Ben Wallace (drugi s desna) u Moskvi u društvu Sergeja Šojgua i Valerija Gerasimova
Vadim Savitsky/tass/profimedia/Vadim Savitsky/tass/profimedia
Kremlj Britaniju smatra odgovornom za svoje neuspjehe i u jednom će se trenutku pokušati osvetiti
Piše:T.Š.
U listopadu 2022. godine, u gluho doba noći, specijalne snage i dužnosnici iz Moskve ušuljali su se u katedralu Svete Katarine u ukrajinskom, tada okupiranom Hersonu, i ekshumirali kosti slavnog ruskog zapovjednika iz 18. stoljeća Grigorija Potemkina. On je bio miljenik carice Katarine Velike i odigrao je ključnu ulogu u aneksiji Krima 1783.
Nitko ne zna gdje su otišli. Jedino možda Moskva ili Krim. No, sve je izvedeno po nalogu Vladimira Putina. Ako ste se ikada zapitali što pokreće ruskog predsjednika, ovaj čin trebao bi dati snažnu indikaciju. To je povijest i mjesto Rusije u njoj, piše u svom komentaru bivši britanski ministar obrane Ben Wallace za konzervativni The Telegraph.
Jedna od bitaka koje je, kako navodi, vodio s establišmentom nacionalne sigurnosti u godinama do veljače 2022. bila je uvjeriti ih da, unatoč obavještajnim izvješćima i “mudrim glavama”, Putina nije vodila logika, niti strast da svoju zemlju pretvori u modernu snagu okrenuta prema van. Bio je motiviran osvetom, nasljeđem i (nacionalističkom) romantikom.
On i njegovi ‘siloviki‘ – bivši i sadašnji moćnici iz KGB-a i FSB-a – ne prihvaćaju da su oni krivci koji stoje iza Sovjetskog Saveza koji su nametnuli ruskom narodu. Oni vjeruju da su žrtve zapadne zavjere. Da nije bilo zapadne verzije povijesti, smatralo bi se da je Rusija sama pobijedila u Drugom svjetskom ratu. ‘Hladni rat‘ se nikada ne bi trebao dogoditi jer bi Istočna Europa, uključujući Istočnu Njemačku i Poljsku, željela ostati u njedrima Moskve.
‘Obavještajne službe postale su previše oprezne‘
U bizarnom eseju koji je Vladimir Putin osobno napisao u lipnju 2021. godine, pod naslovom “Prave lekcije 75. obljetnice Drugog svjetskog rata”, očajnički se izvrće činjenice, zanemaruje događaje i prikazuje Rusiju kao spasiteljicu svijeta, navodi Wallace. Putin tamo tvrdi da je nacističko-sovjetski pakt koji je doveo do invazije i komadanja Poljske išao u korist Velike Britanije.
Pokušavajući preinačiti ulogu Rusije u Drugom svjetskom ratu, Putin izravno svaljuje krivnju na Britaniju i Francusku i potpuno iskrivljuje pakt Molotov-Ribbentrop. On ne spominje masakr 20.000 Poljaka u Katinu od strane Crvene armije i tajne policije 1940. godine, niti činjenicu da je prije invazije na Poljsku Rusija održavala vježbe s Wehrmachtom i prodavala im tenkove. Njegov je esej vrijedan čitanja, barem da bi se stekao osjećaj o čovjeku.
Ali ne očekujte stvarnost. Očekujte izlike, ističe Wallace. Gotovo godinu dana kasnije, Putin je napisao još jedan esej: “O povijesnom jedinstvu Rusije i Ukrajinaca”. Ovaj se esej čita kao mješavina Hitlerovog Mein Kampfa i romana Waltera Scotta – sudbina, etnički nacionalizam i romantika spojeni u esej. Posve ga je lako u potpunosti odbaciti, ali to je esej koji je sadržavao sve naznake o tome što će se iduće dogoditi.
Mikhail Klimentyev/Afp
Kako je tužno, navodi autor, što je toliko “stručnjaka za Rusiju” u Londonu, Parizu i Washingtonu to propustilo.
Posljedice rata u Iraku učinile su obavještajne službe previše opreznima da bi donosile prosudbe bez da njihov zaključak ne bude ispran kroz matrice i starije osobe. Često se srednje rangirani obavještajni časnik koji je 20 godina živio i ‘udisao‘ neprijatelja u toj mjeri drži u pozadini da ministri ne dobivaju instinkt ili prosudbu koja im je stvarno potrebna.
John Chilcot (koji je 2009. godine imenovan predsjedateljem istrage o okolnostima rata u Iraku, op.a.) izradio je obavještajnu analizu koja je bila temeljita, ali je također redovito uklanjala “ljudski faktor”. Prečesto se procjenjuje obavještajne nalaze kroz naočale koji su odraz naših vlastitih motivacija i ponašanja, a ne onih naših protivnika.
No, posao političara je također da razumiju ljude i njihove motive. Političari koji ne znaju ‘čitati‘ osobe u sobi su loši političari. Lideri koji ne mogu “osjetiti” struje u međunarodnim odnosima ne bi trebali biti lideri.
Wallace navodi da kad je išao u Moskvu – jedva 10 dana prije početka invazije – na sastanak s donedavnim ruskim ministrom obrane Sergejem Šojguom i generalom Valerijem Gerasimovim, nije išao čitati scenarij, već svoje protivnike. Otišao sam vidjeti koliko su duboke laži postale, kolika su im ega, što ih motivira i ponašanje podređenih oko njih.
‘Ne zavaravajte se, Putin dolazi po nas‘
Dok je odlazio, sjeća se da je komentirao Gerasimovu da ga je iznenadilo kako je njegova vojna doktrina “zamijenila masu spremnošću i mobilizacijom”. U tom se trenutku drugi general nagnuo i dodao: “I nemilosrdnim zastrašivanjem”. Maska je skliznula. Od svega je najrječitiji bio komentar generala Gerasimova upućen meni u hodniku. “Nikada više nećemo biti poniženi. Nekad smo bili četvrta vojska svijeta, sada smo prva ili druga. Tu smo mi i Amerikanci”.
Ti ljudi na čelu Rusije sebe vide kao prepravljače povijesti, ispravljajući poniženje koje su doživjeli na kraju ‘Hladnog rata‘ i osvećuju se za stvari stare stotinama godina. Iako Rusija radi jako dobar posao ponižavajući samu sebe vlastitim postupcima, treba imati na umu da je u Putinovoj verziji povijesti Britanija, a ne SAD, ta koja se nalazi u srcu ruskih neuspjeha, navodi autor.
“U Putinovom izopačenom svjetonazoru, mi smo stajali iza Krimskog rata i poraza careva, bili smo iza uspona Hitlera, bili smo iza kontrarevolucije i naša špijunaža je stajala iza pada Sovjetskog Saveza. Britanija je na Putinovom nišanu”, navodi Wallace.
Jedan od najviših pripadnika ruskih ‘silovika‘ nedavno je komentirao: “Znamo da Britanija stoji iza invazije na Kursk”.
“Nismo stajali. Nemojte se zavaravati, Putin dolazi po nas. Moramo biti spremni na neizbježno”, upozorava Wallace svoje sunarodnjake u Telegraphu.
