Kada Mario Radić, vlasnik i gazda Domovinskog pokreta tvrdi da se umjesto zajedništva na desnici nameće dilema „Tito ili Draža“, onda još jednom treba jasno naglasiti. Domovinski pokret je doveo Tita na Pantovčak, koji želi biti i predsjednik i premijer i apsolutistički vladar, a rezolutnim odbijanjem svake suradnje s Plenkovićevim HDZ-om Miloradu Pupovcu su omogućili ugodnu participaciju u vladajućoj većini i to je jedina prava istina.
Piše: Kazimir Mikašek-Kazo
Može li nam netko pametan objasniti, kako je uopće moguće da su ljudi koji se deklariraju najvećim Hrvatima, domoljubima i desničarima u Hrvatskoj na Pantovčak doveli Zorana Milanovića? Ne treba na dugačko i naširoko elaborirati Milanovićev štetočinski mandat u vrijeme dok je obnašao dužnost predsjednika Vlade Republike Hrvatske, jer to je svima javno poznato, već je dovoljno po ne znam koji put istaći njegov ideološki istočni grijeh, a to je donošenje zakona „Lex Perković“? Kakve sveze „veliki domoljubi“ imaju s čovjekom koji je spašavao udbaške zločince, čime je nanio nesagledivu štetu Hrvatskoj u međunarodnim okvirima do te mjere, da je pod upitnik stavio ulazak Hrvatske u Europsku uniju. MiIanović zakonom „Lex Perković“ nije uspio zaustaviti izručenje Perkovića i Mustača njemačkom pravosuđu zahvaljujući sucu Ivanu Turudiću, no uspio je zaustaviti lustraciju komunističkih zločina što od nas traže deklaracije i rezolucije relevantnih međunarodnih institucija. „Veliki domoljubi“ glasali su protiv Ivana Turudića, da se ne bi zamjerili „velikom domoljubu“ Milanoviću!
Kakve sveze imaju domoljubi iz takozvane „Vukovarske Hrvatske“ s čovjekom koji je kao ponoćni tat uvodio ćirilicu u taj isti Vukovar. Sjeća li se netko prosvjeda na Jelačićevom trgu u organizaciji „Stožera za obranu Vukovara“? Bilo nas je preko 70 000! Prosvjedovali smo protiv Milanovića i njegovog prvog pendreka Ranka Ostojića! Umjesto da ga drastično kazne na predsjedničkim izborima i pokažu mu prst dolje, ti isti ljudi koji su protiv njega prosvjedovali, nagradili su ga pozicijom predsjednika Hrvatske samo zato što njeguju zajedničku mržnju prema HDZ-u i ta mržnja je zapravo njihov ključan politički program, jer drugog nemaju!
Senzacionalna estradizacija politike u izvedbi Miroslava Škore dovela je Domovinski pokret do osvajanja nevjerojatnih 16 saborskih mandata što nikada nije uspjelo ni jednoj stranci desne provenijencije. Škoro je po instrukcijama „više sile na ruski pogon“ u Domovinskom pokretu, rezolutno odbio svaku moguću suradnju s Plenkovićem, no više puta javno se pokajao smatrajući da je učinio veliku pogrješku. Zbog toga je ekspresno izbačen iz „Domovinskog pokreta“, a nakon toga se stranka praktički prepolovila. Bez Škore kao neponovljivog fenomena, „Domovinski pokret“ nema apsolutno ni najmanju šansu približno ponoviti izborni uspjeh na ovim parlamentarnim izborima, pa onda kao „gluhe kučke“ traže po Hrvatskoj zamjenu za pjevača i to u imenu i prezimenu Tomislava Karamarka. Karamarko im je nakon što su mu nudili brda i doline dao znakovit odgovor svojim pojavljivanjem na Izvještajnom saboru HDZ-a u dvorani Vatroslav Lisinski, gdje je dočekan ovacijama kada ga je Andrej Plenković srdačno pozdravio. Karamarko je na vrijeme shvatio da oni koji su rušili njegovu predsjednicu i doveli štetočinu na Pantovčak na ruski pogon, do njega ne drže ni koliko je crno pod noktom i da ga samo žele iskoristiti kao smokvin list za svoje profano desničarenje.
Kada nije htio „desničar“ Karamarko, Radić, Penava i ekipa okreću se „velikim domoljubima“ Mislavu Kolakušiću i Ivanu Viliboru Sinčiću i tim „veličanstvenim potezom“ zapravo se deklariraju kao klasična anarhistička stranka! „Živi zid“, poslije „Živog zida“! Trgovina je bila uspješna, osobito za Kolakušića i Sinčića, koji će na izborima za Europski parlament krenuti u još jednu berbu tisuća i tisuća eura i to je čini se cijena njihovog pristanka uz Domovinski pokret! Sumanuto glavinjanje Domovinskog pokreta bez ikakvih svjetonazorskih kriterija i političke logike u potrazi za atraktivnim koalicijskim partnerima, zapravo je čin očajnika u gubitničkoj poziciji. Ako na ovim izborima osvoje 5-7 saborskih mandata trebali bi doista biti sretni.
Kakva je to „Vukovarska Hrvatska“? Hoćemo li mi svetinju Domovinskog rata dijeliti na Vukovarsku, Dubrovačku, Škabrnjsku, Osječku, ili Istarsku Hrvatsku, ili je Hrvatska jedna država u čijem su stvaranju sudjelovali svi domoljubi s podjednakim zaslugama? Po čemu je Čipe Mlinarić bolji i veći Hrvat od Ante Deura, Tome Medveda, Ivana Anušića, Damira Krstičevića, ili recimo mladog Tome Zadre, sina vukovarskog junaka i legende Blage Zadre? Znači li to da je Tomislav Zadro veleizdajnik, jer je na listi HDZ-a? Znači li to da je njegova majka Kata, koja je dala supruga i sina za Domovinu veleizdajnica, jer će se njen sin naći na listi HDZ-a isključivo voljom „veleizdajnika“ Andreja Plenkovića? Jesu li svi branitelji na listama HDZ-a veleizdajnici, a samo oni na listama Domovinskog pokreta su veliki domoljubi i Hrvati? Ovakve neviđene podjele i političko profiterstvo udaraju u same temelje Domovinskog rata i države, a u tome Domovinskom pokretu svesrdno pomaže njihov predsjednik Milanović, koji je braniteljsku populaciju pokušao kupiti jeftinom „gvožđurijom“!
Kada Mario Radić, vlasnik i gazda Domovinskog pokreta tvrdi da se umjesto zajedništva na desnici nameće dilema „Tito ili Draža“, onda još jednom treba jasno naglasiti. Domovinski pokret je doveo Tita na Pantovčak, koji želi biti i predsjednik i premijer i apsolutistički vladar, a rezolutnim odbijanjem svake suradnje s Plenkovićevim HDZ-om Miloradu Pupovcu su omogućili ugodnu participaciju u vladajućoj većini i to je jedina prava istina. Sada im Pupovac i antisrpstvo koriste kao meta za pabirčenje desničarskih glasova! Plenkovićeva vladajuća većina učinila je u osam godina ogromne gospodarske i međunarodne iskorake za dobru sadašnjost i bolju budućnost Hrvatske, a tome je svoj doprinos dao i Milorad Pupovac kao lojalan partner u vladajućoj većini, svidjelo se to nekome ili ne!?
Kazimir Mikašek-Kazo
