Foto: MORH
“Porezni obveznici i vi koja sada sa mnom razgovarate, sve to plaćaju i trebaju znati zbog čega je predsjednik potrošio milijun i nešto tisuća eura na gorivo. Neka leti i dalje, neka leti i 800 puta godišnje, ali neka kaže javnosti koji su razlozi leta. Ništa više”, rekao je ministar obrane Anušić novinarki Tandari Knezović u intervju za Dnevnik Nove TV.
Piše: Kazimir Mikašek-Kazo
Nezahvalan je novinarski posao za bilo kojeg političara u RH staviti ruku u vatru, no kada je u pitanju ministar obrane Ivan Anušić, više puta sam naglasio da je njegovo imenovanje ministrom obrane Republike Hrvatske vjerojatno jedno od najboljih kadrovskih rješenja predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i to iz više objektivnih i pragmatičnih razloga. Upoznao sam ga kao fajtera sa svim odlikama branitelja Domovinskog rata s prve crte, u dramatičnim, a mogao bih slobodno kazati i urotničkim okolnostima predsjedničkih izbora 2019., kada je kao šef kampanje Kolinde Grabar Kitarović dao zadnji atom snage da se ne dogodi izbor Zorana Milanovića za predsjednika Republike Hrvatske. Na žalost nacije i države to se dogodilo, a danas smo živi svjedoci štetnosti tog izbora kakav se više nikada ne bi smio ponoviti. Na Pantovčak, to sveto hrvatsko brdo, zasjeo nam je vulgarni ulični mangup, štetočina, hedonist i ljenčina, koji je cijeli svoj mandat i sve predsjedničke resurse, bilo da se radi o proračunskim sredstvima, ili o grubom korištenju institucionalnih ovlasti, proveo isključivo u predizbornoj kampanji, ne bi li kupio još pet godina za stvaranje razdora i pakla što nam je svojevremeno obećao. Vrijeme je i obveza predsjednika Milanovića staviti karte na stol i podastrijeti naciji izvješće o pet godina predsjedničkog mandata, s naglaskom na pitanje što je to on učinio dobro za Hrvatsku na unutarnjem i međunarodnom političkom planu?
Nula! Zero! Bilježnica prazna!
S druge strane medalje, ono što je učinio loše u maniri etičkog veleizdajnika nacionalnih interesa, vidljivo je na svakom koraku njegovog beskorisnog mandata. Hrvatsku je pretvorio u krčmu na kraju sokaka, u kojoj se svi mrze, prostituiraju, svađaju i takmiče se tko će dalje i jače pljunuti. Pristojnu, kršćansko demokratsku Hrvatsku pretvorio je u kaljužu vulgarnog politikanstva i besramnog omalovažavanje svega i svakoga, osobito onih koji nisu na tragu njegovih egomanijačkih i populističkih politika. Kršenje Ustava i zakona s Milanovićem je postala vrlina i ispada da je svima sve dozvoljeno. Doduše, Ustavni sud Republike Hrvatske znakovito ga je upozorio na kršenje Ustava kojemu je prisegnuo u trenutku kada je istovremeno htio biti predsjednik, premijer, a možda i kralj Hrvatske promovirajući svoju ideju o Trećoj republici, što je silno vonjalo na puzajući državni udar.
Analizirajući psihološki profil predsjednika, na žalost, čini se, da se ovdje ne radi samo o bipolarnom poremećaju osobe i eksploziji neukrotivog narcisoidnog „karaktera“, jer eto on je mangup takav kakav je, nego se u pozadini radi o duboko promišljenim politikama koje su u potpunoj suprotnosti sa službenim politikama Zagreba i međunarodnim ugledom i položajem Republike Hrvatske. Želimo li mi dosita da nam gaće kroji diktator Putin, ili želimo savezništvo s prozapadnim svijetom sa svim vrlinama i manama koje nam donosi demokracija, kao najbolji oblik političkog ustroja u povijesti svijeta? Putin je bjelosvjetski diktator i bez agresije na Ukrajinu i svaki razborit demokrat već zbog te činjenice trebao bi mu okrenuti leđa!?
Milanović je svoj prvi mandat dobio na krilima izmanipulirane desnice u Hrvatskoj, (ako desnica u Hrvatskoj uopće postoji), nešto vrlo slično Mesićevom modusu operandi iz 2000., kada je kao najveća poštenjačina i bivši HDZ-ovac obećao vratiti Hrvatskoj opljačkano blago s egzotičnih otoka, dakle one silne milijarde koje su zapravo njegovi komunistički pajdaši opljačkali u vrijeme nesretne kvazi pomirbe, privatizacije i pretvorbe. Kao što Mesić bez desnice ne bi nikada vidio Pantovčak, isti slučaj je s Milanovićem. S tom spoznajom, Milanović je pet godina mandata potrošio na snubljenje desnice i braniteljske populacije dijeleći im hrpetinu „ordenja“.
Nakon posrnuća nesretnog ministra Banožića u tragičnoj prometnoj nezgodi, ministrom obrane imenovan je Ivan Anušić, kojega Milanović u samom početku lukavo između redaka oslikava svojim „pajdašem“, što su i lijevi i desni mediji iskoristili stvarajući jaz i razdor unutar HDZ-a i HDZ-ovog biračkog tijela. Dakle, stvarao se spin, ako je Anušić dobar s Milanovićem, ne može biti dobar s Plenkovićem. Taj spin trebao je služiti za jačanje desnice u Hrvatskoj, a raskol HDZ-ovog biračkog tijela na tom valu djelomično se i dogodio prelijevanjem glasova na Domovinski pokret. Ivan Anušić kao političar, bez imalo sumnje je simbol desnog krila HDZ-a kao branitelj i kršćanski demokrat, a njegove uvjerljive političke pobjede u 4. izbornoj jedinici na pretposljednjim i posljednjim parlamentarnim izborima, kao i uvjerljive pobjede u prvom krugu izbora za mjesto župana OBŽ-a, daju mi za pravo tvrditi da je Anušić jedan od bitnijih stupova i simbola svih HDZ-ovih izbornih uspjeha. Na tim pobjedničkim krilima HDZ je osvojio i grad Osijek!
Ako želiš pobijediti HDZ, moraš stvoriti unutarnji sukob, a tu priču u mainstreamu pratim više od pet godina, u kojoj Anušić entuzijastima s ljevice i desnice služi kao udarni malj za stvaranje razdora unutar stranke. Milanović se samo naslonio na tu agendu! Ako Anušić u predizbornoj kampanji kaže „nisam baš najsretniji u koaliciji s Pupovcem“, to se odmah protumači kao antiplenkizam, pa se kao požar proširi priča o frakcijskom sukobu unutar stranke. Konačan ishod takve predizborne retoričke akrobacije, bila ona Anušićev antiplenkizam ili antisrpstvo, jest 15 osvojenih saborskih mandata za HDZ. Jednom 8, a drugi puta 7 saborskih mandata, koje je Anušić donio u krilo predsjednika HDZ-a, a ne u svoju birtiju u Antunovac. Svaki predsjednik u Hrvatskoj, želio bi imati svog Anušića, pa je eto tako tu želju izrazio i predsjednik Milanović. Kada je shvatio da je to nemoguća misija, brutalnim napadom na ministra Anušića zapravo je počinio političko samoubojstvo iz vlastite zasjede.
Od svih oštrih odgovora koje je Anušić s pravom uputio predsjedniku Milanoviću, znakovita je ova vijest, koja sama po sebi govori dovoljno o međunarodnim odnosima Hrvatske i SAD-a, o Anušićevim letovima „preko bare“, ali i o Milanovićevim letovima od ručka do ručka.
Ministar Anušić boravit će u radnom posjetu Nacionalnoj gardi Minnesote gdje će se sastati sa zapovjednikom Nacionalne garde Minnesote general bojnikom Shawnom Mankeom i obići će kamp Ripley.
Također, u sklopu posjeta Minnesoti ministar Anušić održat će sastanak s američkom senatoricom Amy Klobuchar. U okviru službenog posjeta SAD-u, ministar Anušić sudjelovat će na konferenciji ACAP (The Association of Croatian American Professionals) koja će se održati u Las Vegasu.
Više je Anušić učinio za Hrvatsku sa svoja 4 leta preko bare kao ministar i župan OBŽ-a, nego Milanović za cijelog svog mandata, pa vas podsjećamo na velika američka ulaganja u Grad Osijek i OBŽ.
– Ova multinacionalna tvrtka se odlučila za ulaganje u gradu Osijeku i Osječko-baranjskoj županiji, jer kod nas postoji jasna, definirana politička stabilnost što je vrlo bitno za svakog novog investitora. Zajednički nastup Grada Osijeka i Osječko-baranjske županije sa svim relevantnim službama dao je investitoru jasnu percepciju o našoj ozbiljnosti i spremnosti na suradnju. Osječko-baranjska županija je stavila na raspolaganje kapacitete svojih srednjih škola koje imaju programe srodne poslovanju Jabila, a provodi se i prekvalifikacija dugotrajno nezaposlenih osoba u tražena zanimanja. Čestitam Gradu Osijeku koji je pokazao zrelost i spremnost za ozbiljne, velike projekte i siguran sam kako dolaskom Jabila počinje jedan novi investicijski ciklus koji će promijeniti sliku Osijeka, Osječko-baranjske županije pa i šire – rekao je župan Anušić.
Očekuje se 1500 novo zaposlenik s projekcijom do 4000 zaposlenih s vrlo dobrim plaćama. Što Milanoviću vrijedi perfektan engleski, kada do SAD-a ne može ni doletjeti, a čak ni doplivati, jer zbog svojih rusofilskih stajališta nije poželjan u toj partnerskoj vojnoj i ekonomskoj sili. O ulaganjima u OSRH i općenito poboljšanje statusa hrvatskog vojnika nije potrebno posebno elaborirati. Dakle, karte na stol, tko je što učinio, a ne tko je što kazao i obećao, a nije učinio ništa!
‘Ja sam napustio školu da bih branio ovu državu’
“On ne zna o čemu priča. Ja sam napustio školu da bih branio ovu državu i da bi on mogao završiti svoje škole i biti predsjednik iste te države, koju nije branio, i meni spočitavati da sam izašao iz komforne zone Antunovca, da sam neškolovan i da nisam vidio svijeta. Ja sam svoje školovanje nakon završetka Domovinskog rata sam svojim novcem platio, svijeta sam vidio dovoljno da znam koje su vrijednosti Hrvatske i hrvatskog naroda. Tako se i ponašam, za razliku od njega”, rekao je Anušić.
Iz Milanovićevog brutalnog napada na Anušića, zapravo se može iščitati što on misli o svima koji nisu u njegovom jatu. Sve je to nepismena sirotinja koja je branila Hrvatsku, a sada tu nepismenu sirotinju kupuje jeftinim populistički štosovima!
Kazimir Mikašek-Kazo