Foto: Hina
Izvor FB
Suvereno.hr
Ne znam postoji li narod sa toliko tereta nametnute krivice na plećima kao naš hrvatski narod. Još uvijek se bojažljivo krećemo povijesnim bespućima poput sjena. A nakon Domovinskog obrambenog rata imali smo i imamo puno pravo napokon biti svoji na svom. Imamo pravo biti pobjednici!
Ali nismo uspjeli savladati čitav niz kompleksa, smišljeno nametnutih upravo od onih koje smo u tom ratu, braneći opstanak ali stvarajući i demokratske vrijednosti, porazili. U domovinskom ratu nismo pobijedili samo velikosrpsku, četničku armadu i slomili iluziju o “Dušanovom carstvu”. Mi tada stvaramo suverenu ali i demokratsku državu slobodne misli i nacionalne samosvijesti koja ne isključuje druge i drugačije.
Dakle ostvarili smo i dobili sve ono što ‘45 nismo. Nacionalnu slobodu i demokraciju. Završetak Drugog svjetskog rata nam donosi crveni fašizam i ono što on jest – masovni zločin, teror, diktatura, kult ličnosti i progon svake slobodarske, nacionalne misli. Ideja o neovisnosti se temeljito sotonizira i time nameće kompleks nametnute krivice. Stručnjaci kolektivne psihoze imali bi štošta reci o ovome.
I kad smo htjeli povjerovati da ćemo nakon pomirbe dočekati ispriku onih koji su bili stupovi, apologete, graditelji tog crvenog fašističkog mraka i ljubitelji zločinca planetarnog kalibra, dogodio se apsurd. Spoznaja da je “pomirba” za te i takve bila farsa i samo tranzicijski period preživljavanja. Ali i izražena potreba da sačuvaju svoju “religiju” tj prenošenje ideološke supstance i istih vrijednosti iz Jugoslavije u novu hrvatsku državu. Da bi to ostvarili potrebni su mediji i kapital. A to imaju. Jer ‘90ih se dogodila, tek sad shvatljiva, podjela – neki su dobili kapital a neki olovo (Parađik, Barešić, Kraljević, Pavlović, itd.).
Svi preduvjeti da se nastavi pritisak na kolektivnu psihu daljnjim nametanjem krivice i autocenzure, još postoje. Širok je spektar mogućnosti. Od mahanja hrvatskom genocidnošću kroz povijest, izmišljenih zločina u domovinskom obrambenom ratu pa do trivijalnih, iritantnih simboličnih detalja.
Veliki problem postaje i neke jako smeta ako npr. hrvatski grb počinje bijelim poljem (sta ćemo sa crkvom Sv. Marka?), ili prijepori oko HOS-ovog znakovlja ili spomen-ploče poginulim HOS-ovim braniteljima. Svjedočili smo infantilnom ponašanju slučajnog podstanara na Pantovčaku u Okućanima (isti se proslavio izjavom o nepriznavanju Dana državnosti i bacanjem HOS-ove ploče)a s time u svezi brutalno obrušavanje na pozdrav “Za dom spremni”. On svoje ideološko bauljanje nastavlja i dalje – svjedoci smo ovih dana.
Sa zanimanjem sam pročitao obraćanje poštovanog akademika Josipa Pećarića Ustavnom sudu Republike Hrvatske u kojem logično dokazuje da se taj pozdrav ne može vezati isključivo za NDH i Ustaše, već za stvaranje Domobranskih organizacija još ‘30ih godina, počevši od Argentine 1931g.
Dakle Pavelić se “očešao” o taj pozdrav. Kao što pouzdano znamo da isti nije izmislio hrvatsku zastavu i grb, niti je skladao Lijepu našu. Siguran sam da svi pupovcoidi, habulinoidi, truli titoisti, tzv povijesničari – dnevni komentatori svih tema, te orkestar onih koji troše hektolitre tinte pišući o mnoštvu “hrvatskih istočnih grijeha” (da bi naše glave bile još pognutije), su zarađivali i živjeli od hrvatskih kuna. Vrijedi napomenuti da ih je i Pavelić imao u džepu što antifa bratiju nije smetalo previše.
Zato možemo slobodno izreći (ne-ustaški), nego ZNG-ovski, HV-ovski, HOS-ovski i Thompsonovski pozdrav „Za dom spremni“ iz legendarnih Čavoglava! Jedino ljubomornim čuvanjem svih simbola iz Domovinskog rata izrazit ćemo trajno duboko poštovanje svim braniteljima, stvarateljima suvremene Republike Hrvatske, osobito onima koji su dali svoje živote. Jer oni nisu bili domovini samo vjerni, već potpuno za dom spremni obraniti je i žrtvovati svoje živote da bi Hrvatska živjela! Za razliku od onih koji su bili za dom nespremni, komentirao je Tomislav Karamarko na facebooku.
PS pažljivo isčitajte riječi na priloženom barjaku…
