‘Most je gotov. Nema taktike koja bi spasila stranku. Nestaju iz očitog razloga, a jedna je osoba to shvatila prije svih‘
Od 2015. godine, kada se mala grupa nezavisnih političara iz Metkovića, propagirajući poštenu alternativu HDZ-u i SDP-u, probila na parlamentarnim izborima do Sabora osvojivši 19 mandata, do ovih lokalnih izbora Most je prošao krug tipičan za treći put: zasjao je kao repatica, a sada mu, prema procjeni političkih analitičara, prijeti nestanak.
Bez obzira na to što na društvenim mrežama mostovci pokušavaju širiti optimizam, razloga za njega baš i nemaju. Najagilniji mostovac Nikola Grmoja nije uspio postati gradonačelnik Metkovića. Birači su mu rekli “ne” već u prvom krugu, izabravši treći put Dalibora Milana, čime je HDZ samo učvrstio vlast u Metkoviću odakle je Most prije desetak godina počeo politički proboj.
Božo Petrov, koji se nadao pobjedi u utrci za župana Dubrovačko-neretvanske županije, izborio se za drugi krug, ali u njega će ući s 18 posto zaostatka za HDZ-ovim kandidatom Blažom Pezom (43,67 posto). Doduše, Petrov utješno računa da je sada ostvario više glasova, 25,10 posto, nego na posljednjim izborima i da ima dobre šanse drugi krug okrenuti u svoju korist.
Premda Most u velikim gradovima nije uspio pustiti korijenje, ipak je akvizicijom bračnog bara Raspudić 2020. godine osvojio u Zagrebu mandate – Marija Selak Raspudić u teškoj I. izbornoj jedinici, a Nino Raspudić u II. Ovi su ih izbori u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku gotovo izbrisali. Most je u Zagrebu na listi s HSP-om i Republikom dometnuo tek do 1,81 posto, 5058 glasova. U Splitu je njihov kandidat u koaliciji sa strankama Domovinom, HSP i BUZ dobio 4,36 posto glasova i uspio se provući u Gradsko vijeće.
Mostova Petra Mandić u Rijeci je skupila 1677 glasova. Marin Miletić na izborima za župana svoje Primorsko-goranske županije završio je s 11.288 glasova, odnosno 11,32 posto na četvrtome mjestu. Koaliciji Mosta, Domovine, HSP-a, Suverenista i BUZ-a pripast će jedno mjesto u Gradskom vijeću. U Osijeku je Mostova koalicijska lista, na čijem je čelu bio Mario Radić, osvojila jedno mjesto.
Najdesniji od njih Miro Bulj u svom Sinju morat će za još jedan mandat u drugi krug, s lošijim rejtingom nego na posljednjim izborima: sa 6,5 posto prednosti, a prije četiri godine odnos snaga bio je 43 naspram 29 posto koliko je tada imao HDZ-ov kandidat. U Gradskom vijeću Sinja Mostova lista ima 33,79 posto, a HDZ 31,68 posto podrške.
Predsjednik Mosta Božo Petrov nije razočaran rezultatom i ne smatra ga porazom Mosta. Pogotovo, naglašava Petrov, kad se gleda relacija s budžetom. “Čudom bih se čudio kada bi analitičari priznali da smo dobili više glasova nego na prošlim izborima. Već nam 12 godina predviđaju propast. I kad ostvarimo bolji rezultat, govore o potopu. Dobili smo dva načelnika, ja idem u drugi krug za župana s boljim rezultatom nego prije”, kaže Petrov i slaže se da su ipak podbacili u Zagrebu, a to, priznaje, pripisuje “lošoj procjeni i okolnostima koje nisu mogli predvidjeti”.
U deset godina poteklo je puno vode ispod Mosta; neke je rijeka prebacila na obale HDZ-a, neke u anonimnost, neke u Bandićevu stranku, neke je odvratila od politike. Malo tko se više sjeća prve postave Mosta, Ivana Kovačića, Vlahe Orepića, Ivice Mišića, Tomislava Panenića, Jasne Matulović, Ines Strenje Linić, Miroslava Šimića…
U međuvremenu su deklarirali da im je ideologija puno važnija nego što su u početku iz oportunističkih razloga htjeli priznati. Djeluju kao čista, desna, konzervativna opcija. U Saboru ih je ostalo sedam zastupnika, svi su glasni i aktivni, nitko im ne može reći da ne zarađuju svoju saborsku plaću, ali u oporbi imaju status partibrejkera.
Je li ovo početak kraja Mosta?
“Umjesto Mosta ostala je rijeka, a rijeka je otišla na drugu stranu. Gotovi su kad su izgubili Metković i županiju i kad najprimitivniji demagog u Hrvatskoj nije uspio dobiti Sinj. Veliko je pitanje hoće li Bulj uspjeti izvući pobjedu u drugom krugu jer HDZ ima rezerve koje može mobilizirati, ne znam kakve ima Most”, tvrdi filozof i politički analitičar Žarko Puhovski koji smatra da je Most lošim izbornim rezultatom platio to što su “postali NGO, politička organizacija koja ne želi na vlast, posljednjih četiri, pet godina izjašnjavaju se da ne žele sudjelovati ni u jednoj kombinaciji saborske većine, a ne znam zašto bi itko glasao za nekoga tko ne želi doći na vlast”.
Puhovski podsjeća da je Most krenuo kao skupina mladih obrazovanih, uglavnom dalmatinskih gradonačelnika koji su htjeli otići od HDZ-a prema umjerenom centru desnice, što su s oduševljenjem dočekali čak i lijevi komentatori: “Ali, nisu daleko odmakli jer nisu uspjeli artikulirati i doći do zajedničkog programa. Nije njih odlazak bračnog para Raspudić ništa posebno koštao. Marija Selak Raspudić samo je prije drugih shvatila da su oni naprosto gotovi, a ona nije željela sputavati svoje ambicije strankom koja ne želi na vlast. A ona, kao što se vidi, želi na vlast, ne baš uspješno, ali što bi rekao Kekec, dobra volja je najbolja”.
Nema te taktike koja bi Most, uvjeren je Puhovski, mogla reanimirati jer oni nemaju program, nemaju ni strategiju ni taktiku. Paralelno s njima u ropotarnicu povijesti odlazi i IDS, a nestat će i DP ne dobije li Vukovar.
“Ono što je bitno jest da sva politička elita dijeli potpuni prezir prema organizaciji političke stranke. Svi bi se htjeli šminkati na televiziji, a ne hodati od kuće do kuće i raditi mrežu. Misle da na društvenim mrežama mogu kompenzirati rad na terenu, a to tako ne ide ni u razvijenijim zemljama od naše. Zato sad imamo samo jednu nacionalnu stranku, malo, naravno, nacionalističku, a to je HDZ.”
