Preminuo papa Franjo u 88. godini života, potvdili su jutros iz Vatikana. Početkom veljače je primljen u bolnicu zbog liječenja bronhitisa, a u danima koji su uslijedili, Vatikan je objavio da mu je dijagnosticirana obostrana upala pluća te da je primio transfuziju krvi nakon što su testovi pokazali nisku razinu trombocita u krvi, što je povezano s anemijom.
Tisuće vjernika okupilo se na Trgu sv. Petra kako bi molile za njegov oporavak, dok su drugi odlazili u rimsku bolnicu gdje je boravio, ostavljajući cvijeće i čestitke. Naime, jučer se povodom Uskrsa obratio vjernicima na trgu Svetog Petra unatoč zdravstvenim problemima.
U Rimu je tijekom Uskrsa boravio premijer Andrej Plenković s obitelji, a sudjelovao je i na uskrsnoj misi u Vatikanu te blagoslovu Urbi et orbi – Gradu i svijetu. Nakon mise kratko se susreo sa Svetim Ocem, kojem je uputio uskrsnu čestitku i zaželio dobro zdravlje.
Reforme u Vatikanu obilježile su pontifikat pape Franje, preminulog u 89. godini života, nakon što je u bolnicu Gemelli bio primljen zbog bronhitisa. Brojne je uplašila vijest da je papa ponovno završio u bolnici sredinom veljače, a iz Vatikana je ubrzo stiglo priopćenje koje ledi krv u žilama – da će u bolnici biti zadržan do daljnjega. Papa Franjo proveo je 12 godina u Vatikanu, nakon što je izabran u ožujku 2013., a za njega ostaje neobrisiv trag promjena koje je nepovratno unio u Katoličku crkvu.
Jorge Mario Bergoglio, svijetu poznatiji kao papa Franjo, rođen je 17. prosinca 1936. u Buenos Airesu, u obitelji talijanskih doseljenika. Njegov put od skromnih početaka do poglavara Katoličke crkve priča je o dubokoj vjeri, predanosti siromašnima i neumornoj borbi za pravedniji svijet. Prije nego što je osjetio duhovni poziv, mladi Jorge je radio razne poslove, uključujući i onaj izbacivača i čistača, a diplomirao je i kemijsku tehnologiju. No, teška upala pluća i ciste, zbog kojih mu je odstranjen dio plućnog krila, promijenile su njegov životni put. Inspiriran svećenikom kojeg je sreo, 1958. godine pridružuje se isusovcima.
Za svećenika je zaređen 1969., a tijekom 70-ih i 80-ih godina obnašao je razne odgovorne službe unutar isusovačkog reda u Argentini, pokazujući iznimnu brigu za one na marginama društva. Papa je 2021. priznao i da je u Argentini kao mladi svećenik išao psihijatru zbog anksioznosti u vrijeme vojne diktature. Tada je rekao da se protiv psihičkih poteškoća naučio nositi raznim metodama, uključujući slušanje glazbe Johanna Sebastiana Bacha. Godine 1992. imenovan je pomoćnim biskupom, a 1998. nadbiskupom Buenos Airesa. Kao kardinal (od 2001.), Bergoglio je bio poznat po svojoj skromnosti – živio je u malom stanu, koristio javni prijevoz i sam si kuhao. Njegova predanost socijalnoj pravdi i bliskost s narodom bili su prepoznatljivi.
Nakon ostavke pape Benedikta XVI., 13. ožujka 2013., kardinali su izabrali Bergoglia za novog papu. Uzeo je ime Franjo, po uzoru na svetog Franju Asiškog, simbolizirajući time svoju posvećenost siromašnima. Papa Franjo prvi je isusovac, prvi papa iz Južne Amerike i prvi papa izvan Europe nakon 1272 godine, još od pape Grgura III.
Od samog početka pontifikata, papa Franjo je pokazao želju za promjenama i približavanjem Crkve vjernicima. Njegova jednostavnost, neposrednost i toplina osvojile su svijet. Papu Franju iste je godine Times izabrao za Osobu godine, pripisujući mu zasluge za promjenu smjera Katoličke crkve. U svojim govorima i propovijedima naglašava važnost milosrđa, suosjećanja, dijaloga i brige za one koji su najpotrebitiji. Pokrenuo je brojne inicijative u borbi protiv siromaštva i nepravde, zalažući se za zaštitu okoliša, što je detaljno opisao u svojoj enciklici Laudato si’. Njegova putovanja diljem svijeta, od posjeta izbjegličkim kampovima do zemalja pogođenih sukobima, svjedoče o njegovoj želji da bude blizu onima koji pate. Posebno je značajan njegov doprinos u ponovnom uspostavljanju diplomatskih odnosa između SAD-a i Kube, u čemu je imao ključnu ulogu, javlja Večernji list.
Među najvažnijim odlukama njegovog pontifikata ističu se reforma Rimske kurije, s ciljem veće transparentnosti i učinkovitosti, te veći naglasak na sinodalnost, odnosno uključivanje svih vjernika u donošenje odluka unutar Crkve. Također, značajno je spomenuti i apostolsku pobudnicu Amoris laetitia, koja se bavi pitanjima braka i obitelji, te uvođenje nulte tolerancije na seksualno zlostavljanje unutar Crkve. Osim toga, papa Franjo imenovao je posebnog izaslanika za Međugorje, nadbiskupa Alda Cavallija, potvrđujući time važnost tog hodočasničkog mjesta, iako službeno stajalište Vatikana o ukazanjima ostaje oprezno, a nihil obstat u Međugorju.
Iako poznat po svojoj vitalnosti, papa Franjo se suočio i sa zdravstvenim izazovima. Uz probleme iz mladosti, imao je operaciju debelog crijeva, a povremeno se borio i s bolovima u kukovima i koljenima. Unatoč tome, papa Franjo nastavio je predano obavljati svoju službu, ostavljajući neizbrisiv trag u Katoličkoj crkvi i cijelom svijetu, te sve do svoje smrti nastavio objavljivati djela poput nedavno objavljenih memoara “Hope”. Njegov pontifikat obilježen je i kontroverzama, poput onih vezanih uz dokument Fiducia supplicans koji dopušta blagoslov istospolnih parova, ili pak kritika zbog odnosa prema ratu u Ukrajini.
