Svi Milanovićevi gafovi, prostote, birtaški vulgarizmi, teške ad hominem uvrijede upućene vrhu HDZ-a pa i samo kršenje Ustava Republike Hrvatske kada se (ne)formalno kandidirao za premijera, a da nije dao ostavku na predsjedničku funkciju, zapravo su „čušpajz“ predizbornih spinova i farsi što ga je u medijima činilo vidljivim koliko god i kad god je on to poželio, na naslovnicama i pod svjetlima pozornice koju je kao crveni tepih sam sebi postavio na sajmu vlastite taštine. A netko je to vjerojatno debelo plaćao!? Osobno, čak ne vjerujem da je Milanović uopće htio biti premijer na čelu jedne izgubljene bulumente, jer to je za njegove „bolne „prepone“ daleko teži i kompleksniji zalogaj od „lezi lebe da te jedem“ još pet godina na Pantovčaku!?
Piše: Kazimir Mikašek-Kazo
Osobno, nisam jedan od onih zaluđenih zaljubljenika u HDZ koji su mislili da nužno treba osvojiti i Pantovčak, nakon puno važnijih izbornih pobjeda koje bitno utječu na sadašnjost i budućnost Hrvatske. Preferirao sam nestranačku osobu s ugledom u društveno-intelektualnom javnom životu! Pantovčak, bez obzira u čijem je posjedu, ne može bitno ni pokvariti ni popraviti ono što dobro radi Vlada RH. Odnos izvršnih ovlasti je 99% – 1% u korist Banskih dvora i baš to je konstatirao i sam Milanović. Sagledavajući predsjedničko predizborje i same izbore, bez strasti i nerealnih očekivanja, svakom imalo pismenom analitičaru bilo je jasno kao dan da je Milanović gotovo nepobjediv. Baš svaki Milanovićev izazivač bio je u neravnopravnom položaju, jer analizom Milanovićevih pet godina mandata možemo doći do preciznog zaključka da ovaj nije radio baš ništa drugo nego vodio svoju agresivnu predizbornu kampanju s pozicije institucije predsjednika države o trošku poreznih obveznika Republike Hrvatske. Zapravo se grčevito borio za još pet godina mandata, (ili imuniteta), što je doista jako dobro radio.
Svi Milanovićevi gafovi, prostote, birtaški vulgarizmi, teške ad hominem uvrijede upućene vrhu HDZ-a pa i samo kršenje Ustava Republike Hrvatske kada se (ne)formalno kandidirao za premijera, a da nije dao ostavku na predsjedničku funkciju, zapravo su „čušpajz“ predizbornih spinova i farsi što ga je u medijima činilo vidljivim koliko god i kad god je on to poželio, na naslovnicama i pod svjetlima pozornice, koju je kao crveni tepih sam sebi postavio na sajmu vlastite taštine. A netko je to vjerojatno debelo plaćao!? Osobno, čak ne vjerujem da je Milanović uopće htio biti premijer na čelu jedne izgubljene bulumente, jer to je za njegove „bolne „prepone“ daleko teži i kompleksniji zalogaj od „lezi lebe da te jedem“ još pet godina na Pantovčaku!?
Pantovčak je izmišljeno radno mjesto za Milanovića i njegov radno etički habitus! Biti premijer u nekoj trećoj SDP-ovoj kobasičarskoj vladi sastavljenoj od Milanovićevih 11 iz „Rijeka pravdi“, znači da lako možeš izgubiti izbore već u prvom mandatu, kako ih je izgubio Račan od Sanadera, ili Milanović od Karamarka, kojega je nazivao „mutavim ustašom“! Dakle nakon sloma HDZ-a zbog Sanaderovih marifetluka i povijesnog pada na 44 saborska mandata, Milanović osvaja Banske dvore u kojima je bio toliko dobar da ga je prvom prigodom porazio „mutavi ustaša“ Tomislav Karamarko, a kasnije ga tri puta do nogu potukao „anemični“ Plenković! Eto koliko je sposoban!?
Za ideale ginu budale, no čini mi se da Milanović nije jedan od njih! Puno je lakše još pet godina đabalebarit nego malo malo biti rešetan na saborskim aktualcima.
Ako je točno da agencije za ispitivanje javnog mnijenja stvaraju percepciju koja je u politici sve, onda moramo konstatirati da je kontinuirano stvarana percepcija o nepobjedivosti Milanovića. Zadnje ispitivanje pred prvi krug izbora dale su Milanoviću 39%, a Primorcu 22% s odstupanjem +-2,5%, kad ono prvi krug završi s 49%-19%? Fantastična preciznost moram priznati? Jesu li agencije za ispitivanje javnog mnijenja plaćene za stvaranje percepcije, pravo je pitanje za one institucije koje se tom temom uopće ne bave. Zbog svojih dobro obavještenih izvora tvrdim da su mediji i agencije jako dobro plaćene, a ako je tako postavlja se pitanje zašto ih nije kupio ili platio HDZ? Pa zato što su već odavno bile kupljene i zato što dolaze ispod istog ideološkog navijačkog šinjela!
U takvom predizbornom ozračju koje je trajalo punih 5 godina, HDZ-u je bilo doista iznimno teško iznjedriti svog autentičnog stranačkog kandidata koji bi mogao pobijediti favoriziranog Milanovića. Zapravo kakvi bi bili motivi upuštati se s nekim stranačkim teškašima u unaprijed izgubljenu izbornu bitku s Milanovićem, kada je poznato da su i prije Milanovića na Pantovčaku stolovali ne HDZ-ovci, s izuzetkom Kolinde Grabar Kitarović, koja je čini se slučajno poremetila taj bipolarni ustaljeni ritam. Kažem slučajno, jer kako stvari stoje poslije njene najave da će se pojaviti na Milanovićevoj inauguraciji, sve više vjerujem da je samu sebe namjerno srušila i prepustila Pantovčak Milanoviću.
Plenković i HDZ zapravo su pokazali dobru namjeru potražiti izvanstranačkog kandidata da ne bi „sva jaja bila u istoj košari“. Jedno vrijeme na toj listi nestranačkih kandidata kotirao je dosta dobro i Miro Gavran, koji je jasno i ispravno odlučio biti korisniji predsjednik Matice hrvatske nego se upuštati u izgubljenu predsjedničku bitku. Eto, ne možeš nikoga nagovoriti i natjerati na ono što neće? Izbor je pao na nadstranačkog Dragana Primorca, koji je po mom mišljenju daleko bolji čovjek i kandidat od Zorana Milanovića, no očito se odlučio upustiti u unaprijed izgubljenu bitku. I na tome mu treba čestitati, jer tu izgubljenu bitku odradio je pošteno, hrabro i časno od prve do zadnje sekunde. Stvorena je gubitnička atmosfera koju nije moglo promijeniti ni veliko ulaganje u njegovu kampanju niti deseci stranica predsjedničkog programa, koji uglavnom nije imao nikakve sveze s predsjedničkim ovlastima. Buđetiranje medijskog prostora, analitičara i novinara posebna je priča?
Post festum u vatru se gura Ivana Anušića „koji bi (tvrdi se) sigurno pobijedio Milanovića“!? Problem je što to nitko ne može dokazati, pa zapravo Anušić ponovo služi za stvaranje razdora u HDZ-u kada ga se otvoreno nominira za Plenkovićevog nasljednika, što bi se navodno trebalo dogoditi vrlo brzo!? Nekome se očito jako žuri? Čini mi se, za HDZ je puno bolje da je Dragan Primorac kao nadstranački kandidat izgubio s 25% osvojenih glasova, nego da je Anušić izgubio s 35% osvojenih glasova. Ivan Anušić za Hrvatsku je daleko korisniji kao ministar obrane, a eventualnim gubitkom predsjedničkih izbora postao bi sprdnja mainstreama, po onoj Milanovićevoj, „bolje da se vrati u komfor svog sela Antunovca“. Gubitkom predsjedničkih izbora Anušić bi preko noći prestao biti HDZ-ova uzdanica i stup na istoku Hrvatske koji je uvijek bio veliki bazen HDZ-ovih mandata bilo da se radi o lokalnim, ili parlamentarnim izborima. Već danas je prilično jasno da će Ivan Anušić kao ministar obrane biti jedna jaka brana uzurpatoru Milanoviću da se s Hrvatskom vojskom protuustavno igra kao sa svojim dokoličarskim lego kockicama. „Dati Milanoviću vojsku, može samo jedan izgubljen narod“!
