Komentar: Đuro Božanović
Teško je ne prokomentirati današnju objavu odnosno prijetnju predsjednika SAD-a g. Donalda J. Trumpa o uvođenju novih carina i do 200 % te tako nastavlja u svom stilu voditi nepromišljenu gospodarsku a i diplomatsku politiku, prema Europskoj uniji, pokušavajući Europsku uniju marginalizirati a SAD prikazati kao neprikosnovenu, nedodirljivu moćnu gospodarsku silu koja ne treba nikoga i koja može samostalno kolonizacijskim pristupom jednosmjerno odlučivati. S tom činjenicom nikako se ne mogu složiti niti vidjeti smisla u takvom pristupu.
Predsjednik Tramp zaboravlja kako „Europa nije dio slike, da je Europa slikar“ i da je kao takvu treba besprijekorno poštovati.
Europski gospodarski giganti (korporacije) u zadnjih 30 godina pripremili su se za ovakav scenarije te su se čvrsto infiltrirali u temelje gospodarstva SAD-a, kako industrijalizacije, trgovine tako i bankarskog sektora, koji direktno mogu utjecati na održivost gospodarskih standarda svih američkih građana. S tim u vezi smatram da g. Trump nema savjetnike koji će osvijestiti njegov ekonomski pristup ka Europskoj uniji, ili iste ignorira. Također je vrijedno napomenuti da je g. Trump 90- godina kao gospodarstvenik bio slučajno jedan od mostova integracije i infiltracije europskog gospodarstva u SAD, sto ću niže u tekstu i pojasniti.
Njegove carinske prijetnje do sada su uglavnom bile usmjerene prema njemačkoj autoindustriji što je i sproveo uvođenjem 25 % carina na europske proizvode prije svega na automobile no apsurdno je da nije još uvijek shvaćeno kako su njemačka i europska autoindustrija posljednjih 30 godina pripremile proizvodne kapacitete u SAD-u da može vlastitom proizvodnjom na tom tržištu opskrbljivati potrebe zaljubljenika u njemačke odnosno europske limene ljubimce. Samim tim Europska unija je ostala mirna i gotovo nedotaknuta takvim Trumpovim pristupom.
Postavlja se pitanje dali se g. Trump odnosi ovakvim pristupom prema Europskoj uniji prije svega njemačkoj osvetnički ili uistinu predsjednički i zaštitnički prema SAD-u. Imamo pravo u takve postupke sumnjati radi poznavanja korporativnog poslovanja iz ne tako davne prošlosti.
Da se prisjetimo povijesnih činjenica kako su korporacije g. Trump 90-tih godina imale velikih financijskih poteškoća, a radi dugova prema američkim bankama niti jedna banka u SAD-u nije im odobravala više kredite radi, kako javni izvori tvrde da su korporacije u vlasništvu današnjeg predsjednika Trampa bile poznate po tome da ne vraćaju bankama kredite. Tako je g. Trump bio pred samim stečajem svojih korporacija ali i u privatnim financijskim poteškoćama jer je velikim dijelom jamčio i privatnom imovinom, no izbjegava bankrot zahvaljujući njemačkoj financijskoj instituciji koja je u to vrijeme htjela ući u investicijski biznis u SAD-u: Deutsche Bank. Unatoč Trumpovoj reputaciji i njegovim velikim dugovima, Deutsche Bank je 1998. počela odobravati nove kredite poduzetniku. Ovo je dobro funkcioniralo dugo vremena, gotovo cijelo desetljeće – sve do financijske krize 2008. Deutsche Bank je tada shvatila ono što su američke banke znale već prije dva desetljeća: Trump ima naviku ne plaćati svoje kredite. Štoviše, nakon što je Deutsche Bank od njega tražila da vrati kredit od 640 milijuna eura, Trump je tužio banku. Ona je dijelom kriva za financijsku krizu koja utječe na njegov posao. Trump traži tri milijarde eura odštete; Nakon dvije godine sudskog postupka, banci mora platiti 40 milijuna eura. Trampu je uvijek netko drugi kriv.
No postupak koji je protiv Donalda Trumpa pokrenula njujorška savezna tužiteljica Letitia James otkrio je nove detalje o ovom poslovnom odnosu – i zato što je nekoliko predstavnika Deutsche Bank o tome moralo javno svjedočiti. Uvjeti pod kojima je Trump dobio nove kredite od odjela za kreditiranje Deutsche Bank postali su javni: tijekom kreditnog odnosa Trump je morao dokazati da njegova imovina nikada neće pasti ispod protuvrijednosti od 2,5 milijarde eura te da će u svakom trenutku imati 50 milijuna eura izravno na raspolaganju. U početku je Deutsche Bank čak zahtijevala trajnu imovinu od tri milijarde američkih dolara.
U tom je trenutku sud kasnije utvrdio prijevaru. Trump je za zajmove odgovarao svojom osobnom imovinom, ali ih je prema presudi prikazao za milijarde dolara većima nego što zapravo jesu. U razlozima presude stoji:
“Kako bi dobili više zajmova po nižim kamatama, optuženici su revizorima prezentirali očito lažne financijske podatke, što je rezultiralo krivotvorenim financijskim izvještajima. (…) Dokazi predstavljeni na suđenju jasno pokazuju da se Deutsche Bank oslanjala na informacije SFC-ova kako bi osigurala, odobrila i održavala kreditne olakšice za Doral, Trump Chicago i Old Post Office. Zapisi također jasno pokazuju da Donald Trump ne bi dobio kreditne olakšice od odjela za upravljanje privatnim bogatstvom i povezane povoljne kamatne stope da nije pružio bezuvjetno ‘oklopno’ osobno jamstvo.”
Kako sam uvijek prozivao krupni prljavi kapital bez obzira iz koje države isti dolazio, ovdje se postavlja i pitanje moralnih političkih, gospodarskih ali i osobnih vrijednosti! Ključno je da ovakve stvari u današnjim preslagivanjima svjetskog poretka, imamo nekoliko „lidera“ zemalja za koje i javnost tvrdi da su lažovi i da im se ne može vjerovati niti kada se sklope sporazumi.
Predsjednik Tramp uvođenjem carinske stope od 25 posto na europske proizvode, prije svega automobile, nije niti malo uzdrmao europske čelnike, te su mu oni uzvratili mirno i pametno te uzvratili carinama i do 50 % tamo gdje g. Trampa odnosno SAD može imati uistinu značajne financijske posljedice, a time je shvatio i da je to samo početak reciprociteta, pa je postao nervozan najavivši carinsku stopu i do 200 % prema EU na alkoholna pića istaknuvši posebno pjenušava pića iz Francuske, što smatram da je još jedna u nizu nepromišljenih odluka te da niti u ovom slučaju nije analizirao što ovakvim uvođenjem dobiva a što gubi… Dakle, istaknuo je posebno Francusku jer je očito zanemario činjenicu jedinstvene Europe, odnosno brze odluke o reciprocitetu od strane europskih čelnika te da više ne može pojedinačnim lobijima utjecati na europske odluke i europsku politiku.
Carinama koje SAD uvodi prema EU definitivno neće utjecati na europsko gospodarstvo niti u jednom pogledu, zapravo će ovakav pristup jačati gospodarski oporavak Europske unije, koje uzrokovan ponajviše nesretnim ratom na našem kontinentu, i infiltriranim prljavim krupnim kapitalom, kojeg se još uvijek možemo s europskog područja vrlo jednostavno riješiti. Možda je sad najbolje vrijeme za to.
Europske korporacije iz područja autoindustrije, informatike, prehrambene, tehnološke, drvne industrije i drugih posljednjih godina značajno su se infiltrirale u korijen američkog gospodarstva i bankarskog gospodarstva i samim tim posljednjih godina je europsko gospodarstvo trpjelo značajne gubitke, ali u konačnici će iz toga svega EU gospodarstvo značajno profitirati odnosno ostvariti će dugoročno značajne profiti koji će se pretočiti u europske vrijednosti.
“Stari kontinent je izvor zapadne civilizacije, a ne sluga Novog svijeta”
Ovakve nepromišljene mjere mogu značajno utjecati prema nekim od država poput Kanade koja ima prema SAD-u značajan izvoz čelika i aluminija, sirova nafta, rafinirana nafta i dr. ili Meksiko koji je jedan od glavnih opskrbljivača SAD-a u kamionima za dostavu, izolacijskim žicama, računalnim sustavima oprema za telekomunikaciju i dr., dakle ove države koje imaju proizvodnju unutar svojih granica mogu imati eventualne posljedice, ali smatram kako će puno veće posljedice ovakvim pristupom imati građani SAD-a, jer će sami oni platiti skuplje cijene proizvoda odnosno sluga koje su povezane s opterećenjem carina.
Iako sam izuzetno kritičan prema političkom pristupu europskih čelnika, u ovom slučaju moram priznati kako su izvrsno i brzo reagirali, ali zahvaljujući dobrim temeljima koji su zadnjih 30 godina intenzivno građeni.
Tvrtka u kojoj radim uspješno od 2016. godine posluje na tržištu SAD-a. Kao generalni Manager tvrtke ove godine radi nestabilnosti na američkom tržištu odlučio sam se na povlačenje s tog tržišta, te sam preorijentirao naše poslovanje na područje drugog kontinenta, točnije Australije što sam procijenio kao dugoročno stabilno tržište na kojem će naše kolege nadalje implementirati svoja znanja i iskustva u području inženjeringa i industrijske gradnje.
