugu ovih izbora, je sve što ona dobiti može baš kao takva. Stoga je njoj dobra nada u uspjeh ako sebi uspije pribrojiti što više glasova ostalih lijevih kandidata. I nije teško pogoditi koji su to skupljači glasova za SDP. Ali, ni to opet nije dovoljno za pobjedu u drugom krugu. Treba još od drugoga kruga odvući razočarane desničare sigurnim neuspjehom desnih pored HDZ – ova kandidata. Ovdje je na djelu očita, najjednostavnija, matematika: samo uz preostale glasove desničarskih kandidata, ili njihovoga suzdržavanja udrugom krugu, konjušar, podrijetlom iz sinjske krajine, može i dalje vezivati svoga vranca na Pantovčaku.
Usud rakove djece kao iskonski grijeh desnice u Hrvatskoj
To što se, pored HDZ, u Hrvatskoj još nije uspjelo ustrojiti nešto desnije biračko tijelo da bi se izbjeglo rasipanje glasova desnice, pa se samim time na društvenoj pozornici i nadalje ostavlja Partija kao neizbježni nužni sudionik demokratskih zbivanja. U svojem ishodištu stvar je zrelosti i doraslosti društvenim izazovima same desnice u Hrvata.
Temeljno je to pitanje na koje ta desnica, u konačnici, odgovara svojim stalnim izbornim neuspjehom.
U ovom povijesnom času valja postaviti pitanje koje glasi: hoće li netko, ili neka skupina ljudi s desnice umjeti stvoriti jedan program za zbilju, poštujući pri tom istinu da HDZ ne će tek tako nestati. Jer, objedinjenih, a do sada redovito raspršenih 15-20 % glasova zdesna, uz HDZ, jamčio bi jasnu i iznimno važnu ulogu desnice u utvrđivanju postojanosti hrvatske države. I to kako prema unutra, tako i prema vani.
U tom ( sretnom ) slučaju bio bi to izraz nacionalnoga jedinstva, stalnosti i predvidljivosti te provedivosti različitih, ali u osnovi, zajedničkih zamisli nacionalnih snaga u ostvarivanju istoga cilja – opstanka Hrvatske kao sigurne i pouzdane demokracije. Istovremeno bio bi to i znak zrelosti hrvatskoga društva. A u sve uzburkanijim svjetskim okolnostima ( neprilikama ) bio bi to i iskaz zrele i pouzdane demokracije, bez ekstrema te itekakav adut u previranjima na svjetskoj pozornici.
S obzirom na izazove, na koje ukazuju i ovi predsjednički izbori, pred desnicu u Hrvatskoj ta pitanja njezinoga okrupnjivanja, kao snage što učvršćuje demokraciju, postavlja ovaj povijesni čas i zdrav razum.
U tom obzoru i ovi izbori bit će pokazatelj (ne)zrelosti desnice. Zbog načela da se na tim izborima računa samo glas više, za jednoga od dva kandidata u drugom krugu izbora, oni su pouzdan i jasan pokazatelj zrelosti ( društvene odgovornosti ) biračkoga tijela. Odnosno ponovimo: Partija ima samo jedan način pobijediti – glasovima razjedinjene desnice. Bilo da desnica izađe na drugi krug izbora i zaokruži, po Škorinu naputku ( načelu ), ono čega na biračkom listiću nema, ili odustane od glasovanja, odnosno ne prepozna SDP – ove skupljače glasova.
Pa, tko voli, neka izvoli.
