Ne, Primorac i Milanović nisu isti! Potpuno su različiti, ljudski, moralno i etički! Ne Milanović i Plenković nisu isti! Ne može biti isto rad i nerad, savjesnost i nesavjesnost, diplomatsko državništvo i antidiplomatsko antidržavništvo ! Ne, HDZ i SDP nisu isti, niti ikada to mogu biti! Predsjednik Tuđman i predsjednik Milanović, različiti su kao nebo i zemlja! Jedino im je ukradeni slogan isti!
Piše: Kazimir Mikašek-Kazo
Kako nam sugeriraju sva istraživanja javnog mnijenja u Hrvatskoj, uz moje dužno poštovanje prema svim predsjedničkim protukandidatima, u drugom krugu predsjedničkih izbora gledat ćemo sraz između Zorana Milanovića i Dragana Primorca. Na jednoj strani planetarno poznati i priznati znanstvenik dr. Primorac, a na drugoj narcisoidni smušenjak Milanović, koji vjerojatno ne može proći tri osnovna psihijatrijska testa: 1.psiho test( N. BORDERLINE DISORDER). 2. Test na opojne droge i alkohol 3. Sigurnosnu provjeru zbog otvorenog rusofilstva, koje svoje korijene vuče iz vremena njegovog premijerskog mandata?
Dok sve druge naziva lopovima i kriminalcima, što ćemo s mogućim kriminalnim aktivnostima Zorana Milanovića, koje do sada nije nitko ozbiljno istraživao unatoč brojnim indicijama i medijskim napisima? Svojevremeno se problematiziralo: „Vjetropark Knin“, moguće pogodovanje od 900 milijuna kuna, „ZRAČNA LUKA ZAGREB“- državna jamstva Francuzima, remont MIG-ova u Ukrajini, EDI RAMA (Software za Fiskalizaciju ispod žita i drugi zajednički sumnjivi poslovi o čemu ne znamo ništa), LJUBLJANSKA BANKA, 3,5 milijuna eura sumnjivog kredita , kaznene prijave Slavka Linića koje su još uvijek duboko na dnu ladica DORH-a. Čini se da je Milanović jedan bezobrazni, narcisoidni neotkriveni kriminalac, a njegova grčevita borba za još jedan predsjednički mandat, svodi se zapravo na borbu za još pet godina predsjedničkog imuniteta. Pod čijim je zarobljeništvom bio DORH u vrijeme Milanovićeve tiranije u Banskim dvorima? Milanović je javno priznao da je znao za sve tajne istrage!!! Pod čijim je zarobljeništvom bila SOA?
Dragan Primorac, ne treba sumnjati, proguglan je do sada od glave do pete, izbrojane su mu sve vlasi na glavi, ušlo mu se u obitelj, bračnu postelju, imovinu od pradjeda do danas, gdje je rođen, zašto je rođen, zašto je bio u „partiji“, (kao da je on, a ne Milanović pisao srcedrapajuće molbe da ga prime u SK u vrijeme služenja Titu u JNA), dakle forenzički precizno u javnost su izneseni svi detalji, ne bili se pronašlo bilo što kompromitirajuće? Našlo se što? Stan u Splitu oko kojega nikada nije bilo nikakvog spomena niti bilo kakve istrage do sada? Ja to zovem starim vicevima, no bez obzira što ništa nije sporno, nema kaznenog djela, a stvar je odavno u zastari, Milanović Primorca lakonski naziva stanokradicom? S jedne strane ga blati, a čini se da zapravo skriva sebe kao stanokradicu? Mediji naglašavaju Primorca, a prešućuju Milanovića?
U oba slučaja, dakle u slučaju blaćenja Primorca i skrivanja svojih mogućih suspekcija, Milanovića štiti imunitet! Primorcu se našlo i ekskluzivno uređivanje prostora u tadašnjem Ministarstvu obrazovanja i potraživanja izvođača radova u tom kontekstu. Činjenica je da su sve Vlade poslije Sanaderove sporile taj pretjerani dug, uključujući i Milanovićevu Vladu. Osim toga protiv Primorca u tom slučaju nije nikada pokrenut bilo kakav postupak, niti dok je bio ministar, niti kasnije kada to više nije bio.
Ono što o Draganu Primorcu nije izneseno javnosti, od onih koji su ga temeljito proguglali, jest njegov znanstveni rad i doprinos svjetskoj i hrvatskoj znanosti? Ono što Primorac može egzaktno uz dokaze odgovoriti javnosti o svakoj stopi svog života i mukotrpno stečenoj znanstvenoj karijeri temeljenoj isključivo na radu i samo radu, mainstreamu očito za ove izbore nije zanimljivo? Ili bi u slučaju interesa za tu temu ista pitanja morali postavili i Milanoviću? Gdje si bio druže, što si u životu radio? Kada bi kriteriji prema jednom i drugom bili isti, tada bi zapravo vidjeli da je sve izgledniji sraz u drugom krugu predsjedničkih izbora Primorac vs Milanović-sudar svjetova; sudar rada i nerada, normalnog i nenormalnog, reda i nereda, vjere i nevjere, hrvatstva i antihrvatstva, nacionalnog i anacionalnog, jednom riječju dobrog i lošeg. Ne, Primorac i Milanović nisu isti! Potpuno su različiti, ljudski, moralno i etički! Ne, Milanović i Plenković nisu isti! Ne može biti isto rad i nerad, savjesnost i nesavjesnost, diplomatsko državništvo i nediplomatsko antidržavništvo ! Ne, HDZ i SDP nisu isti, niti ikada to mogu biti! Predsjednik Tuđman i predsjednik Milanović, različiti su kao nebo i zemlja! Jedino im je ukradeni slogan isti!
Da ne bih samo ja kao navodni HDZ-ov plaćenik i jedini novinar što je tragikomićno, branio Primorca i Plenkovića, a nekritički napadao Milanovića, donosim vam kratak presjek medijskih napisa iz usta i pera onih koji nisu nikada bili HDZ-ovi plaćenici! Ako želite pošteno glasovati, informirajte se, jer naknadno plakanje neće pomoći Hrvatskoj!
Zoran Milanović povlašteni klijent banaka
Predsjednik SDP-a Zoran Milanović svoj je stan u središtu Zagreba kupio kreditom dobivenim po povlaštenim uvjetima koji ne vrijede za obične građane, pisala je Slobodna Dalmacija 2010. godine.
Milanović je stan u Krajiškoj ulici, od 127 metara četvornih, kupio kreditom od 290 tisuća eura uz rok otplate od 30 godina, koji inače ne mogu koristiti građani koji su stariji od 35 godina. U trenutku odobravanja kredita Milanović je imao 42 godine, a kredit od 11 tisuća kuna mjesečno će otplaćivati do svoje 72. godine. Predsjednik SDP-a stan je kupio od predsjednika uprave Croatia osiguranja Hrvoja Vojkovića.
“U veljači 2010. krenula je istraga o Fimi Media, sadašnji je premijer u prosincu kupio stan od Vojkovića, a neposredno uoči prodaje stana premijeru, iz Erste banke je (u kojoj je premijer podizao povlašteni kredit na 30 godina, iako je na uredbu banke takav kredit mogla dobiti osoba mlađa od 35, a Milanović je tada imao 42 godine), istovremeno na račun CO isplatila milijunski depozit. Ima pravo na to, ali primjećujem zanimljivu koincidenciju“, rekao je novinar Gordan Malić u emisiji Bujica ove godine.
Malić tvrdi da je neobično što je bivšem šefu CO Hrvoje Vojkoviću isplaćena puna otpremnina koju je još dogovorio sa bivšim premijerom Ivom Sanaderom i ministrom financija i članom Uprave CO Ivanom Šukerom. Riječ je o iznosu od 5 milijuna kuna neto, a taj iznos se ne isplaćuje korporativnim menadžerima koji posluju loše i koji je ostavio gubitke i kaos u bilanci, smatra Malić.
Tko je onda stanokradica?
Kada je Milanović preuzeo vlast, Hrvatska je nomotehnički imala dobar zakon o sprečavanju korupcije, ali glavno tijelu predviđeno tim zakonom, Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa, nije bilo uspostavljeno.
Umjesto da uspostave snažno kontrolno tijelo, vladajući su mu oduzeli ključne ovlasti – pravo na uvid, bez sudskog naloga, u sve financijske transakcije državnih dužnosnika i pravo da kad uoče ozbiljan sukob interesa, dakle izloženost dužnosnika riziku korupcije, mogu zatražiti njegovo odstupanje. Takva neovisna tijela već su uspostavljena u nekim od uspješnih novih demokracija, a uspostavljanje tog tijela bila je hrvatska obveza u procesu pristupanja Europskoj uniji, napisao je politički komentator Davor Gjenero u tekstu za direktno.hr objašnjavajući u čemu je problem kod poslova obitelji Milanović i odluka donesenih na funkciji predsjednika Vlade.
Milanovićev vladajući režim Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa odmah je učinio „krezubim”, a sada se pokazuje da čak i ovo malo mogućnosti utjecaja na javnost za vladajuće može biti opasno. Važno im je do izbora onemogućiti pristup imovinskim karticama pripadnika nomenklature, a sigurno da nije slučajno da je embargo stavljen upravo na podatke o kreditima što su ih dužnosnici podizali prije stupanja na dužnost.
Naime, jedan od indikatora da je sam premijer izložen riziku korupcije upravo je vezan uz njegov stambeni kredit kod jedne austrijske banke, dobiven pod uvjetima nedostupnima običnim građanima i s niskom kamatnom stopom. Iz te banke Milanovićeva vlada je regrutirala uprave dviju državnih banaka, Hrvatske banke za obnovu i razvoj i Hrvatske poštanske banke, objasnio je Gjenero.
Riječ je o ozbiljnom zvonu na uzbunu, očito je da se Milanović i njegov unutarnji krug u Vladi i SDP-u boje javnosti i mogućnosti otkrivanja rizika korupcije u njihovu djelovanju. Regresija je temeljno obilježje socijalnih efekata aktualne administracije, napisao je politički analitičar Gjenero za direktno.hr.
Puno svjedoka za trgovinu utjecajem
Iako se premijerov brat Krešimir Milanović spominjao u mnogim sumnjivim poslovima, čak ga je i bivši ministar financija Slavko Linić prozivao zbog pritisaka po ministarstvima, HBO-u i u poreznoj upravi, nikada nije bilo nikakvih službenih istraga o evidentnoj trgovini utjecajem premijera Zorana Milanovića.
Naime, Krešimir se često pozivao na svoga brata, koji mu je sređivao sastanke u ministarstvima (primjer Mirele Holy, koja je smijenjena nedugo nakon što je odbila projekt K. Milanovića), ali i u bankama i državnim institucijama.
Prof. Josip Jurčević je objavio u svojoj knjizi poglavlje ‘Poslovi obitelji Milanović’
Dvojbe oko privilegiranog kredita Nove ljubljanske banke
No, sve je to ‘prava sitnica’ u odnosu na golemu kriminalnu aferu međudržavnih razmjera o kojoj su pola godine prije donošenja ‘Lexa Perković’ brujali brojni veliki mediji u Sloveniji, Srbiji i BiH. Radilo se o tome da je firma Krešimira Milanovića (brata predsjednika Vlade RH) bez problema dobila iznimno visok, višemilijunski i privilegiran kredit (3,250.000 eura) od Nove ljubljanske banke, a založni dužnici s dvojbenim pokrićem su njegovi majka i otac. Sva događanja u vezi s tim kreditom izravno su se povezivala s katastrofalnom odlukom Vlade RH u vezi međudržavnog spora između RH i Slovenije o golemom dugu Ljubljanske banke. Naime, nakon dugogodišnjeg spora Vlade RH kojoj je premijer Zoran Milanović riješila je taj spor na način da su hrvatski građani oštećeni približno za dvije milijarde kuna.
Posebno je zanimljivo da su svi veliki mediji u Hrvatskoj potpuno prešutjeli ovu golemu aferu međunarodnih razmjera koja je bila udarna tema medija u ‘regionu’. Tako je na margini hrvatske javnosti ostao i zahtjev Domovinskog stožera Zavjeta za Hrvatsku u kojemu se traži ostavka Zorana Milanovića. Zahtjev su u siječnju 2013. potpisali general Marko Lukić i admiral Davor Domazet Lošo.
Milardović: Premijer šutnjom ugrožava državu Hrvatsku
”Tražimo da premijer Milanović odmah podnese ostavku na premijersku funkciju, jer je iz informacija objavljenih o povlaštenom kreditu za članove njegove obitelji očigledno da je premijerova obitelj, zajedno s njim osobno, upletena u unutarnju agresiju na Republiku Hrvatsku, koja se provodi i preko slovenske Vlade. Radi se o korupciji i pogodovanju kod dobivanja zemljišta te o pokušaju zaustavljanja RH u Europsku Uniju. Premijer mora dati ostavku jer sudjeluje u ugrožavanju nacionalne sigurnosti RH.”
Reagirao je i Centar za politološka istraživanja čiji je ravnatelj dr. Anđelko Milardović izjavio: Povjerenstvo za sukob interesa bi trebalo istražiti mogući sukob interesa premijera Milanovića.”
Uslijedio je katastrofalni sporazum sa Slovenijom
