Osobno sam uvijek za svehrvatsko zajedništvo na desnom političkom spektru, pa bi u tom kontekstu bilo jako dobro doznati tko je kriv za raspad Domovinskog pokreta i pod kojim je okolnostima Miroslav Škoro „morao“ napustiti mjesto predsjednika te stranke, koja je zapravo pokazala kakvi su stvarni potencijali desnih opcija u Hrvatskoj? Njegovim izlaskom stranka se doslovno projicirano prepolovila! Stoji li iza toga duboka država?
Piše: Kazimir Mikašek-Kazo
Bratoubilački rat, sukob, raskol, ili trovanje na desnom političkom spektru, ne traje od jučer ni prekjučer, već tome kontinuirano svjedočimo više od tri desetljeća. Sjetimo se samo HSP-a, snaženja i nestanka te najdominantnije političke stranke na desnom spektru, s jakim HOS-ovim brendom u ideološkoj podlozi? HSP je razbijen, rascjepkan na više fragmenata i postao je politički beznačajan, kao i mnoge male desne strančice poput Hrasta, Hrvatske zore, Saveza za Hrvatsku, Suverenista i tako bi mogli nabrajati u nedogled. Potpuno je jasno da dubokoj državi, ma tko ili što to bilo u Hrvatskoj, politički nikako ne odgovara jaka desna stranka iz čisto pragmatičnih razloga. Svaka jaka desna stranka, koja bi po difoltu mogla koalirati s HDZ-om, dakle načelno narodnjačkom i kršćansko demokratskom strankom s najvećim svjetonazorskim biračkim potencijalom, jednostavno ne smije postojati, jer bi to u naravi značilo da bi HDZ mogao vladati vječno. Teško je vjerovati da u kontekstu sadašnjeg omjera političkih snaga u Hrvatskoj može niknuti neka desna stranka koja bi bila veća, jača i vodeća i koja bi nadjačala HDZ?
Umjetno stvoreni strah od skretanja Hrvatske u desno, širenje fame o nekakvom fašizmu, ustaštvu i crnokošuljaštvu, zapravo su teze ljevičarsko neojugoslavenske falange s ciljem spriječiti potpuno oslobođenje Hrvatske od toliko prisutnog jugoslavenskog naslijeđa. Da ne bi slučajno Hrvatska bila potpuno oslobođena, uvijek se javlja ona sintagma „računajte na nas“! Naš vrli kolumnist Zvonimir Hodak, koji luta „lijevom našom“ i već godinama po tisućiti put upozorava na konkretne pojave, imena i prezimena političara i novinara, što više upozorava i piše, jugoslavenstva je sve više. Čini se da je svjetski rekord od 500 000 fanova Thompsona na Hipodromu, jedini lijek, odnosno „ljuta trava na ljutu ranu“?
Kada govorimo o domoljublju, čega nema bez domoljubnih djela, i ako ne znamo što je bilo, eto imamo Thompsona i hrvatske Vatrene na čelu s Lukom Modrićem. Desnica u Hrvatskoj trebala bi konačno stati pod palicom jednog istinskog lidera-kapetana i intelektualca s nepromjenjivom domoljubnom karizmom kroz cijeli životni i profesionalni vijek i mislim da je to jedini uvjet konačno stvoriti pametnu i jaku desnu stranku. Vremena su izazovna, prijete sa svih strana, pa protrljajmo oči i probudimo se iz lijepog sna s vječnom mišlju „Imamo Hrvatsku“, kao da je to neka zauvijek zadana dogma. Ako želimo opstati, za Hrvatsku se treba boriti i vjerovati u nju svakog dana iz početka!
Foto: FB screenshot
Kandidat za gradonačelnika Zagreba Tomislav Jonjić na svibanjskim lokalnim izborima dogovorio je suradnju sa strankom Maria Radića DOMiNO i Hrvatskim suverenistima, što je proizvelo buru reakcija na desnoj političkoj sceni. Najglasnije su bile one DP-ovih zastupnika Čipe Mlinarića i glavnog tajnika Josipa Dabre, koji su još jednom iznijeli niz teških optužbi na račun prvog čovjeka DOMiNO-a Marija Radića. Ne čude burne reakcije, jer Tomislav Jonjić je nakon uspješne političke promocije kao kandidat na predsjedničkim izborima, za mnoge taj lider desnice koji ima sve kapacitete stati na čelo, okupiti i pomiriti desne političke snage koje imaju svoj značajan potencijal, a u ovom se slučaju opredijelio za Maria Radića, a ne za DP?
Josip Dabro je, s razlogom bio najglasniji u kritikama Maria Radića, jer sukob dvojice bivših istinskih prijatelja započeo je iznošenjem prljavog Dabrinog rublja u javnost, zbog čega je ovaj dao ostavku na ministarsku poziciju, a prijeti mu i kazneni progon. Od pucanja iz pištolja i statiranja s kalašnjikovim u kukuruzima od Josipa Dabre medijski je stvoren ratni zločinac! Mnogi analitičari misle da je udar Marija Radića i njegovih propagandista na Josipa Dabru, zapravo udar na stabilnost Vlade Republike Hrvatske i saborske većine, s namjerom da se izazovu prijevremeni parlamentarni izbori, na kojima bi DP potpuno nestao s političke scene.
Novi koalicijski partner Radićeve stranke u Zagrebu Tomislav Jonjić ne krije, pak, kako mu taj razdor nije nimalo ugodan. “Naravno da mi nije drago, da mi nije ugodno da su objavljene ove optužbe na teret Marija Radića. Ja, naravno, ne znam što je od svega toga točno. Kao odvjetnik sam razmjerno skeptičan prema novinskim napisima, ali nisam vidio ni sudski spis ni išta drugo i molio sam gospodina Radića da mi objasni o čemu se radi pa ćemo vidjeti kako stoje stvari”, rekao je Jonjić Večernjem TV. Napominje, međutim, da je DP prošle godine proživio težak raskol koji je, kaže, doveo i do frustracije i ogorčenja dobrog dijela birača od centra na desno.
“Ja ne mislim da je to dobro ni za njih, ni za jednu od tih dviju stranaka, a pogotovo ne mislim da je to dobro za hrvatski politički život, jer se on time samo dodatno truje, jer se zapravo logično postavlja pitanje – ako ja napadam tako brutalno dojučerašnje svoje prijatelje i suradnike ljudi koji su me doveli u stranku, znači li to da sam bio glup pa ništa od toga nisam vidio ili mi u tom trenutku to nije smetalo”, komentirao je Jonjić, uz dodatak kako osobno ne vidi kako bi bilo koja od dviju stranaka u zavadi mogla imati ikakve koristi od aktualnog sukoba, koji vidi kao “samoubilački rat”.
“To što prihvaćam njihovu potporu ne znači da se identificiram s njihovim životopisima i s njihovim političkim programima. Ne znači to ni da se oni nužno u cijelosti identificiraju s mojim životopisom i s mojim programima”, poručio je Jonjić. Potvrdio je zatim da će visoko na zajedničkoj listi za Zagrebačku skupštinu, na kojoj će četiri prva mjesta zauzeti njegovi ljudi, biti i Zlatko Hasanbegović, kao i da će mu jedna od kandidatkinja za zamjenika gradonačelnika biti novinarka Nada Prkačin, dok ime drugog kandidata za zamjenika još uvijek ne otkriva. (donosi VL).
Osobno, uvijek sam za svehrvatsko zajedništvo na desnom političkom spektru, pa bi u tom kontekstu bilo jako dobro doznati tko je kriv za raspad Domovinskog pokreta i pod kojim je okolnostima Miroslav Škoro „morao“ napustiti mjesto predsjednika te stranke, koja je zapravo pokazala kakvi su stvarni potencijali desnih opcija u Hrvatskoj? Njegovim izlaskom stranka se doslovno projicirano prepolovila, uz totalno razočarenje simpatizera! Stoji li iza toga duboka država? Na predzadnjim parlamentarnim izborima osvojili su 16 saborskih mandata, što na desnom političkom spektru nije uspjelo nikome, a kada bi tome pridodali i 8 saborskih mandata Mosta, dolazimo do 24 saborska mandata desne provenijencije. U tom kontekstu potrebno je doznati tko je zabranio Škori ponuditi političku suradnju HDZ-u, jer potpuno je jasno da bi ta vladajuća koalicija imala ogromnu većinu, (bez Pupovca), a eventualnim približavanjem Mosta, došli bi gotovo do dvotrećinske većine u Hrvatskom saboru? Besmislica je tvrditi da HDZ to nije htio, jer Škoro je u izbornoj noći rezolutno odbio svaku moguću suradnju s Plenkovićevim HDZ-om. Po čijem nalogu?
Predsjednik DP-a postaje Ivan Penava, podržan i hvaljen od gotovo svih desnih intelektualaca, analitičara i novinara. Nakon što je DP ušao u vladajuću koaliciju s HDZ-om, u kojoj vlastitim garancijama ističe važnost stabilnosti vlasti, Penava je odjednom postao hrvatski neprijatelj br. 1., a Dabro „zločinac u kukuruzima“. U ovoj cijeloj tužnoj priči vidljivo je da se ide prema potpunom uništenju DP-a, odlazak Škore bio je samo prvi čin, a režiseri i akteri nisu čini se svjesni, da se Škorin fenomen ne ponavlja dva puta, što je potvrđeno i na nedavnim predsjedničkim izborima s gospođom Brankom Lozo. Gospodin Tomislav Jonjić trebao bi biti svjestan svih komplikacija koje ga očekuju na plemenitom putu i bilo bi dobro doznati odgovore na sva prethodna neodgovorena pitanja.
Kazimir Mikašek-Kazo
