„Zanimljivo je da ovog stand-up (lažnog) predsjednika ni jedan hrvatski (d)novinar ne priupita samo par logičnih i vrlo jednostavnih pitanja… Prvo bi se odnosilo na njegovog intimusa Sauchu, koji guli zatvor zbog besramne krađe dnevnica u vrijeme dok je bio njegov šef kabineta i dok je s njim svaki dan lokao i žderao u Taču… nikad ga nitko ne pita ništa za njega…. nevjerojatno…???? Drugo je još jednostavnije – neka gospodin helikopteraš izdvoji makar jedno (1!!!!) svoje djelo, intervent, diplomatsku inicijativu, posjet, bilo bilo što…. što je napravio tijekom svog mandata, a da je bilo na korist ili od pomoći makar jednom (1!!!!) hrvatskom građaninu, obitelji, tvrtki, kulturnoj ustanovi…. Je li išta radio osim što je neprekidno trolao, vrijeđao svakoga koga stigne, hodao po vašarima i dernecima, žderao i lokao, i naletavao se helikopterima i/ili vojnim i policijskim brodovima za sebe, svoje frendove i svoju gu…cu….“?…….jedan je od znakovitih komentara na društvenim mrežama i postavlja se pitanje kada će na bilo kojoj naslovnici mainstreama ili u udarnom terminu TV kuća osvanuti ova sasvim jednostavna i logična pitanja?
Piše: Kazimir Mikašek-Kazo
Predsjedniče, što si ti to korisno učinio za Hrvatsku i naciju u svojih pet godina mandata i na temelju čega želiš još jedan predsjednički mandat na Pantovčaku? Netko će kazati da ovakvi „prostački“ komentari ne trebaju imati mjesto na naslovnicama, no onda se postavlja pitanje kako to da „pristojno“ prostačenje Vedrane Rudan ipak ima mjesta na naslovnicama? Kako to da predsjedničko prostačenje uvijek vrišti s naslovnica kao atraktivna senzacija i možemo li mi zaključiti da njegov izmet čiji smrad se širi Hrvatskom manje smrdi od tuđeg? Ili je to neki novi miomiris kojega Hrvati obožavaju?
Doduše, bilo je novinara koji su postavljali škakljiva pitanja, no njima je, kao npr. Ivanu Hrstiću, brzo stavljena brnjica na usta. Ako novinar postavi škakljivo pitanje predsjedniku, tada slijedi barem šest minuta njegovog vulgarnog dociranja garniranog vrijeđanjem, nakon čega se pokupi i ode ne dozvolivši drugo pitanje, ili nezgodno potpitanje. To me neodoljivo podsjeća na demokratske i slobodno novinarske Putinove pressice o stanju nacije!
Nedavno je u Srbiji uhićen hrvatski špijun, koji to vjerojatno nije bio. Kada će se u Hrvatskoj početi „hapsiti“ špijune koji to jesu? Jer ako netko u Hrvatskoj širi rusofilsku histeriju plašeći hrvatski narod Putinovom atomskom bombom, što je on ako nije ruska špijunčina? Ako netko pljuje po ranjenoj Ukrajini i ne želi joj sreću u EU kao zajednici demokratskih država, je li on na ruski pogon ili nije? Gdje je tu elementarna ljudskost prema ljudima i državi koja trpi osvajački rat despota, kao mi nekoć velikosrpsku agresiju? Kakav to slijepac ne želi vidjeti da je Crna Gora drugo oko u glavi velike Srbije, kao dio plana stvaranja srpsko-ruskog svijeta? Postavlja se pitanja plaća li ga netko za tu prljavu protu hrvatsku i protu svjetsku rabotu, ili mu je dovoljan poticaj samo velika ljubav prema Rusiji i mržnja prema slučajnom narodu u slučajnoj državi? Uvjeren sam da se ovdje radi o etičkoj veleizdaji nacionalnih interesa i da se radi o recidivu, ili genetsko usađenom simptomu iste osobe koju je zbog jugoslavenstva, Titoizma i udbašenja kroz „Lex Perković“, HNES (Hrvatsko nacionalno etičko sudište), već jednom osudilo kao etičkog nacionalnog veleizdajnika. Naravno bez kazne na Golom otoku, (jer štitio ga je imunitet kao i danas), ali uslijedila je možda najbolnija kazna? Milanović je izgubio parlamentarne izbore, izbačen je iz Banskih dvora na ulicu i možemo se samo nadati da će istu sudbinu dočekati i na Pantovčaku. Opoziv predsjednika ima smisla i bezbroj je objektivnih razloga za taj potez, no nemoguća je misija dok je oporba ujedinjena u ljubavi s Jokerom iz podzemlja Gotham Citya.
Očekivao bih od vrsnog pravnika, a danas vrsnog kolumniste Zvonimira Hodaka, koji je za HNES pripremao optužnicu protiv Milanovića, da će ipak i predsjednika svojim britkim jezikom staviti u istu ladicu s Tomićem, Dežulovićem, Klasićem, Jakovinom i ostalim jugo-ruskim nostalgičarima, koje Zvone tako revno opravdano cipelari? Svakim tjednom, „lijevom našom“ jednom!? Ili je možda i Hodak, kao mnogi hrvatski Hlebinci, zaslijepljen Milanovićevim domoljubljem i desničarenjem? Ako je, po čemu je onda predsjednički kandidat, domoljub Tomislav Jonjić, bolji od domoljuba Milanovića?
Zanimljivo je promatrati kako svi predsjednički kandidati nemilice udaraju po Draganu Primorcu, kao da je on predsjednik, a ne Zoran Milanović. Zaključak je jednostavan? Treba maknuti Primorca kao izglednog kandidata za drugi krug predsjedničkih izbora, kako bi Milanović ostao još pet godina na Pantovčaku provoditi rusofilsku politiku, koja je omiljena kod ultradesničara i ultraljevičara podjednako. Ustvari, Primorca treba maknuti zato što je pristojan znanstvenik, što nije ni ultra lijevo ni ultra desno, zato što ga podržava HDZ desnog centra- onakav HDZ kakvog je stvorio i želio Franjo Tuđman, zato što je uključiv i što želi biti predsjednik i Stjepanu Mesiću i Draženu Kelemincu i Zoranu Milanoviću podjednako, zato što neće kršiti Ustav, zato što se neće miješati u unutarstranačke prijepore, zato što neće poželjeti biti i predsjednik i premijer i kralj Hrvatske u jednoj osobi i zato što će poštivati međunarodni poredak i međunarodni položaj Hrvatske kao ravnopravne članice svih euroatlantskih integracija. Primorca ne vole desničari, jer nije desno! Ali on se nije nikada ni deklarirao kao desničar! Ne vole ga ljevičari, jer nije lijevo! Pa on se nikada nije deklarirao kao ljevičar. Ne vole ga prostaci, jer ne prostači! Znanstvenik svjetskog glasa kakav je Dragan Primorac, po difoltu je u centru na raspolaganju svim svjetonazorskim habitusima, a baš takvu ulogu trebao bi imati i predsjednik Hrvatske kao institucionalni čuvar političke i društvene stabilnosti države. Dragana Primorca treba ukloniti, jer on je jedini izgledni kandidat maknuti s Pantovčaka slučajnog predsjednika, slučajne države sa slučajnim narodom. Milanović je ujedinjenoj oporbi potreban za još pet godina cipelarenja Plenkovića i HDZ-a, a predsjednički kandidati, koji su svjesno krenuli u utrku znajući da ne mogu u drugi krug, ipak mogu popiti pobjednički šampanjac samo ako pobjedi Milanović! „Ovdje nitko nije normalan“!
