Domovinski pokret i Miroslav Škoro, kao Most poslije Mosta, u tom urotničkom paketu odigrali su najsramotniju ulogu u povijesti Hrvatske. S obzirom da Škoro još uvijek nije kazao „mea culpa“, savjetujem mu da u Moskvi napuni pet puta arenu kao Prijovićka u Zagrebu, jer tamo ima zagarantiran prolaz. U pratećem bendu mogu mu bez ikakve sumnje svirati Ivan Penava i Mario Radić s dirigentom Zoranom Milanovićem.
Piše: Kazimir Mikašek-Kazo
Predsjednik HDZ-a i Vlade RH, Andrej Plenković, u svom sjajnom govoru na predizbornom skupu u Osijeku i Vinkovcima, nakon što je obznanjena suluda ideja Zorana Milanovića da istovremeno može biti predsjednik države i kandidat za premijera kao nositelj izborne liste SDP-a i žetončića , pogodio je u srž urote protiv HDZ-a i Hrvatske. Milanović je svojim potezom iznenadio i prenerazio ustavne stručnjake no ne i mene. „Milanovićevih 11“ s Trga Svetog Marka“ o čemu sam pisao, konačno je i formalno dobilo svog dirigenta u klasičnoj šok terapiji za narod i neviđenoj ustavno-pravnoj sprdačini po uzoru na Rusiju i Sjevernu Koreju.
Zabluda je ako netko misli da se ovdje radi o trenutku inspiracije ili lucidnosti „pobješnjelog Maxa“ nakon eventualnog šmrka bijele crte, (iako njegova verbalna i neverbalna komunikacija ukazuje baš na to), jer ovdje se radi o pomno planiranoj uroti protiv HDZ-a i Hrvatske koja je počela urotničkim rušenjem Tomislava Karamarka, pa nakon njega predsjednice Kolinde Grabar Kitarović s namjerom da istovremeno u paketu „oba su pala“ padne i Andrej Plenković, nakon čega je na Pantovčak planski instaliran Zoran Milanović kao najgori premijer u povijesti Hrvatske, da bi se danas bjelodano pokazalo, a povijest će pisati, da je Milanović i apsolutno najgori predsjednik Hrvatske i u tome ga nikada nitko neće i ne može nadmašiti. Svi oni koji su sudjelovali u urotničkom dovođenju Zorana Milanovića na Pantovčak, za mene osobno, pod punom odgovornošću tvrdim, klasični su veleizdajnici nacionalnih interesa Hrvatske.
Kada dovođenje Milanovića na Pantovčak stavimo u kontekst vremena, a to je 2019., dakle prije brutalne agresije Putina na Ukrajinu, kada radikalnije analitički zagrebemo ispod površine, tada možemo bez sumnje zaključiti da iza cijele urotničke konstrukcije stoji rukopis ruskih obavještajnih službi i prljavi ruski kapital. Hrvatska, ali i BiH i Crna Gora u to su vrijeme bile premrežene ruskim špijunima s ciljem stvaranja totalne energetske ovisnosti, a u Hrvatskoj je preko posrnulog Agrokora Rusija planski ovladala poljoprivrednim resursima, hranom i vodom kao strateški najvažnijim resursima. To im je omogućio Ivica Todorić upadanjem u nekritičku kreditnu rusku klopku, samo da bi spasio svoju koruptivnu glavu. Ako netko danas ne razumije državničku snagu zakona „Lex Agrokor“ kojim je spašena Hrvatska, taj je totalni idiot! Strateški cilj je svakako bio i ostao stvaranje „rusko-srpskog sveta“ s Hrvatskom kao centralnom i najjačom državom koju treba otkinuti iz krila Zapada!
Ako je itko 2019. znao da će Putin brutalno nasrnuti na Ukrajinu s planom da za 14 dana objesi rusku zastavu na Ukrajinski parlament, ubije Zelenskog i postavi svoju marionetsku vladu, onda su to znale ruske obavještajne službe. Ako je itko znao da nakon osvajanja Ukrajine preko već „osvojene“ Mađarske na čelu s Orbanom koji sjedi u krilu Putina, u Hrvatskoj treba instalirati Zorana Milanovića kao izrazitog rusofila, znale su ruske obavještajne službe i čini se taj su zadatak savršeno odradile. Kada u paketu s prozapadno orijentiranom Kolindom Grabar Kitarović nisu uspjeli srušili i Andreja Plenkovića, jedino im je preostalo instalirati Zorana Milanovića za predsjednika Hrvatske i dati mu zadatak srušiti Andreja Plenkovića, premijera koji je također izrazito prozapadno orijentiran, što je dokazao još od ruske okupacije Krima 2014. godine. Hrvatska je danas u toplom krilu demokratskog Zapada s najvećim međunarodnim ugledom u našoj povijesti zahvaljujući Andreju Plenkoviću! Hrvatska je stala na pravu stranu povijesti, ali ne i Zoran Milanović, čime se sam deklarirao kao judoškudaški rušitelj međunarodnog ugleda Hrvatske!
Domovinski pokret, kao Most poslije Mosta i Miroslav Škoro u tom rušilačkom paketu dovođenja Milanovića na Pantovčak odigrali su najsramotniju ulogu u povijesti Hrvatske, a od te strategije rušenja Plenkovića ni danas ne odustaju ni Ivan Penava ni Mario Radić. S obzirom da Škoro još uvijek nije kazao „mea culpa“, savjetujem mu da u Moskvi napuni pet puta arenu kao Prijovićka u Zagrebu, jer tamo ima zagarantiran prolaz. U njegovom pratećem bendu mogu bez sumnje nastupiti Ivan Penava i Mario Radić, s dirigentom Zoranom Milanovićem.
Predsjednik Zoran Milanović od prvog dana svog mandata počeo je od Hrvatske stvarati ruglo što dokazuje njegova nakaradna inauguracija i „kasapljene“ hrvatske himne „Lijepa naša“. Da ne nabrajam sve anacionalne poteze Milanovića, od bacanja HOS-ove nadgrobne ploče na smeća pa nadalje, dovoljna je ova recentna ustavno-pravna sprdačina, kao njegov zadnji čin rusofilske urote protiv HDZ-a i Hrvatske.
Putinova brutalna agresija na Ukrajinu za sada nije urodila željenim geostrateškim i političkim plodovima, no njegov klaun na Pantovčaku nepogrješivo odrađuje svoju rušilačku ulogu s elementima državnog udara ne poštujući ni Ustav ni zakone. Ukoliko uspije njegov plan da istovremeno bude i predsjednik i kandidat za premijera koji će sam sebe imenovati za mandatara, ukoliko on postane premijer, u Hrvatskoj bi vrlo brzo mogli imati neviđeni programirani kaos, a možda i građanski rat koji će se preliti i na BiH. To bi bio završni čin ove urote protiv Hrvatske, a da bi se to spriječilo danas je potrebna najveća moguća potpora hrvatskog naroda Andreju Plenkoviću i HDZ-u, ne zbog HDZ-a, nego zbog Hrvatske. Potrebna je potpora u ravni s onom predsjedniku Tuđmanu 1990. koji je stvorio državu zahvaljujući hrvatskim braniteljima i potpori naroda. Proces stvaranja države, nije nikada dovršen proces, a povijesna iskustva nas uče da čuvamo državu kao zjenicu oka svoga, s jasnom strateškom vizijom Hrvatske s pogledom na Zapad.
Kazimir Mikašek-Kazo
