suvereno.hr/kmk
Kada je Kolinda Grabar Kitarović na krilima domoljubnog zanosa osvojila Pantovčak, tadašnji predsjednik Vlade Republike Hrvatske izjavio je sljedeće:
“Predsjednicu koja je izabrana većinom glasova prihvaćamo. Dobrodošlica znači da ćemo zajedno raditi u okviru svojih zakonskih ovlasti, Vlada 99 posto, a predsjednica ono malo što ima. I to je tako. To će biti tako, a ja je mogu samo pozvati da kada govorimo u inozemstvu, kada predstavljamo Hrvatsku, kada dajemo intervjue uglednim novinama, da ne kritiziramo svoju zemlju i svoju Vladu i svoju državu u stvari, preko granica pristojnosti”, poručio je Milanović prije devet godina.
Eto, kako je Milanović predsjedničke ovlasti tretirao tada, a kako ih tretira danas?
Ovdje se postavlja jednostavno pitanje, tko je bolje, poštenije i kompetentnije brendirao Hrvatsku u svijetu, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, ili predsjednik-premijer Zoran Milanović? Tko je likom i djelom to činio bolje i pristojnije od njih dvoje? Samo zadojeni mentalni komunisti i ostrašćeni ljevičari s dna kace izabrat će krivi odgovor. Kada bi međunarodna zajednica prihvaćala Milanovićevu Putinovsku „pristojnost“ i kada bio on uopće bio relevantan u međunarodnim krugovima, Hrvatska bi odavno bila izbačena iz svih euroatlantskih asocijacija i bila bi bačena na smetlište balkanskih razvalina. Da se pita Milanovića, Hrvatska bi kao poslastica bila na meniju Beogradskog pašaluka! Konačno, tko je danas bolji kreator međunarodnog ugleda Hrvatske, Milanović ili Plenković? Tko je pristojniji, kada je već Milanoviću ta pristojnost svojevremeno bila toliko bitna?
Milanović Kolindi Grabar Kitarović onako milosrdno daje 1%, a sebi „zasluženo“ 99%, a danas kada želi biti i predsjednik i premijer u jednoj osobi, sebi uzima 150%, a Plenkoviću nudi minus 50% u kazamatu. Može ga pobijediti jedino ako ga ubije ili zatvori i to su te poznate Staljinističke ili Putinističke metode. Kada danas egzaktno znamo što je Milanović sa svojih 99% učinio Hrvatskoj u vrijeme svog sjajnog premijerskog mandata, onda vidimo da je geneza njegove „pristojnosti“, čini se, trajni genetski psihijatrijski poremećaj, kojega konačno može izliječiti jedino hrvatski narod da ga na slijedećim izborima pošalje u ropotarnicu povijesti, ili u deveti krug Danteovog pakla. Tamo bi bio šampion i neprikosnoveni vladar do vijeke vjekova amen!
Milanović je Hrvatsku u vrijeme svog premijerskog mandata pretvorio u smeće, a dana je od brda Pantovčak stvorio drugi Jakuševac! Taj smrad što se širi Zagrebom i Domovinom sve do Bruxellesa, ne može zaustaviti ni jedan deratizator. To može učiniti jedino hrvatski narod jednostavnim odabirom. Želimo li mi „pristojnu“ Milanovićevu, ili „nepristojnu“ Plenkovićevu Hrvatsku?
Kazimir Mikašek-Kazo
