U Hrvatskoj se filmskom brzinom i sad sasvim otvoreno vrši politička mobilizacija panslavenske i anizapadne vizije budućnosti koja je ocijenila da joj nije više za čekati.
Zamjenik glavnog tajnika mrskog NATO-a Boris Ruge danas će pokušati govoriti na sjednici saborskog Odbora za vanjsku politiku i Izaslanstva Sabora pri Parlamentarnoj skupštini NATO-a informaciju o misiji NSATU ali će sjednicu boljševici i drugi zastupnici još neproglašene Treće republike s indignacijom bojkotirati, njima takvih NATO gostiju ne treba i oni taj film neće gledati kako su i onda izašli iz (privremeno saborske) zgrade INA-e da ne gledaju kad su Tuđman i ustašija odvajala Hrvatsku iz SFRJ. Bilo je to tada u podrumu zgrade u Šubićevoj “radi mogućih daljnjih zračnih napada” koje je njihova armija (koju su dodatno naoružavali predajući im skladišta teritorijalne obrane) mirotvorno i putem čeličnih krila provodila i raketirala Banske dvore ili TV toranj na Sljemenu, naoružavajući po barikadama seoske straže tim oružjem. Kad su se 2000-e opet vratili je prvo Rajko skidao s autopločica hrvatski grb ali se digla u narodu graja pa je odustao, tadašnji premijer a sad predsjednik i vrhovni zapovjednik idejni je začetnik te “treće republike”. Napredne, pravične, antinatovske i okrenute suncu što dopire s Istoka i spašava Europu američke okupacije, svjetskog židovstva, Macronovog divljaštva i naših prozapadnih ulizica. I koja će s herojima čečenskih …strujanja održati parastos zapadu.
Njihova i ideja lijepog dijela podguzne labradorske desnice je da je treći svjetski rat na vratima i da je nužno okrenuti leđa zapadnom imperijalizmu koji je napao majku Rusiju kao ’39 što je Poljska napala Njemačku i dočekati veliku Crvenu armiju i maknuti se iz njenog imperijalnog kišobrana a na vrijeme se okrenuti velikom ruskom narodu koji što zapravo misli ne zna biti dragi Bog jer se tamo gdje njihovo sunce grije za misliti drugačije gubi glava, znamo samo da oni bježe na zapad jer u Rusiju nikad nitko nije emigrirao osim kakvog glumca ako je imao optužbe u svojoj zemlji da je dirao djevojčice.
Ali sad je jasno da ono što je sad već uigrano i poslovično povezalo Možemo i malog Miletića nije to da je pala rampa na trajektu ili da se nije netko javio na telefon u splitskoj hitnoj nego jedna čelična politička disciplina koju bi mogli shvatiti i Ljudevit Posavski, i Starčević, i Pavelić i Tito. I Tuđman koji je povijesna crvena krpa jednima i drugima. I svi bi ih smatrali neprijateljem.
