Pred novim sazivom Hrvatskog sabora ogromna je odgovornost i šansa boljeg hrvatskog sutra
Vrijeme između dva izborna ciklusa još uvijek aktualna saborska oporba , (i ovdje iznimka kosi pravilo) osim na dobra beriva i koje kakve druge privilegije, potrošila je na rušenje Andreja Plenkovića i vođenje svih oblika hibridnog ratovanja protiv vlastite države. Na sreću s malim postignućima, uglavnom zahvaljujući njihovom potpunom diletantizmu i manjku bilo kakvih sposobnosti pa i ne razumijevanju vlastitih opasnih rabota. Kako im je kolovođa Milanović nalik većini od njih i još k tome konformist, neradnik i gojenac rusofilske velike kuhinje tako je Plenkoviću ostavljeno dovoljno vremena da napravi stanovita postignuća pa i ona strateška za dobrobit hrvatskih državljana. Nedvojbeno si je osigurao novi mandat, ali i tu će biti upitna visina ustupaka pa i selekcije posade i provjetravanja prostorija.
Napisao: Zdenko Lozo, politički analitičar
Evo ih konačno. Imaju izbore! Svi su klicali za fotelju spremni!, (bumo videli?. Od samog preuzimanja vlasti tijekom mandata na izmaku, saborski oponenti su sebi zacrtali jedini smisao postojanja – smijeniti Plenkovića i izazvati kaos u državi – pod svaku cijenu i svim mogućim sredstvima, bilo je bogme i onih „likvidacijom“!
Koliko su puta tražili opoziv ministara njegove Vlade, a time i njega izravno tj. rušenje te Vlade, ne znaju ni sami udruženi akteri – listom potpuni bezveznjaci, za svoju zadaću dobro plaćeni (časne iznimke oprostite, ne govori se o vama). Ovdje je riječ o onima koji se nađoše u tom oporbenom sastavu, nikad bjednijem i tužnijem od tzv. demokratskih promjena do danas.
Koje kakve poslastice viđene su u tom ustrajnom hibridnom ratu primarno protiv RH, a tek onda posljedično protiv samog Andreja. Zanimljivo kako je oporbena, ona desna i ona lijeva falanga zdušno udarala u isti bubanj. O suvremenoj ljevici i desnici oni su obučeni poput srpskih soldata kojima se vezalo za jednu nogu sijeno, a drugu slama. Tek nakon kaplareva povika: Seno, slama – jedan, dva! Oni bi mogli razlikovati koja je koja noga. Od zajedničkog bubnjanja, obznana skorih izbora šokirala je tu kukavelj strašnije do li nevjerojatni porazi talambasanja. Usmrđena bara, a mnogo krokodila, svi bi htjeli preživjeti, bilo je kratko ali slatko. Hoćemo još!
Odjednom je nastala panika tko će koga, tko će s kime vlastita ti oca – levo, desno niđe mojeg stoca!
Štorija o knezu do grla usranom
Bulumenta vođena ruskim lakejom i gradskim uličarem nije mogla do li ovako finiširati jedan potpuno promašeni parlamentarni mandat u kojem je pokazala veličinu svoje beznačajnosti, inferiornosti i potpunog idiotizma. Ne ponovilo se, nikad više! Hrvatskoj su potrebna oba politička spektra. Primjerice kao dvojac istinskih gospara, Tonino Picula i Davor I. Stier. Jedan kao sljednik istinske hrvatske intelektualne i ne partijske elite, a drugi kao izdanak iseljene patničke i neupitne hrvatske obitelji.
Posvetimo malo pozornosti kormilaru kuku-lele družine, koji ih je sve doveo do potpunog kaosa, a koji je loše obavio postavljenu zadaću produkcije potpunog kaosa u RH. Nevjerojatno, koliko se na njega odnosi spjev Gomnaida, spjevan po gosparu Juniju Palmotiću, posvećen jednom njemu sličnom, bezimenom knezu slavne Republike. Iz nje za ovu potrebu tek izdvajam refren strofu:
Govnene su riječi tvoje,
govnena su tvoja djela,
u nosu ti govna stoje,
govna su te odasvud splela,
u ustijeh djestro hrani.
Vȁs si govnen, kneže usrani!
Aktualni hrvatski knez; u punini je postignuća ruglo i strašilo kojem je živuća sotona V.V. Putin proteza za ljubljenog mu vođu JBT-ga. Nakon potpunog fijaska u Zokinoj političkoj karijeri od Račanove smrti do loma i komadanja SDP-a i katastrofe na trojim izborima u finišu mandata njega kao premijera RH, po vlastitom najvještaju, izlazi zauvijek iz politike. Dakle, do okončanja i osobne propasti na parlamentarnim izborima 2015., nedonošče dobro ugojeno na jaslama hrvatskog državnog proračuna, najdirektnije je lamentiralo kako je za njega bilo kakav oblik političke aktivnosti završen. Govorio je tada kako će njegov politički talent, iskustvo i sl. njemu donijeti visoku poziciju u političkom savjetovanju i sličnim sanjarijama, okorjelog hazardera i potpunog zgubidana. Nu, Budin, Stipin, Čermakov, Kotromanovićev i slični linkovi prema Moskvi sa sramotnom ponudom dadoše novo gorivo njegovu narcisoidnom karakteru. Osim novcem iz Lenjinovih kočija, GRU i FSB su za njega, kao isforsiranog predsjednika države, pripremili trostruke ešalone od jugonacionalista i neprikrivenih četnika, preko ćuprijaša te istinskih domopreokretaša s Miroslavom Škorom u bitnoj ulozi. Posipanje pepelom potonjeg po spoznaji što je napravio na njegovu žalost mršava je učinka. Iskreno, žao mi ga je, buduće ga držim politici nedoraslim, a ne bezveznjakom – makar sam posredno preko skupine njegovih prijatelja i suradnika pokušao zaustaviti njegovu pogubnu rabotu. Naravno, mislim na njegovu ulogu u zadnjim predsjedničkim izborima i davanja korpe premijeru Plenkoviću u mandatu sastavljanja Vlade.
Na koncu, nije se zaludu prisjetiti barbikine uloge koja je potpuno razgolićena metaforički i tjelesno bila jakom dopunom, ove silno problematične kompozicije.
Naš Crošenko je umjesto svjetskog državničkog barem putnika, obijao pragove velervata Komšića, demokrata Dodika, u šapkama je – ne samo po BiH – nosao ordenje i dočekivan ovacijama – zamislite i u slavnome Hlijevnu gradu. Dok se spremao za premijera RH usred Breograda mu je umro „deda-stric“, visoki jablan jugoslovenske i još k tome narodne armije. Nije provjereno je li Milanović stariji sahranjen u Aleji velikana, ali javke javljaju kako se krišom junior našao na parastosu. Ostalo je otvoreno pitanje je li činio poklon kumiru i uzoru JBT-u u Kući cveća. Specijalni izvestitelj za Hrvatsku iz metropole probranih rodoljuba Sava Krezubica (starosl.) alias Štrbac prepričava kako je oko Milanovića nakon pogreba bila oveća skupina krajišnika s kojima je vodio žustre razgovore političke prirode. I Krezubica se pridružio tom kružoku pitanjem Hrvatinu zašto ne prizna da je Srbin, jer kako je on to – ime i prezime mu govori. Hrvatin se pravdao kako ne zna ništa o svom podrijetlu, ali neke predaje kažu kako su se u Cetinsku krajinu njegovi pređi doselili iz Srednje Bosne. Inače mu, po vlastitu kazivanju (zabilježio Sava, drugoprčrnik, odmah iza Nemanjića) „nije ni najmanje stalo do nacionalnosti“. Uškopila ga braća pa izgubi hrabro kazati kako je Bosanac podrijetlom, ter je po tom čistokrvni Hrvat i katolik, a ne amalgam ponižene Vlahinje i kakvog bjednijeg askera. Krezubica očituje kako je ipak izrazio divljenje prema Crošenku, jer je potonji tvrdio da je „Kosovo oteto od Srbije“. Svoj sastanak i mišljenje o Crošenku, notorni Krezubica je nedavno ispričao starleti tzv. novinarki Jovani Joksimović s tv K1. Dakle, podrobno je opisao dogodovštine juniora Milanovića na pogrebu deda-stricu, ali je nahvalio i Crošenkove čvrste stavove o tome da se u RH „zbio građanski rat“ i da je isti hrabro branio tezu kako je to „slučajna“ država. Ovo je milozvučno bilo uhu opančara Krezubice, pa je poentirao kako mu je puno draži Milanović od Plenkovića. Ova poduža crtica o Crošenkovu putovanju inkognito na ispraćaj djeda-strica tek je jedna od kontroverzi šarlatana koji redovito pogađa „u ništa“, a jadni konji pod njim uzalud trče i znoje se, bez ikakve svrhe i razloga. Ovog prelivodu i neradnika trebat će trpjeti još skoro desetak mjeseci, a ako ne prije, onda na buvljak Arizonu (kako sam ranije napisao) s njime. Naći će se neko umilno srpče ili kakav svinjar koji će ga zaposliti na svoj farmi pa neka konačno pošteno zaradi prvu koricu kruha. Od ove je napaćene zemlje predugo radio farmu divljih i krvoločnih životinja – sve više bilo bi previše.
Crveni Kmeri i Brigate rosse
Objava o raspuštanju parlamenta digla je na sve četiri noge samozvane ljevičare i one malo revolucionarnije i opakije izdanke aveti prošlosti koji se vide kao aveti budućnosti.
Dakle, Kmeri u svemu osim u brutalnom zločinu, nalik kambodžanskim i korejskim režimlijama, a krema na desetokatnoj torti svakako su liberali baka prase i kradi-mir (užasno mirno krade već skoro četrdeset godina). S njima je i svjetski vrijedan znanstvenik bajamontijevske krvi, ali ne i postignuća, koji makar rastom velik stalno zarobljen hodi ispod suknje „veleučene“ mu supruge.
Časni splitski narodnjak svećenik iz Imote Nikola Ivanović, odakle nažalost dohodi i ovaj pogubenjak (jedini mu je spas rabijatni đilkoš zvučnog imena Bojan Ivošević) ulazeći onodobno u slična društva pozdravljao bi ih sa: „Zdravi bili latinska gospodo, hrvatskoga roda i imena“.
Dvojac IDS i PGS kao respektabilne stranke očito kalkuliraju s poboljšanjem svojeg rejtinga, a ako crvena aždaja ne udovolji njihovu zahtjevu na listama, mogli bismo očekivati njihovo napuštanje bagre i sinergiju u dvije hrvatske najzapadnije županije. Pri završetak pisanja ovog teksta to se počelo i događati. Bogme ni Split se ne miri s Predragovim planovima, moglo bi biti smeća do koljena, a Peđa odlepršati prema Kragujevcu prije nego je planirao. Samo oni tamo itekako pamte Čavoglave!? Šteta budućeg premijera RH, a toliko je toga obećavao. Hmm – kako je lako laprdati po dernecima i marširati na bastillae, a teško krojiti veličine nezajažljivih apetita.
S ovom je družinom i pajser efendija Ble-be-ljko, čagalj umjesto mačka u trganju ostatka HSS-a. Nomen est omen i laka ti vječnost Sabore, za njega će biti uskoro. Dvije vještice iz Ria herojskih prezimena Orešković i Pejović bit će pjenom na kremi ove torte, treća je ipak bliža falangi pa maršira u drugom borbenom postroju s visoko uzdignutom pesti. – “Uz maršala Tita junačkog sina nas neće ni pakao smest. Mi dižemo čelo, mi gazimo smjelo, visoko mi dižemo pest – ko drukčije kaže kleveće i laže, osjetit našu će pest“!
Brigate rosse na čijem je čelu „sikter zmija otrovnica“, još jedno od budućih premijer(a)ki RH idu same ojačane pokojim novim komandosom. Mogu oni to, ta nisu se umorili na Zagrebu gdje su uspjeli čak jednu klupu obojiti u dugine boje. Šefici Brigata malo zapinje s visokoškolskom diplomom. Kad ju je nekako dočekala u poodmaklom trećem desetljeću života, netko zločest istu je zaturio po nepreglednim kartonskim kutijama Pravnog fakulteta. G. Soros oglasio u vodećim američkim novinama i na tv postajama kako nudi obilatu napojnicu onom tko ju pronađe. Rok najdalje 1. lipnja 2024. Ah, što ćeš!
Kuda kroči preuzvišena „rvacka desnica“
Domo-preokretaši su se trgnuli iz uljuljanosti jer su shvatili kako dolaze izbori, dok je veliki obavještajac i fundamentalni sveznalica u liku uče morao malo zabremzati u svojim „plodotvornim kaznenim istragama“ i također shvatiti da izbori dohode svako četiri godine. Dobro očuvanom radio-postajom Steve Krajačića jednima i drugima je iz Centrale u Moskvi dojavljeno – dosta je bilo pi… Spremajte se rušiti Plenkija, olovkom kad to niste uspjeli, od nas datim uputstvima. Zaboravite međusobne svađe koje smo vam mi režirali ili ste sami isprovocirali ispod stola i združenim bataljunima u prodor; AP mora pasti!
Prvi se na mukama našao neiskusni vođa Penava i bučno uz bubnjeve naviješta: Što je bilo bilo je. Zatomiti naše taštine i međusobne uvrede. U boj braćo združenom silom.
Glavni agitpropovac Bulja, sluga ponajprije veleposjednika baruna Radića iz plemićke loze Kraljevstva Bosanskog i čitave družine domo-preokretaša ne umije sam što mu je sve činiti. I on bi jedan od žešćih pišača po Ćuprijašima. Za početak je počeo delati dvostruku šihtu kod kuće i van, ali ga još uvijek muče novčeki pa trajno, neukusno do zla boga, bokček prosi po vulicam. Gazde znaju biti okrutne. Malićev tim još ne može pouzdano utvrditi što mu je trebao Ble-be-ljko i Rolle, pa potom mužnja Grmojice na suho, koji je na češljanje potom skoknuo kod Ace 3. Slutili to Mali al okrugli neke nove nesreće ili je trenutna insuficijencija za prah bijeli.
Sve je časovito i nikad nije bilo burnije u pred izborno vrijeme uz sve složenosti prilika tu je i zgusnuti teaming. MOST i Svevremenisti su izgleda sklopili predizborni savez i u pomoć zovu i Katarinu Krišto Vidović. No, ova uz sitne zamjerke, makar ih smatra čestitim i poštenim ljudima – pa valjda i Hrvatima, govori protiv, barem do poslije izbora. Znači li to da ide sama sa svojom strančicom koja je čitava u Saboru kad ona u njega uđe. Kad bi ona bilo što znala o navodnom generalu Sačiću i njegovim odama Titu maršalu, o njegovoj karijeri u SUP-u u praskozorja rata i sl. kad bi bilo što znala o Grmoji, Petrovu, Orepiću, Kujundžiću jr. i sličnim likovima ukoliko je katolkinja pokrila bi se lancunom, a ne maramom ili povukla u najdublji samostan, gdje sunce lica ne vidi. Velike ambicije i nikakve kompetencije. Nažalost. Još prije nekoliko godina skupina nas hrvatskih revolucionaraca i boraca za potpuno drugačiju Hrvatsku držala je i nju visoko na rang listi. Šteta prolivena mlijeka.
DP će sa sobom u pobjede povući nekoliko zvučnijih imena i pokoju strančicu
desnog spektra u nadi da će po peglati propali ugled i razotkrivene položaje.
Dragi Bože čuvaj Hrvatsku, od ovakvih desničara!
HDZ, projekcije izborne pobjede i bliža perspektiva
Najavljeni parlamentarni izbori tek su prvi korak dugačke izborne hodnje kroz narednih godinu dana u RH. Tajming njihovo održavanja bio je zaključna, a ključi su bili duboko u džepu Andreja Plenkovića. On ih je mogao izvaditi po vlastitu nahođenju i prosudbi stranačke koristi. I to je legalno. Da li je pravedno ili je vrijeme razmišljati o prekrajanju koječega u Zakonu o izborima najmanje je u ovom trenutku diskutabilno. Objektivno je kazati da je Plenković, unatoč sili podmetanja klipova sviju vrsta solidno brodio, napose u zadnjem mandatu. Ovdje valja računati s nečuvenom Putinovom invazijom na Ukrajinu i s njom povezanih silnih poremećaja ponajprije unutar EU. Tu je i tek otpočeto presijecanje gordijskog čvora na Srednjem istoku i istočnoj Aziji i drugi tektonski geopolitički pomaci. Naravno i COVID, makar on bio zaogrnuta enigma kako u izvedbi poslova tako i u narudžbi te isporuci proizvoda, bijaše Plenkoviću noćnom morom i besanim bdijenjima. Sva bijeda unutar vlastitih stranačkih redova i šokovita iznenađenja pojedincima su također upisali mnoge bore na njegovu čelu. Ovo je potonje uvjetovano dijelom i njegovom zaslugom ili bolje lošom prosudbom. Nekako pred njegov ozbiljni povratak u politiku i osvajanje vlasti u razgovoru za 7 Dnevno 2015., na pitanje „Kud plovi ovaj brod“, odgovorio sam slijedeće: „Kao i svaki brod u oluji, a ona je ovdje potpuna! Njegova sudbina ovisit će o sposobnosti kapetana broda i šefova njegovih najbitnijih odjeljaka. Uporno ponavljam, HDZ mora razumjeti svu težinu situacije koju je odlučio riješiti i privesti brod na mirnije more. On to neće napraviti s ovakvom posadom i viđenijim putnicima broda. Njih treba iskrcati, kao i rečeni balast, budući prijete potonuću broda, a na njihova mjesta trenutno dovesti hrabre, odlučne, dokazane i sposobne hrvatske kćeri i sinove koji će, izlažući se pogibelji, svojim tijelima začepiti rupe na olupini u koju ozbiljno prodire more. Gospodine Plenkoviću, na potezu ste! Nije dovoljno, makar zakašnjelo, iskrcavanje ćuprijaša, te najpogubnije pojave u novijoj hrvatskoj političkoj povijesti. I među vlastitom posadom previše je balasta bilo da je preveden iz Sanaderove, Pašalićeve ili Kosoričine arke u Vaše redove. Pokažite snagu i odlučnost istom onom veličinom na hrvatskom planu kao i potporom željama eurokrata, koji Vas obilato podržavaju. Ova eksplikacija ostaje trajno zapisana te 2015. u hrvatsku političku prošlost, ali i dalje nije ništa izgubila na svojoj poruci i puci. Naprotiv.
Očito operirajući s unaprijed skrojenim hodogram HDZ, gotovo u istom trenutku najave skorog raspuštanja parlamenta izlazi s listom nositelja u svih XI izbornih jedinica. Iz liste nositelja iščitava se kako HDZ ne računa baš niti jednog (objektivno ga niti nema) ozbiljnog partnera. Uz listu je brzo stiglo i priopćenje kako oni računaju uglavnom na postojeće partnere unutar koalicijske vlade i na one zastupnike koji su poštovali nacionalne interese i bili lojalni zastupnici u glasovanju oko temeljnih odluka bolje hrvatske budućnosti. Za sad se ne govori o nekakvim predizbornim koalicionim listama i sa širim brojem imena onih koji do sada nisu bili akteri u Vladi. Zbog dodatne skraćenosti kampanje (pomaknuće raspusta Sabora za desetak dana) i to bi trebalo uskoro postati transparentno. Međutim, šapuće se sve glasnije kako bi DP mogao po eventualno dobrom polučenom izbornom rezultatu sjesti za pregovarački stol s onim kojeg su progonili više nego veliki svećenici Krista. Kažu da je u politici sve dopušteno, a potpisnik se ovih redova i dalje vodi onom kako postoje granice koje se ne smiju prelaziti. Istini za Volju Plenković dosta čvrsto u rukama drži kormilo broda, no frakcionaši napose oni s istoka koji imaju stare dealove s novim bosovima mogu lako zatalasati more već uzburkano. Živi bili pa vidjeli.
Ima li novo vino svoje bačve u kojima će dozrjeti?
U čekanju Izbora rodilo se novo mnoštvo malih strančica koje pojedinačno imaju dosta zanimljivih aktera za ozbiljnu politiku. Hoće li im poći za rukom, ponajprije njihovim vodstvima da svate kako postojeći izborni sustav honorira sinergiju barem dvostruko? Još važnije hoće li ih prepoznati veliko mnoštvo vrlih kćeriju i sinova hrvatskog naroda čije životne atribucije drže i naj ozbiljniju recenziju pa i u političkim vještinama, koji su vrlo blizu teške životne odluke da se prihvate sudbine svojeg naroda, svoje države i svoje djece. Potpisnik se ovih redova, kao hrvatski mučenik i jedan od pionira demokratizacije, slobode i Neovisnosti vraća još jednom u nimalo ugodnu arenu – spreman da se gladijatorski bori s lavovima i hijenama sviju vrsta.
I zato se poziva na proročku pjesmu giganta, sumještanina mu iz pre značajne župe Imotskih Poljica, Augustina Tina Ujevića o Hrvatskim mučenicima iz koje tek izdvaja dvije završne strofe:
l vrcnuti će iskra iz vašeg kremena!
Ja vjerujem, ja znam! Ta zar da uzaludu
sve žrtve vam i mučeništva budu?
Da, roditi će rod od slavnog sjemena!
A ako neće, sam ću zazvat pakla vatre
da spale sve, i grom da ropski narod satre!
Zdenko Lozo
